TREND KOJI DOLAZI
Kolektivno stanovanje lijek za usamljenost u zreloj dobi

0
Procjenjuje se da će do... u EU biti ... pametnih kuća za samostalan život ljudi u zreloj dobi
Jelena Skorup

U društvima „empty-nesters“-a sve češće se razgovara o ideji osnivanja nekih „novih komuna“; razgovara se o tome kako bi trebalo udružiti sredstva, vrijeme i ideje te sagraditi ili preurediti kuću u kojoj bi mogli zajedno živjeti, u skladnom prijateljskom kolektivu, dijeleći servis i usluge, družiti se i međusobno si pomagati. Takvi razgovori su u nespornom skladu s duhom vremena u kojem živimo. Vremena u kojem je usamljenost i izoliranost osoba zrele dobi postala standard, unatoč rastućoj svijesti o potrebi građenja nekih novih drugačijih kreativnih i empatičnih međuljudskih odnosa.

Usamljenost danas nije više samo emocionalno stanje svijesti. Prepoznata kao „bolest“ suvremenog doba, usamljenost je predmet je brojnih znanstvenih istraživanja. Dokazano je da može imati negativan utjecaj na imuno-sustav, da potiče brojne fiziološke procese, izaziva genetske promjene, kao i da može uzrokovati niz psiholoških i zdravstvenih problema pa i preuranjenu smrt.

Vikendi su najteži

Ono o čemu se danas priča ostvarila je Engleskinja Shirley Meredeen, danas 85-ogodišnjakinja, suosnivačica i članica ženske udruge OWCH (Older Women’s Co-Housing ), koja je ovog ljeta nakon više od sedamnaest godina upornog djelovanja, ostvarila svoj cilj; sagradila i uselila blok zgrada namijenjen stanovanju žena starijih od 50 godina koje žive same.

Vikendi su ti koji mogu biti teški, rekla je Shirley Meredeen, novinarki Observera.

„Ako nisam razgovarala ni sa kim dva dana, osjećam se loše, … ali onda nazovem prijatelja…“ Bitno je“, rekla je, „da se prijateljstva grade dok si mlad, jer tako dižeš „kredit“ za buduće osamljenosti. Problem je što ljudi umiru – moj adresar postaje sve manji.“

Ono što Shirley određuje nisu niti njene godine, niti činjenica da u Londonu živi sama preko 36 godina. Određuje je prije njene naočite viseće naušnice, primijetila je novinarka,  njezin optimizam i mladenački duh. Ona ne izgleda ni umorno, a kamo li sumorno. Umirovljena školska psihologinja, pred dvadesetak godina osnovala je najprije udrugu G.O.T. , (Growing  Old Disgracefully), mrežu za zrele žene koje se žele družiti, učiti i zabavljati, … aktivno živjeti. „Ako imaš sreću da si mentalno čila, zašto se ne zabavljati i riješiti se usamljenosti? Mnoge žene moje generacije nisu nikada napisale ček ili vozile auto – ovisile su u potpunosti o svojim muškarcima. Kada su njihovi muževi umrli – ili ih ostavili – bile su posve poražene. Mi tvrdimo da nikad nije prekasno započeti novi život.“

Sustanarska grupa

S istim motivom, na temeljima akademskog istraživanja suosnivačice Marie Brenton o starijim ženama i njihovoj suradnji pri kolektivnom stanovanju,  osnovana je i Sustanarska grupa za žene 50 +, (Older Women’s Co-Housing), koja je ljetos, nakon godina upornosti i mora entuzijazma uselila u svoj dugo sanjani dom.

Plan je bio ostvariti demokratično susjedstvo, zajednicu koja bi istovremeno održala privatnost i štitila svoje članice od usamljenosti. „Mi nismo komuna, svatko ima svoja ulazna vrata – ali se stanari mogu  redovito sretati, družiti, dijeliti ideje, povremene kuhati zajedno ili rješavati neke zadatke (vrtlarstvo/čišćenje/pravni poslovi – i slično), ali prije svega trebaju biti predani ideje uzajamne podrške. „Grupa je nacionalno i klasno inkluzivna“, kaže Meredeen, „ali je proces odabira članica dug, pažljiv i naravno kolektivan“.

50 posto ljudi ne poznaje prve susjede

„Statistike o usamljenosti u Ujedinjenom Kraljevstvu su mračne, a ne radi se ništa na rješavanju tog problema. Nas 50 posto ne poznaje svoje prve susjede. Velika većina onih koji žive sami i starijih od 75 godina su žene, zahvaljujući kulturnom običaju da se muškarci žene mlađim ženama i da su žene dugovječnije“, kaže Meredeen. „Starije žene su često izolirane, nemarne prema sebi, bez stimulusna i depresivne do zla boga“.(…) Biti usamljen šteti zdravlju koliko i 15 popušenih cigareta dnevno. Usamljenost pojačava šanse obolijevanja od  depresije, demencije ili infarkta, a to je skup pritisak na sustav zdravstvenog osiguranja. (NHS). Zajedničko življenje zasigurno ne može spriječiti demenciju, ali…“, kaže Meredeen, „Čak iako stanari trebaju brinuti o ljudima sa demencijom, bit će im mnogo bolje nego da žive sami“.

Statistike o usamljenosti su mračne, a ne radi se ništa na rješavanju tog problema. Velika većina onih koji žive sami i starijih od 75 godina su žene, zahvaljujući kulturnom običaju da se muškarci žene mlađim ženama i da su žene dugovječnije, kažu sugovornice Observera

Iako su njihov projekt podržale dobrotvorne organizacije poput Housing for Women i Tudor Trust-a, kao i poduzetnička tvrtka Hanover Housing Association, koja je osigurala novčana sredstva za kupnju zemljišta u Barnetu, projekt je nailazio na brojne i raznovrsne probleme, koji su i započeli upravo s otporom lokalne uprave Barneta prema projektu.

„Što se duže priča o svim problemima kroz koje smo prošle, to se jasnije vidi skandalozni manjak interesa za starenje i starost – i to na nacionalnom nivou“, kaže Meredee. „To je ageism – mržnja prema starosti. Ne želimo pogledati činjenicama u oči. Lokalne uprave znaju brojke, ali njihove glave su u pijesku. Stariji ljudi sami nisu dovoljno zahtjevni. Zašto? Zato jer ništa ne očekuju, zato jer ne postoji ni međugeneracijska niti međuklasna solidarnost“.

Zajedničko stanovanje u zreloj dobi još je iznimka, ali sasvim sigurno će s vremenom postati česta pojava (Photo: www.dezeen.com)

Shirley Meredeen još uvijek vidi Barnet kao pilot projekt. I dalje želi biti i zahtjevna i proaktivna pa kaže: „ (…) ne želimo da itko drugi čeka 17 godina.“

Projekt Barnet trijumf je snage ženske volje i upornosti, vrijedan dubokog naklona.