IZDVOJENI ČLANAK

ŠTO NAPRAVITI KAD ZBOG NEČEG ŽALIMO
Važno je osloboditi se straha od grešaka

Dubravka Lisak

Ne mogu nabrojati puno stvari u životu zbog kojih osjećam žaljenje. Ok, naravno da žalim zbog nekih stvari koje sam napravila u prošlosti. Nisam imuna na žaljenje. Žalim zbog pogrešnih odluka, jer sam mogla nešto i bolje napraviti. Žalim što sam nekim ljudima poklonila povjerenje, a oni su ga izdali. Svi mi u životu kad-tad osjetimo žaljenje zbog nečega. Pitanje je samo hoćemo li dopustiti da nam to upravlja životom ili ćemo racionalno spoznati što se s nama događa i jednostavno se oporaviti.

Nedavno mi je u ruke došla knjiga autorice Alice Boyes “The Healthy Mind Toolkit: Simple Strategies to Get Out of Your Own Way and Enjoy Your Life”. Alice je psihologinja i autorica nekoliko knjiga. U svojem radu fokusira se na savjete iz socijalne, kliničke i popularne psihologije kako bi pomogla ljudima poboljšati svakodnevicu. U jednom poglavlju bavi se osjećajem žaljenja, stanjem kroz koje svi povremeno prolazimo. Žaljenje zbog nečeg je sasvim normalno, u svim svojim stupnjevima, i nije nešto čega bi se trebalo sramiti ili bojati. Ali, autorica također daje nekoliko korisnih savjeta kako se nositi s tom emocijom.
Probat ću nabrojati najvažnije.

Prvo, valja odbaciti rečenicu: “NIKAD VIŠE TO NEĆU NAPRAVITI”. Naime, kad žalimo zbog nečeg, taj osjećaj obično se ne odnosi na ono što smo ustvari napravili prvi put. Zapravo, vrlo često žalimo zbog toga što smo nešto ponovili, ili upali u obrazac kojim uporno sabotiramo sami sebe. Mogli smo zažaliti što smo cijelu večer gledali onu zanimljivu seriju na Netflixu, punih pet epizoda, a znamo da se ujutro treba ustati i otići na posao, da ćemo zbog toga raditi osam sati umorni i iscrpljeni. Da smo barem otišli u krevet ranije, pomislimo čim je zazvonio alarm. Ili… Znamo da moramo jesti redovito, a ipak završimo dan potpuno izgladnjeli, prejedajući se navečer obilnim obrokom i vrećicom čipsa. Ako ste upali u tu istu zamku nekoliko puta ranije, malo je vjerojatno da nikada više to nećete ponoviti. I zato, umjesto da se zavjetujte na nemoguća obećanja samima sebi, bolje bi bilo pokušati razvijati neke strategije da bismo izmijenili loše navike, ili barem limitirati konzekvence kad izgubimo samokontrolu.

Drugo, probajte SPOZNATI SVOJE OSJEĆAJE. Često ljudi kažu: ne žalim zbog ničega, ali to nije realno i vjerojatno nije istinito. Kao i svaka negativna emocija, žaljenje je uobičajeno iskustvo i mi smo dizajnirani da se znamo psihološki nositi s njime. Kad svoje emocije spoznate i prihvatite, umjesto da ih niječete, ustvari vas to osnažuje da razmislite o strategijama kako da ubuduće minimalizirate bol te emocije. Pokušajte je osvijestiti. Umjesto da kažete: “Osjećam se loše”, kažite otvoreno: “Osjećam žaljenje”. Tako ćete se puno bolje moći nositi sa samom emocijom.

