EVO ME, STIGOH U PEDESETU
Ne znam što me još čeka, ali idem srčano i hrabro

Daria Mateljak, direktorica u Hauska & Partner

Svima nam je poznat onaj legendarni citat Meše Selimovića iz njegovog kapitalnog djela „Derviš i smrt“. Kaže Meša: “Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje.
Šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se ničega ne boji, pa ni sebe.”

LEKCIJE, IZAZOVI, SLIJEPE ULICE…

Danas sam napunila pedeset godina. Ovu Mešinu mudrost prvi sam put pročitala s nepunih osamnaest i od tada nebrojeno puta. S osamnaest mi se činilo razumnim, sve što je Selimović napisao u tom romanu izgledalo mi je prihvatljivo.

Kao uostalom i sve što su pisali oni koje sam u mladosti rado čitala: Marinković, Krleža, Raos, Faulkner, Hemingway, Kirst… Prihvaćala sam i sve što su pisali moji omiljeni pjesnici – Tin Ujević, e.e. cummings, T.S. Eliot, Walt Whitman, Zvonimir Golob, Arsen Dedić, Leonard Cohen i mnogi drugi. Uzimala sam njihovu mudrost i iskustvo kao gotovu činjenicu života koji bi se trebao živjeti. Nalazila sam projekciju sebe u poeziji, književnosti, glazbi. Poeziju sebe nedorečene, mlade žene na pragu života.

Daria Mateljak zna koliko je važno da žena bude slobodna

U međuvremenu sam se borila s nekoliko životnih izazova. Od osamnaeste do pedesete naučila sam nekoliko lekcija i našla se u nekoliko slijepih ulica. Prva je bila teška i rijetka bolest moje sestre, koju sam prihvatila kao tehničku činjenicu, bez razumijevanja da je život ograničen i da nije ponovljiv. Epilog priče je hepiend, sestra je dan danas živa i mama dvije prekrasne kćeri.

Druga je bila rat. U toj priči sam već bila potpisala svoje nestajanje i reducirala svoje postojanje na minimalno ništa. Nisam vjerovala u dugoročnu budućnost. Mislila sam da je iznenadna smrt vrlo normalna pojava s kojom se treba pomiriti.

Treća je bila moja vlastita teška bolest. Kao prava sportašica i menadžerica novog doba pristupila sam tom problemu kao… problemu koji treba riješiti i… nastaviti dalje. Bez pretjeranih emocija, pristupila sam rješavanju situacije i evo me, tu, s vama i danas.

NAPOSLJETKU, za malo čim žalim, jer znam da me slijed života i mojih odluka doveo do nekih ljudi, situacija, pojava i stvari na koje sam danas ponosna. Odgojena sam u duhu da svojim radom treba sve postići i da se osobnim angažmanom i naporima oblikuje naš život

Četvrta je bila rođenje kćeri. Stvaranje novog života je fascinantan osjećaj i budi razne emocije. Za mene je to bilo stvaranje toliko jake veze da se nikada više nisam usudila ponoviti iskustvo majčinstva. Peta je bila dramatična odluka o promjeni karijere. Odlaskom iz Vlade vjerovala sam da je u konzultantskim vodama stabilnija i mirnija karijera. Nisam bila u pravu. Od tada sam prikupila više poslovnih uzbuđenja nego što sam mogla i sanjati. Šesta je bila projekcija kakav život želim za sljedećih svojih dvadeset, trideset godina. Epilog je bio razvod braka i novi život s novim partnerom (danas suprugom). Sedma je ona koju proživljavam sada. Suočavanje s krajem života mojih roditelja. S koliko ću se još prepreka i teško prohodnih planina susretati u budućim godinama, ne znam i ne želim znati. Ono što znam je da ću se sa svakim suočiti kao i do sada, srčano, hrabro, s nekim pomalo idealističkim ili optimističnim pogledom na život i … gurati dalje.

PREMLADA I PRESTARA U ISTO VRIJEME

Nisam uvijek bila u najboljem vremenu za život u ovom našem društvu. Premlada za „onaj sustav“, a prestara za „ovaj“ kad se već nekako stabilizirao. Moj urođeni dalmatinski temperament i dišpet nije mi uvijek pomagao u donošenju bitnih životnih odluka. Naposljetku, za malo čim žalim, jer znam da me slijed života i mojih odluka doveo do nekih ljudi, situacija, pojava i stvari na koje sam danas ponosna. Odgojena sam u duhu da se svojim radom treba sve postići i da se osobnim angažmanom i naporima oblikuje naš život. Na tome sam neizmjerno zahvalna mojim roditeljima koji su mi omogućili slobodu odabira, razmišljanja, ali me i potaknuli na potpunu samostalnost. Time je cijeli moj život bio obilježen posebnom vrstom feminizma – biti potpuno neovisna i samostalna, slobodna i odlučivati o svom životu kako sam najbolje znala u nekom trenutku.

