(NE)RAVNOPRAVNOST
Za mizernu zastupljenost žena u politici krive su žene

6
Mladenka Šarić ([email protected])

Zastupljenost žena u visokoj politici toliko je mizerna da je jedan pogled na rodni sastav parlamenta dovoljan da svatko tko želi vidjeti shvati kako se kao političko društvo nismo ni milimetra odmaknuli od one po sramoti znamenite uzrečice notornog Ante Kovačevića da je „žena za madraca, a ne za mudraca“.

To što je Hrvatska nekoliko godina imala premijerku ne znači zapravo ništa suštinski bitno. To, svi se sjećamo, nije bilo slobodni izbor stranke, što bi nagovijestilo promjenu klime, nego nametnuta odluka muškarca koji se odlučio povući s premijerske pozicije s planom da na to mjesto instalira vrijednu i lojalnu ženicu koja će ga slušati, pa će on preko nje i dalje upravljati. Plan mu se izjalovio, jer je „ženica“ – bila je to Jadranka Kosor – ozbiljno shvatila premijerski posao i nije pristala biti daljinski upravljač. No, to je druga priča.

Ni to što Hrvatska danas ima predsjednicu nije značajan korak naprijed u pogledu zastupljenosti žena u visokoj politici. Pogodilo se, naime, da HDZ nije imao izglednog muškog kandidata, a Kolinda Grabar Kitarović je bila spremna za predsjedničku utrku, pa su je pustili na teren uvjereni da će izgorjeti. Ironijski rečeno, ne bi bila prva žena u povijesti koja je (iz)gorjela. No, žena je pokazala da je borbena lavica i na opće čuđenje svoje macho stranke postala je predsjednica države.

DOK POLITIČARKE ŠUTE SVE ĆE OSTATI ISTO

Dakle, Hrvatska je imala premijerku i ima predsjednicu, ali da dvije laste ne čine proljeće najbolje se vidi po prošlom, kratkotrajnom, i sadašnjem sazivu parlamenta. U Hrvatskom saboru, naime, žena je tek 19,9 posto – slovom i brojkom njih 28 – iako bi se, da političke stranke poštuju zakon, njihov broj trebao polako penjati prema 40 posto. Zakonom je, naime, propisano da na listama za Hrvatski sabor mora biti najmanje 40 posto žena, no muškim vodstvima upravljane stranke pokazale su da će radije platiti kazne, nego omogućiti pošteniju zastupljenost žena. No, kako to u Hrvatskoj biva, zbog različitih tumačenja zakona na kraju su bile pošteđene i plaćanja kazni.

I što sad? Tko je tome kriv? Može li netko i tko promijeniti to sramotno stanje duha i svijesti u političkim strankama?

Kampanje uoči izbora kojima se traži poštivanje zakonske kvote za žene isu dovoljne. Potrebno je da žene u političkim strankama pruže otpor i osiguraju bolju zastupljenost žena u politici

Drage moje, odgovor o krivnji za žene je poražavajući. Jer, za svoju podzastupljenost, za podcjenjivanje i političku marginalizaciju krive su – ŽENE! I nitko drugi nego – ŽENE! Krive su žene u političkim strankama koje šutke pristaju na to da su demokratski ukras, a ne stvarna unutarstranačka snaga.

Dok političarke šute kad se kroje liste, dok prihvaćaju svaki omalovažavajući „ženski“ model koji im nameću vođe stvari se neće promijeniti. Dok žene u političkim strankama ne shvate da imaju odgovornost i prema svoje rodu, a ne samo prema stranci, sve će ostati ovako kako jest. Žene koje su u ovih 27 godina ušle u Sabor, nažalost, ušle su isključivo zbog odluke muških vodstava koja su baš njih izabrala za kandidatkinje na listama, a ne zato što su se organizirale i zahvaljujući vlastitoj akciji izborile za svoju zastupljenost. Stječe se dojam da Hrvatska, nažalost, ima žene u politici samo zato što je sramota u demokratskom svijetu – nemati žene u politici.

Za svoju podzastupljenost, za podcjenjivanje i političku marginalizaciju krive su – ŽENE! I nitko drugi nego – ŽENE! Krive su žene u političkim strankama koje šutke pristaju biti demokratski ukras, a ne stvarna snaga U SVOJOJ STRANCI

Šef SDP-a Davor Bernardić ovih dana najavljuje da će SDP-ove liste za lokalne izbore biti složene po principu patent zatvarača – muškarac, žena, muškarac, žena… Ili, obrnuto, veli. No, samo nekoliko dana ranije, birajući zamjenu za Zorana Milanovića u Saboru, preskočio je žene koje su na listi bile na redu i u Sabor uveo – muškarca. Tko je tome kriv? Pa, žene u SDP-u, koje su manje-više poslušno prihvatile volju šefa da ne bi ispalo kako ga svojim protestom ruše…

ZABORAVILE SE BORITI

Pred nama su lokalni izbori i uskoro će stranke slagati izborne liste. Samo žene mogu utjecati na to da ih bude više i da ne igraju samo kad im dečki dopuste. Poštena zastupljenost žena na listama, i to na mjestima s kojih mogu ući u lokalne parlamente, nije stvar taštine jednog spola, nego pokazatelj civilizacijske razine jedne zajednice. Na deklarativnoj razini nema se što prigovoriti. Imamo Ured za ravnopravnost spolova, koji uoči svakih izbora priredi medijsku kampanju o potrebi bolje zastupljenosti žena. Imamo i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, koja šalje isti poziv strankama. Imamo i Zakon o ravnopravnosti spolova, koji propisuje kvotu od 40 posto na listama za podzastupljeni spol. Imamo mi svašta, ali stvarnost ne slijedi političku deklarativnost. I tako će biti dok se žene u političkim strankama ne počnu organizirano suprotstavljati lošoj praksi. I bit će dok se u Hrvatskom saboru žene svih stranačkih boja ne počnu okupljati oko zakonskih projekata koji se tiču položaja žena u društvu i, poput zastupnica u finskom parlamentu zajedno djelovati kako bi taj položaj poboljšale.

Žene kroz povijest nikad ništa nisu dobile. Za sve što danas imaju morale su se same izboriti. Borile su se za pravo na građanstvo, za pravo na obrazovanje, za biračko pravo, za pravo da rade, za pravo da odlučuju o svom tijelu, za pravo da odlučuju s kime će u brak… Kad je riječ o potrebi da se i dalje borimo za sebe ništa se nije promijenilo. I zato ako žene nešto nemaju, iako na to imaju pravo, nije kriv nitko nego one same jer su se zaboravile boriti.

ZASTUPLJENOST ŽENA U SABORU 2000.-2017.

4. saziv – 2000.-2003. – 32 žene
5. saziv – 2003.-2007. – 32 žene
6. saziv – 2007.-2011. – 39 žena
7. saziv – 2011.-2015. – 37 žena
8. saziv – 2015.-2016. – 27 žena
Aktualni saziv – 28 žena

ZASTUPLJENOST ŽENA U DRUGIM PARLAMENTIMA

Švedska – 43,6 posto
Finska – 42 posto
Njemačka – 37 posto
Slovenija – 36,7 posto
Srbija – 34,4 posto
BiH – 21,4 posto
Hrvatska – 19,9 posto
SAD – 19,1 posto