IZDVOJENI ČLANAK

SNAGA IZNAD SVEGA
Gioia-Ana Ulrich Knežević: Život je uvijek u našim rukama, pa i kad ih nemamo

 

Mladenka Šarić

Postoje ljudi koji vas onako na prvu, u hipu osvoje svojom jednostavnošću, veseljem koje zrači iz svake njihove stanice, životnom energijom koja se vidi u oku, osmijehu, stavu prema životu, svojom prirodnom inteligencijom koju široko obrazovanje koje su stekli dodatno podcrtava… Takva je osoba Gioia-Ana Ulrich Knežević. Ona je sveučilišna profesorica, prevoditeljica s tri jezika – njemačkog, engleskog i nizozemskog, knjiška urednica, piše i objavljuje u časopisima, vodi radionice za književno prevođenje, organizira i moderira gostovanja stranih pisaca… Ona je žena koja neće izaći iz kuće a da ne razbaruši svoje neobuzdane kovrče u “brzinsku” frizuru, ne nanese maskaru na trepavice i ruž na usne… Ona živi punim plućima, uživa u životu, i stotinama malih stvari koje ga čine slatkim i neodoljivim, vozi automobil, upravlja brodicom, pliva, putuje, voli…

LOŠE KARTE NISU KRAJ

Gioia-Ana Ulrich Knežević osoba je posebnoga kova, koja je snagom volje, birajući puni život umjesto jada i kukanja, nadvladala ograničenja koja život donese nekim ljudima dijeleći im odmah na početku lošije karte. Nekoga bi te karte sputale za cijeli život, netko se ne bi imao snage nositi s vječnim pitanjem zašto je sudbina odabrala baš njega i podarila mu tako zahtjevan život. No, Gioia se ne zamara pitanjima koja ionako nemaju odgovor. Njezin život svakoga je dana dokaz da smo ono što sami od sebe napravimo. Ona je rođena bez ruku, i vi to, naravno, vidite, ali u sudaru s njezinom silnom, zaraznom energijom to ne primjećujete, jer ona je toliko silno više od onoga što nema.

S tom posebnom ženom povezala me je također jedna iznimna žena, Milvia Filjak, profesorica klavira, žena tihe i nježne karizme, sa snažnom životnom pričom, majka naše proslavljene pijanistice Martine, također snažne, uporne i briljantne žene. “Gioia je čudo, nevjerojatno snažna i pametna osoba, morate se upoznati…”, rekla mi je Milvia, a ja sam se pribojavala idući u susret Gioii hoću li joj znati pristupiti a da je nehotice ne uvrijedim nekom glupom nespretnošću… Kad se upoznaju ljudi se redovito rukuju, ali ne možeš se rukovati s osobom koja nema ruke. Nisam joj to rekla, ali brinulo me je… No, kad smo se srele sve je bilo jednostavno, jer Gioia isijava jednostavnost. Umjesto rukovanja “pao” je zagrljaj, a na toj ženi prije od onoga što nema primijetite ono što ima – veliki, prekrasan osmijeh, veselje u očima i njezine riđe kovrče, iznimnu komunikativnost…

GIOIA-ANA živi punim plućima, uživa u životu, i stotinama malih stvari koje ga čine slatkim i neodoljivim, vozi automobil, upravlja brodicom, pliva, putuje… PREVODI S TRI JEZIKA, IZDAJE KNJIGE, PREDAJE STUDENTIMA, ORGANIZIRA RAZNE RADIONICE, GOSTOVANJA STRANIH PISACA, PIŠE ČLANKE, UREĐUJE ANTOLOGIJE…

Gioia-Ana živi je dokaz da nas ne određuje ono s čime se rodimo (ili bez čega se rodimo), nego ono što napravimo s onime što dobijemo. Jer, da je prema uobičajenim očekivanjima, Gioia ne bi postala to što jest, nego bi vjerojatno bila ogorčena, profesionalno nerealizirana, sputana osoba puna kompleksa koju okolina sažalijeva… No, ona je sve osim toga.

