LOŠE POLITIKE STVORILE NOVU “PROFESIJU”
Asistenti za egzodus pomažu liječnicima da što brže odu iz Hrvatske

0
Mladenka Šarić ([email protected])

„Iz Hrvatske sam u osam zemalja Europe preselila već 40 liječnika“, kočio se naslov u dnevnim novinama, ispod kojega se smiješila zgodna, plavokosa mlada žena. A ja sam se kočila dok sam ga čitala.

Slavonka, pravnica, govori tri jezika, tek 27 godina stara, s ponosom opisuje kako je prepoznala trenutak i odlučila ga poslovno iskoristiti tako što će pomagati hrvatskim liječnicima da pronađu posao u nekoj od bogatih članica EU te da se tamo, zajedno s obitelji, presele bez suvišnih trauma. „Kad se u nekoj od željenih zemalja otvori posao koji odgovara profilu llječnika koji nam se javio sa željom da se zaposli izvan Hrvatske, njegovo je samo da potpiše ugovor i u dogovoreni dan dođe na posao. Sve ostalo odrađujemo mi“, opisuje detaljno i najavljuje skoro održavanje radionica u Osijeku i Zagrebu nazvanih „Mogućnosti zaposlenja u EU za doktore i medicinsko osoblje“.

Slavonka, pravnica, govori tri jezika, 27 godina, prepoznala je trenutak i odlučila ga poslovno iskoristiti tako što će pomagati hrvatskim liječnicima da pronađu posao u nekoj od bogatih članica EU te se s obiteljima što lakše presele

OTKAKO SMO U EU OTIŠLO 525 LIJEČNIKA

Strašno! Nije dovoljno što nas kao zemlju ubija egzodus koji je posljedica loših ekonomskih politika i političara, nego je onima koji odlaze potrebno još i organizirati servis kako bi što brže napustili Hrvatsku. Bila je to prva misao koja mi se javila dok sam čitala taj novinski članak. Otkako smo ušli u EU, Hrvatsku je napustilo 525 liječnika. Užas! Moja sljedeća misao! Hoće li itko ostati?

Nije u šoldima sve… Ili, možda ipak jest? (Photo: Ambro at FreeDigitalPhotos.net)

Sjetim se nedavnog razgovora s našim poznatim demografom Stjepanom Štercom, koji upozorava da svake godine Hrvatska gubi smrću i iseljavanjem 100.000 ljudi (s time da oko 16.000 ljudi umre, a 80.000 iseli!!!). Za deset godina, upozorava Šterc, imat ćemo milijun ljudi manje. Bez strategijskog pogleda na taj problem, u Hrvatskoj će živjeti ostarjela sirotinja koju neće imati tko liječiti, a hrvatski će stručnjaci brinuti o Nijemcima, Šveđanima, Ircima, Norveženima i drugima koji im to mogu platiti. Oni s malo manje sreće i obrazovanja, koji će također otići, radit će im one jednostavnije poslove, ali ipak daleko bolje plaćene nego u Hrvatskoj.

Gledam fotografiju nasmijane žene i mislim si „dušo moja, čime se ti zapravo hvališ“. A onda je pogledam opet i pomislim – „da, to je svijet u kojemu živimo, a tko je nama kriv što ne znamo, nećemo, što smo svugdje bolji nego kod kuće, što krivo biramo, što se dijelimo, što ne pokazujemo snagu, energiju, opredijeljenost, što imamo taj vražji mentalitet koji ne da nikome domaćem da bude uspješan, koji će pljunuti na svačiji rad…“

HRVATSKA GUBI PAMET

Gledam nasmijanu Osječanku, zadovoljnu poduzetničkom pričom u koju se upustila, zadovoljnu time što postiže, zadovoljnu što uspijeva kvalitetno spojiti ponudu i potražnju, zadovoljnu time što zadovoljava potrebe svojih klijenata… Gledam i mislim kako je tužno što se morala poslovno ostvariti u pražnjenju vlastite domovine. A opet, nije ona stvorila okruženje i uvjete u kojima živimo, nije ona kriva što obrazovane ljude Hrvatska kao da ne treba, nije ona krala i devastirala, nije ona političku podobnost stavila ispred nacionalnih interesa, nije ona dovela do toga da se puk bavi ustašama i partizanima jer je potpuno neupućen u to što je STEM revolucija… Ona je samo prepoznala trenutak. To što radi u korist drugih, a ne u korist Hrvatske, nije njezin problem. I ne treba biti. Ona je iskoristila priliku koju jesu stvorile politike koje su nas dovele do ruba.

No, nije mlada Osječanka kriva, nije ona stvorila uvjete u kojima živimo, nije kriva što obrazovane ljude Hrvatska kao da ne treba, nije ona krala, nije ona dovela do toga da se puk bavi ustašama i partizanima jer je neupućen u to što je STEM revolucija

Nije prvi put da Hrvati odlaze. No, ovo je prvi put da Hrvatska gubi pamet. Doslovno i preneseno. Zapravo, kad bolje razmislim, tko može reći da su politike kojima smo bili i jesmo izloženi neuspješne? Nisu li uspjele stvoriti jednu sasvim novu profesiju koju bismo mogli opisati riječima – kako asistirati u izvozu pameti i struke iz vlastite zemlje bez suvišnih komplikacija… Možda će vam zvučati da sam ogorčena na mladu ženu iz novinskog teksta čija me je poslovna priča navela na pisanje. Iskreno, trudim se ne biti. Gorčinu mi izaziva pogled na političare pune fraza i sjećanje na godine koje su u razvojnom smislu izgubljene, a u kojima je današnji egzodus začet.