LOKALNI IZBORI SU I NAŠA STVAR
Diana Kučinić: Zašto želim gradonačelnicu

Diana Kučinić, novinarka, urednica, predsjednica Centra za poticanje kreativnog izražavanja “Skupovi”

Kaj misliš, kakva bi vlast trebala Zagrebu? – pita me neki dan prijateljica na razgovoru uz kavu o svemu i svačemu, ne mogavši ne čuti vijesti s radija u kafiću o tome tko će s kim i hoće li netko s nekim na lokalne izbore.
Ženska – odgovorila sam kao iz topa.

Matrijarhat je, prije svega, najstarije društveno uređenje i da nisu žene vladale prvim zajednicama, nisam sigurna bi li se čovječanstvo razvilo dalje od lovaca na mamute ili uopće preživjelo jer bi se muškarci – lovci i ratnici – najvjerojatnije međusobno poubijali. Pustimo sad mitove o Amazonkama i Furijama, govorim o društvenom uređenju u kojem je moć u rukama najstarijih žena u zajednici. Najstarijih! Dakle, najiskusnijih i najmudrijih. Onih koje znaju procijeniti što je važno za zajednicu, postaviti prioritete i bez obzira na to jesu li u svom životu postale majke ili nisu, majčinskom brigom – fenomenalnom kombinacijom strogosti i nježnosti – usmjeriti život prema napretku.

Žene imaju osjećaj za vrijednosti važnije od kamena i betona. Na slici je Britanac, koji pod muškom rukom mijenja lice do neprepoznatljivosti

Ako to znaju napraviti u obitelji, ne vidim razlog zbog kojeg ne bi napravile u tzv. široj društvenoj zajednici.

POUČAK MARIJE TEREZIJE

Eh, da, muškarci. Oni koji su – silom – prisvojili političku prevagu, a u jednom povijesnom razdoblju svaku ženu koja bi počela misliti svojom glavom spalili na lomači, sve dok na vlast nije došla Marija Terezija i ponovno puno toga postavila na pravo mjesto. Mogla bih sad nadugo i naširoko o svakoj daljnjoj tzv. emancipaciji žena, pri čemu je zapanjujući podatak da su žene u Hrvatskoj pravo glasa dobile tek 1945.! Hej, prije samo 72 godine!
No, ajmo natrag u aktualno doba rodne i svake ostale ravnopravnosti, jel’ tak.

ZBOG SNALAŽLJIVOSTI, KREATIVNOSTI, ODGOVORNOSTI KOJE KRASE ŽENE Željela BIH da kormilo grada u kojem živim drži ženska ruka. Žena koja zna da su vodovod i kanalizacija važniji od vodoskoka, dječji vrtić i starački dom potrebniji od podzemne garaže, plac i park vredniji od betona i kamena…

Do sada su žene već naučile kako birati i biti izabrane. Osim svojom strukom, kuhačom i pelenama, bave se i politikom. Kad im se muškarci malo maknu s puta, odlično znaju postaviti prioritete, procijeniti što je važno za cijelu zajednicu i usmjeriti život prema napretku.
A kako i ne bi! Ako žena živi sama, razlog je jednostavan: ona zna sve, zamjenjuje osigurače i žarulje, odlazi na posao ili vodi vlastiti, raspoređuje kućni budžet i nepogrešivo donosi odluku o tome da je zamjena dotrajale pipe u kupaonici hitnija od postavljanja tapete s cvjetnim uzorkom iznad kauča. Ako je pritom i samohrana majka, vješto pretvara dva obroka u tri, klonira se nekoliko puta dnevno, kako bi istovremeno odvela dijete zubaru i automehaničaru, čarolijom ubacuje još jednu srijedu između utorka i četvrtka, kako bi stigla obaviti sve što treba obaviti.
Ako žena živi u nekom obliku partnerstva, stvar je također jednostavna: osim svih sposobnosti koje krase ženu koja živi sama, žena s partnerom zna kako svoje odluke prikazati tako da se čini da i onaj drugi odlučuje te na partnera prebaciti dio obaveza tako da se čini da ih je on sam poželio uzeti.

SVIJET MOŽE BITI BOLJE MJESTO

Naravno, ovdje se radi o zrelim, iskusnim i mudrim ženama starijima od pedeset; one mlađe još pomalo uče kako svladati sve te vještine, da bi svijet postao bolje mjesto.  Da me se pogrešno ne bi shvatilo, o muškarcima mislim sve najbolje! Naročito o onima koji su se emancipirali, pa uz svakodnevni posao stignu na plac i skuhati ručak, pokupiti dijete iz vrtića, probdjeti noć ako je bolesno i ujutro se istuširati, izvesti psa i otići na posao, a pritom ne zaborave ni otići na trening, da ne zapuste tijelo, u kazalište ili na koncert, da ne zapuste dušu, pročitati knjigu, baviti se hobijem, njegovati prijateljstva… Voljela bih da nisam u pravu, ali iskustvo mi govori da takvih muškaraca ima jako malo.
Zato bih željela da kormilo grada u kojem živim drži ženska ruka. Žena koja zna da su vodovod i kanalizacija važniji od vodoskoka, dječji vrtić i starački dom potrebniji od podzemne garaže, plac i park vredniji od betona i kamena… Žena koja zna koliko se isplati platiti i cipele i zahod i autobus, koja razumije kako živi i radnik u tvornici (hm, jel imamo još koju?) i blagajnica u šoping-centru i profesorica u penziji i glumac na bolovanju, kojoj je savršeno jasno da su baština i kultura jedno, a cirkus i vašar nekaj sasvim drugo… Žena koja zna još puno, puno toga što ju je naučilo njezino žensko iskustvo. Žena, majka, gradonačelnica.