Uvijek sam znala da sam različita, ali to me nikad nije sputalo

Rođena je u Zagrebu 1971. godine, majka joj je svojedobno poznata pjevačica šlagera Bety Jurković, a otac poznati skladatelj i pijanist Boris Ulrich. Majci i danas ljudi kažu da je s Gioiom napravila čudo, a ona im odgovara: “Da, ali to je zato što sam imala dobar materijal”.

NIKAD POD STAKLENIM ZVONOM

“Majka me nikad nije stavljala pod stakleno zvono jer je smatrala da se mogu razviti samo ako se suočavam sa stvarnošću, ljudima i svijetom kakav jest. Njezin je cilj bio da budem potpuno integrirana i u tome je uspjela. Išla sam u redovan vrtić i škole, nikad nisam polazila neke posebne programe… Naravno, uvijek sam znala da sam različita, ali to me nikad nije sputalo. I kad gledam na tu moju različitost, kad razmišljam o njoj, čini mi se kao da sam na neki način izabrana, da je Bog, ili kako tko već definira tu neku silu, kad je birao kome će dodijeliti neki fizički nedostatak rekao: “Evo, tu je Gioia, ona je jaka, ona će se s time moći nositi, ona neće imati komplekse i to je u životu uopće neće sputavati…” I stvarno, moj fizički nedostatak nikad mi nije bio prepreka za ostvarenje želja, planova, snova”, rekla je Gioia u emisiji “Ljudi koji čine razliku”.

A kad ljudi shvate da je ona sebe prihvatila takvu kakva je došla na svijet, da nije dopustila da je to ograniči i da se u ničemu ne da pokolebati, i oni je prihvaćaju potpuno, bez ostatka i bez ikakve primisli da je netko koga bi trebalo žaliti, kaže Gioia. Ponekad, srećom rijetko, susrela se sa sažalijevanjem i predrasudama, što ju je ljutilo. No, okrenula bi se i krenula dalje…

 

U izdanju Lectora – Arnon Grunberg “Tirza”

Nitko ne može izabrati oblik u kojemu će doći na svijet, ali u nepredviđenim okolnostima, kao što Gioine svakako jesu bile, ključna je obitelj. Ona je taj prvi krug koji oblikuje dijete i trasira mu put. Gioia se rodila u obitelji  koja joj je dala širinu, obrazovanje, poticala je da uči, gleda dalje od okvira, s majkom koja je činila sve da njezina kći odraste u samostalnu i samosvjesnu ženu. Diplomirala je germanistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nizozemski, koji je govorila od malih nogu zahvaljujući baki Nizozemki, usavršavala je na Sveučilištu u Amsterdamu. Na Katedri za nederlandistiku predaje kolegije iz stare i suvremene nizozemske književnosti te prijevodne vježbe. Jedan od njezinih projekata je izdavačka kuća Lector koju je 2016. godine u Rijeci pokrenula nekolicina zaljubljenika u knjige. Orijentirani su na kvalitetnu prijevodnu beletristiku nizozemskog i afričkog jezičnog područja, kao i na probrana djela europskih autora. Trudimo se, stoji ne web stranici Lectora, da sve što objavljujemo bude lišeno trivijalnosti kako bi vas nosilo i oplemenilo. Knjiga je dar s neba… “Estradizacija i trivijalnost postali su svjetski trend, pa su naslovi koje donosi Lector naš način da ponudimo nešto drugačije”, kaže Gioia-Ana, koja uz prevođenje naslova koje objavljuje Lector brine i za pripadajuću web stranicu.

Danas su ljudi opterećeni pitanjima sreće, kaže, priželjkujući neku “veliku” sreću, a zaboravljajući je pronalaziti i malim, svakodnevnim stvarima… Ona nije dopustila da je odrede i definiraju njezina fizička ograničenja. Sa snagom volje i uz pomoć tehnologije danas se, kaže, može puno postići. U životnim okolnostima koje nismo birali možemo izabrati kako ćemo se s njima nositi. Ako mislite da nije tako, sjetite se Gioie-Ane Ulrich Knežević.