Međutim, što ako žalimo zbog nečeg velikog, nečeg što nam je obilježilo život ili ga na neki način unazadilo? Što ako žalimo jer smo previše radili kad su nam djeca bila mala, pa smo propustili njihovo djetinjstvo? Što ako žalimo što smo proveli 10 godina na poslu koji nas je ubijao, i nismo imali snage promijeniti ga? Što ako žalimo što smo proveli najbolje godine u lošem braku? Ili, zato što nismo štedjeli dovoljno za starost? Pokušajte imati na umu da je žaljenje univerzalna ljudska emocija. Svi smo nesavršeni. Nismo vidoviti da možemo znati u određenom trenutku kako će se neka odluka odraziti na našu budućnost. Možda smo u datom trenutku dali sve što smo mogli i donijeli odluku na temelju tadašnjeg razumijevanja situacije. Nemojte upasti u zamku da prema sebi budete prestrogi. Uostalom, ne valja plakati nad prolivenim mlijekom. Žaljenje je ponekad upravo to – žaljenje.

Žaljenje je normalna emocija, koju treba proraditi i pustiti da prođe kroz nas, ali ne i dopustiti da nas zarobi…

Treće, vjerujte u VLASTITU SPOSOBNOST RASTA. Žaljenje nas ponekad onemogućava da od sadašnjeg života napravimo više. Poneki ljudi padnu u zamku neodlučnosti ili izbjegavanja. Ako ste imali lošu vezu, moguće je da ćete izbjegavati muškarce. Ako ste bankrotirali, možda iz straha više nikad nećete okušati sreću u poduzetništvu. I zapamtite, žaljenje zbog jedne loše odluke ne znači da ste do kraja života u tome osuđeni na propast. Glavu gore i ne žalite, sve je to prilika da nešto naučite i da rastete.

Četvrto, pokušajte potražiti trikove kako zavarati same sebe u negativnim obrascima. Možda nećete uvijek ne ponoviti grešku, ali ćete uspjeti barem malo rjeđe griješiti. Najbolji primjer za to dala je Gretchen Rubin. Ako svaku noć dugo ostajete budni gledajući TV ili surfajući po internetu, pravdajući se kako je to vrijeme samo za vas, pokušajte promijeniti tu naviku govoreći sami sebi da je rani odlazak na spavanje nagrada za vas. Baš kao i beskonačno gledanje u ekran, zadubljivanje u vlastite misli u toplom krevetu i maštanje prije spavanja može biti prava nagrada.

I peto, najvažnije, dajte si dovoljno vremena da apsorbirate osjećaje. Da biste se uspješno nosili sa žaljenjem, potrebno je malo balansa. Razmišljanje neće pomoći, ali isto tako ni guranje emocija pod tepih. Ako se radi o bezazlenoj stvari poput toga da ste zaboravili novčanik kad ste krenuli u kupovinu i shvatili to tek nakon što je blagajnica otkucala sve proizvode za tjednu nabavku, naravno da će taj osjećaj biti intenzivan. Dajte si nekoliko trenutaka da to upijete, ali taj osjećaj je nešto što će samo po sebi proći vrlo brzo. Ako se radi o većoj stvari, na primjer odabrali ste boju za kuću na temelju palete i ona je na kraju ispala tmurna i ne sviđa vam se nimalo na zidovima, to je osjećaj koji će teže proći. Vjerojatno će vas mučiti povremeno još neko vrijeme, naročito kad vam dolaze važni gosti, ali i on će nakon nekog vremena proći. Uglavnom, u oba slučaja, ako možete ostaviti svoje emocije da odrade same za sebe, to bolje. Čak i ako se žaljenje periodično javi, to je nešto s čime se možete nositi.

I na kraju, autorica naglašava da moramo razumjeti kako je žaljenje samo jedna u nizu emocija. Ako joj dozvolimo da nas obuzme, ako se vrtimo u krugu vlastitih razmišljanja, kritiziranja samih sebe ili izbjegavanja, onda je ustvari samo hranimo dalje. Emocije su tu samo da dođu i da nas prođu. Život nije crno-bijel, pozitivni i negativni osjećaji njegov su sastavni dio. Kao i sve druge emocije, žaljenje je nešto što moramo proraditi i pustiti da prođe kroz nas, ali ne smijemo dopustiti da nas obuzme. Jer, ako nas obuzme previše, naš život postaje jadan i težak, živimo u strahu da ne počinimo iste greške, vrtimo se u tjeskobnim razmišljanjima kako je moglo drugačije, a ustvari – samo smo ljudi. I svi, priznali to ili ne, radimo greške zbog kojih žalimo.