RAVNOPRAVNOST JE ŠIFRA ZA USPJEH
Diskriminacija blokira društveni razvoj

0
Mladenka Šarić ([email protected])

Finska ima milijun stanovnika više od Hrvatske. Njezin BDP iznosi oko 40.000 eura po stanovniku. Hrvatska, dakle, sa svojih nešto više od četiri milijuna ljudi lanjsku je godinu završila sa 77.465 kuna po stanovniku, dakle nešto više od 10.000 eura “po glavi”. Kad usporedimo finsku i hrvatsku klimu, moralo bi biti obrnuto. Dok Finci žive u zemlji zime i leda, za koju bi se nekada davno vrlo lako zaključilo kako se u njoj mora smrznuti sve, pa i ekonomija, Hrvatska uživa u ugodnoj mediteransko-kontinentalnoj klimi, koja u većem dijelu godine europskim sjevernjacima mora izgledati kao djelić raja na Zemlji. U toj bi toploj Hrvatskoj sve moralo cvjetati, jer su prirodna bogatstva i potencijali golemi, ali ipak stojimo negdje pri kraju EU ljestvice.

LJUDI SU NAJVAŽNIJI RESURS

Što to Finci imaju, a mi u Hrvatskoj nemamo? Možda sposobnost da prepoznaju nacionalni interes i ujedine se oko njega? Možda fokusiranost i strateški pogled daleko u budućnost? Možda svijest da je sudbina svakog pojedinog čovjeka, pa onda i društva u cjelini u njihovim rukama? Možda spoznaju da samo usredotočenošću mogu prevladati prirodne uvjete zbog kojih su mogli ostati nerazvijena, izolirana, hladna zemlja na sjeveru kontinenta? Vjerojatno sve to, i još niz drugih osobina koje su važne za društveni uspjeh…

Društva koja isključuju dio svog stanovništva iz različitih procesa guraju zemlju natrag…

Prije nekoliko je dana, u organizaciji finskog Veleposlanstva u Hrvatskoj, a u prigodi stote obljetnice njihove neovisnosti, pokrenuta kampanja “100 djela za rodnu ravnopravnost u Hrvatskoj”, na kojoj je neke male, ali ključne tajne uspjeha svoje zemlje otkrio finski veleposlanik Timo Rajakangas. Kažem male, zato što su tako jednostavne, prirodne, logične i lako provedive. Kažem ključne zato što i oko onoga što je tako lako, prirodno, logično i jednostavno mora postojati društvena volja. U Finskoj postoji, u Hrvatskoj, nažalost – ne. O čemu je riječ?

Što to Finci imaju, a mi u Hrvatskoj nemamo? Možda sposobnost da prepoznaju društveni interes i ujedine se oko njega? Možda fokusiranost i strateški pogled daleko u budućnost? Možda svijest da je sudbina svakog pojedinog čovjeka, pa onda i društva u cjelini, u njihovim rukama…

Dakle, priča o ekonomskom i društvenom uspjehu te male zemlje na hladnom europskom sjeveru počinje veleposlanikovom konstatacijom: “Finska je mala zemlja i odavno smo shvatili da su naš najvažniji resurs – ljudi. Zato je sasvim nezamislivo da itko bude na bilo kakav diskriminatorski način kategoriziran, svejedno da li po dobi, po spolu, vjerskom opredjeljenju, seksualnoj orijentaciji, po regionalnoj ili nacionalnoj pripadnosti…”

VODEĆE ULOGE U MUŠKIM RUKAMA

Da, diskriminacija oštećuje pojedince, a u konačnici i društvo u cjelini. Diskriminacija zaustavlja društveni razvoj, blokira napredak, utječe na visinu BDP-a i životnog standarda. U Finskoj su još davne 1906. godine uveli ravnopravnost žena i muškaraca u politici, i to ne samo davanjem ženama prava glasa na izborima, nego uvođenjem njihova prava da se kandidiraju, da budu izabrane, da sudjeluju u donošenju odluka… Tri su temeljna kamena na kojima počiva finska priča o uspjehu: obrazovanje, rodna ravnopravnost i transparentnost. Sve tako jednostavno, logično i prirodno. Pa, ipak, tako teško. Mi u Hrvatskoj, naprimjer, imamo problem sa sve tri komponente na kojima Finska gradi svoj uspjeh.

