IZDVOJENI ČLANAK

ISTRAŽIVANJE: ZAŠTO BIRAČI VOLE DOMINANTNE TIPOVE
“Alfa” lideri jačaju u uvjetima ekonomske nesigurnosti i atmosferi straha

0

Zbog čega su birači širom svijeta, i ne samo u zemljama za koje bi se teško moglo reći da su ideal demokracije, skloni na najviše dužnosti birati političare koje bismo mogli opisati kao samouvjerene, samodopadne “kontrolfrikove” koji obožavaju strogo strukturiranu hijerarhiju? Najdojmljiviji primjeri takvih ljudi su američki predsjednik Donald Trump, koji je 2016. godine izabran nakon što je obećao da će biti strog i snažan prema svemu što ugrožava američke interese te turski predsjednik Tayip Eerdogan koji je unatoč ekstremnom kažnjavanju svih koje je procijenio kao neposlušne, opasne, nepoćudne… još jednom izabran na tu dužnost. Britanski europarlamentarac Nigel Farage također se uklapa u tip političara koji je kampanjom koja je dovela do Brexita pokazao da će izgurati svoje, makar sve nakon njega izgorjelo.

Hemant Kakkar i Niro Sivanathana s London Business School kroz tri su istraživanja ispitali zbog čega birači daju prednost dominantnim liderima. zaključak je kratak – njihovom odlukom upravlja osjećaj nesigurnosti i gubitka osobne kontrole nad procesima i vlastitim životom

To je pitanje bilo intrigantno istraživačima Hemantu Kakkaru i Niru Sivanathanu s London Business School, koji su ispitali psihološku i sociološku podlogu takvoga biračkog odabira. Najvažniji zaključak njihova istraživanja, koje je nedavno objavila Nacionalna znanstvena akademija, a donosi ga i Harvard Business Review, jest da privlačnost dominantnih liderskih tipova, političkih “alfa mužjaka”, raste proporcionalno rastu ekonomske nesigurnosti stanovništva.

SAMODOPADNI NARCISI

Bilo je tu, naravno, i drugih čimbenika koji utječu na konačni odabir birača, kao što su obrazovanje, starosna dob, ideološke sklonosti, društveni status…, međutim, ispostavilo se da je za prevladavajući odabir dominantnog vođe, koji pokazuje značajke narcizma, pokazuje agresivnost i nije kooperativan, najvažniji bio osjećaj ekonomske nesigurnosti.

U nesigurnim vremenima, političari koje karakterizira društveni ugled, ali im nedostaje karizme, padaju u drugi plan pred dominantnim liderima

U ekonomski nesigurnim vremenima, pak smanjuje se privlačnost lidera kojima je glavna značajka što imaju društveni ugled i utjecaj. Što im to vrijedi, kad nemaju karizmu? Kad je ljudima nejasno što ih čeka u budućnosti i kako će živjeti nakon nekoliko godina suočavaju se s osjećajem da su izgubili kontrolu i da ne mogu utjecati na ništa bitno za njihov život. Gubitak osobne kontrole kompenziraju podrškom liderima za koje vjeruju da mogu kontrolirati procese. “Alfa” lideri se doživljavaju kao odlučni, spremni za akciju, snažni i siloviti, što birači koji se boje ekonomske nesigurnosti doživljavaju kao karakteristike potrebne baš u takvim vremenima. Ukratko, dajući potporu dominantnom lideru birač ima osjećaj da vraća vlastitu izgubljenu kontrolu nad procesima u društvu, zaključuju istraživači.

POKRETAČ JE I STRAH OD TERORIZMA

Kakkaru i Sivanathana do ovih su zaključaka došli istražujući na uzorku od 750 birača iz 46 američkih saveznih država kako birači reagiraju na tada pretendente na predsjedničku dužnost – Trumpa i Hillary Clinton. Kako bi dobili neovisnu potvrdu, koja nema veze s konkretnim kandidatima, proveli su još jedno istraživanje – na uzorku od 1400 ljudi iz svih 50 saveznih država. Njih su na načelnoj razini pitali bi li na razini svoje lokalne vlasti radije vidjeli nekoga tko je dominantan i snažan te spreman napraviti što je odlučio usprkos otporima drugih ili nekoga tko je ugledan, ali nema dominantne osobine, odnosno glavna mu je karakteristika što ga drugi cijene. Uzeli su u obzir i sve uobičajene značajke, od demografskih, ideoloških do materijalnih, te na kraju napravili procjenu ekonomske nesigurnosti u područjima u kojemu ispitanici žive. Ne samo da je rezultat potvrđen, nego se pokazalo da ekonomska nesigurnost jako obezvrjeđuje kandidate koji imaju društveni ugled, ali ne isijavaju snagu.

Kad je ljudima nejasno što ih čeka u budućnosti i kako će živjeti nakon nekoliko godina suočavaju se s osjećajem da su izgubili kontrolu i da ne mogu utjecati na ništa bitno za njihov život. Gubitak osobne kontrole kompenziraju podrškom liderima za koje vjeruju da mogu kontrolirati procese

Da bi provjerili vrijede li američke spoznaje na globalnoj razini proveli su i treće istraživanje na temelju podataka o političkim i društvenim stavovima koje organizacija World Values Survey prikuplja na globalnoj razini od 1983. godine. Uzeli su u obzir podatke iz istraživanja provedenih nakon 1994. godine do danas, u kojima je sudjelovalo 138.000 ljudi u 69 zemalja. Uz pomoć podataka Svjetske banke izračunali su razinu ekonomske nesigurnosti u tim zemljama u trenucima kad su provedena istraživanja i dobili potvrdu da privlačnost dominantnih lidera raste s rastom nezaposlenosti i osjećajem ljudi da gube kontrolu nad vlastitom životnom perspektivom.

I turski predsjednik predstavnik je tipični je dominantni lider (Foto: Pixabay.com)

No, za uspjeh “alfa” lidera nije presudna samo ekonomska nesigurnost. Oni jačaju s osjećajem da jača bilo koja vrsta društvene nesigurnosti, što je pokazao dio istraživanja u kojemu su ispitanici procjenjivali privlačnost dominantnih tipova i tipova koje definira društveni ugled u odnosu prema opasnosti od terorizma. Nije potrebno naglašavati da je i tu nadjačao dominantni tip lidera. No, povijest (a i sadašnjost) je pokazala da kad takvav tip lidera dođe na poziciju nerijetko zna postati izvor kaosa i nesigurnosti. Originalni članak pročitajte OVDJE.