Iako puno ljudi smatra da ravnopravnost spolova nije tema, podaci koji dolaze iz cijelog svijeta govore suprotno…

Jer, u Hrvatskoj, naprimjer, diskriminacija je Ustavom i zakonima ukinuta, ali u stvarnom životu postoji. Zato danas imamo, recimo, samo 19 posto žena u Hrvatskom saboru, za razliku od Finske, gdje ih je 42 posto. Danas imamo samo 17,3 posto žena u upravama najvećih hrvatskih tvrtki, što je u samo godinu dana pad od tri posto. U Finskoj ih ima 23 posto, ali za razliku od hrvatskog društva, u kojemu nema dovoljno senzibiliteta za pitanja rodne ravnopravnosti, Finci priznaju da je to područje u kojemu moraju još puno raditi. A kad oni kažu da moraju puno raditi da angažman žena u upravama tvrtki bude veći, onda misle u prvom redu na to da im društvo mora osiguravati logističku potporu kako bi istodobno mogle biti sve ono što žene jesu – predane majke svojoj djeci i uspješne profesionalke na svom poslu. U Hrvatskoj, pak, i kad imamo dobre postotke, iza njih se svejedno skriva diskriminacija. Naprimjer, u pravosuđu je čak 70 posto žena, ali na predsjedničkim pozicijama u sudstvu su – muškarci. Ravnatelji bolnica uglavnom su muškarci, vodeći ljudi u medijima također, u školama isto tako… U političkim strankama i sad će potiho reći da su na parlamentarnim izborima spremni platiti visoke kazne prije nego ispoštovati zakon koji zahtijeva ujednačenost žena i muškaraca na listama…

Svijest o pravilnom društvenom pozicioniranju žena razvija se na svim razinama, čak i na onima koje nam mogu zvučati banalno. NPR., finski ministar vanjskih poslova odbio je sudjelovati u jednoj televizijskoj debati jer su pozvani bili samo muškarci…

Svijest o pravilnom društvenom pozicioniranju žena razvija se na svim razinama, čak i na onima koje nam mogu zvučati banalno. Naprimjer, finski ministar vanjskih poslova odbio je sudjelovati u televizijskoj debati jer su pozvani bili samo muškarci. Ne bi li bilo fantastično da takav primjer imamo u Hrvatskoj? Ili da uskoro svjedočimo takvoj vrsti poruke? U Finskoj će na Međunarodni dan djevojčica, 11. listopada, jedna 15-godišnja djevojčica na jedan dan biti finska premijerka, a cilj je da se takvim “igrama” društvo stalno osvješćuje kako pozicije nemaju veze sa spolom. Sve su to male stvari, male, ali znakovite. One pokazuju postoji li volja u nekom društvu da se stvori ravnoteža tamo gdje ne postoji. Kako bi svatko od nas spoznao kakva je volja u Hrvatskoj dovoljno je da pogleda političke razgovorne emisije na nacionalnoj televiziji. U njima su nerijetko isključivo muškarci, iako postoje vrlo kvalitetne i angažirane žene koje također mogu biti pozvane. No, teško je probiti umove zatočene u ograničenosti. U finskom parlamentu od 1991.godine djeluje neformalni ženski zastupnički klub, u kojemu su okupljene sve zastupnice, neovisno o tome kojoj političkoj opciji pripadaju. Njima je potpuno normalno da postoje društvene teme koje su posebno važne za žene i da zajedničkim radom mogu stvoriti snažniji pritisak da zakonodavna rješenja budu kvalitetna…

Tako nešto u Hrvatskoj je potpuno nezamislivo, a kamoli provedivo… Onima koji smatraju da je problem ravnopravnosti žena u hrvatskom društvu napuhan i da žene mogu ako hoće ući u sve pore i biti jednako zastupljene kao i muškarci skrećemo pozornost na to da problem neće nestati samo zato što smo zatvorili oči. I to se odnosi jednako na muškarce, kao i na žene…

Stop Using the Excuse That ‘Women Have Their Rights Already’