Kao introvertu umrežavanje i krugovi podrške nikada mi nisu bili posebno važni. To je sa sobom nosilo i slobodu izražavanja i djelovanja. Slobodu u izboru s kim ću se družiti i s kim započinjati neke poslovne priče, zajedničke interese… Nitko me, barem u posljednjih 15-ak godina, nije sputavao u mom društvenom djelovanju ili komunikaciji.

žene u pedesetima su Intelektualno vibrantne, fokusirane, U najboljoj dobi spoja stručnog iskustva, radne energije, životne mudrosti i novog životnog poleta. Pedesete su nove četrdesete, dijelom prema Mešinoj definiciji, a dijelom prema osjećaju slobode koji danas žene u pedesetima mogu osjećati

A sad, ono što bih rado da jesam, a nisam. Bila sam talentirana sportašica. Žao mi je što taj talent nisam gurala i onda kad je to postalo teško. Žao mi je što sam planine i prirodu otkrila relativno kasno, premda smo moj suprug i ja uspjeli osvojiti sedamdesetak vrhova u regiji u proteklih pet godina. Uvijek žalim za trenutcima kad sam bila konformist više nego sam trebala, a aktivist manje nego sam mogla. Trebala sam bolje brinuti o svom zdravlju. Imam poroka koji su potpuno nepotrebni i nepoželjni. Pomalo žalim što uopće nemam nikakvog talenta za održavanje obiteljskih ili prijateljskih veza. Često požalim što sam sebi bila mnogo puta na zadnjem mjestu na listi prioriteta. Često požalim što su oni meni najmiliji bili zapušteni u nekom tjesnacu između svega drugoga i njih predivnih, jedinstvenih.

Iako je, kako kaže, kasno otkrila prirodu, u proteklih pet godina osvojila je više od 70 planinskih vrhova u regiji

Za čim ne žalim? Nikad me nije zanimalo ništa što je vezano uz bilo koju vrstu trenda ili mode. Od odijevanja do ponašanja ili umrežavanja, nisam nikad pokleknula onome što je bilo poželjno u nekom društvenom okruženju. Popularnost sam uvijek bila spremna žrtvovati autentičnosti i udobnosti, komodu, kako kažemo mi Dalmatinci. Nije mi nikad bilo žao što sam lišena nedostatka srama ili što nemam osjećaj da se moram opravdavati bilo kome za bilo što u mom životu. Zato me danas nimalo ne muči čuđenje što sam u pedesetima opet studentica (ovaj put na doktorskoj školi), što otkrivam nove profesionalne izazove ili nova osobna veselja. Kako je jednom davno, prije dvadesetak godina, rekla jedna moja prijateljica onda na pragu svojih pedesetih: „Star si kad više nemaš nikakvih želja.“ A ja ih imam jako puno, možda i više nego ikada prije u životu.

Uvijek žalim za trenucima kad sam bila konformist više nego sam trebala, a aktivist manje nego sam mogla. Često požalim što sam sebi bila mnogo puta zadnja na listi prioriteta. Često požalim što su oni meni najmiliji bili zapušteni u nekom tjesnacu između svega drugoga i njih predivnih, jedinstvenih…

Žena na pragu pedesetih mora biti slobodna žena. Ona koja u svom životu može i smije reći što želi i koja smije izgledati kako god želi. A u tome su nam možda najbolji primjer Meryl Streep ili Susan Sarandon, ako posegnemo u bazu poznatih žena. Pedesete sa sobom nose elementarni osjećaj slobode – mladunčad je konačno samostalna, a mi možda još uvijek nismo ukalupljene u ulogu bake, simpatične susjede ili svevjekovne prijateljice. Intelektualno vibrantne, fokusirane, na mnogi način u najboljoj dobi spoja stručnog iskustva, radne energije, životne mudrosti i novog životnog poleta.

Pedesete su nove četrdesete, dijelom prema Mešinoj definiciji, a dijelom prema osjećaju slobode koji danas žene u pedesetima mogu osjećati. Konačno svoje, konačno potpuno mogu upravljati svojim karijerama i interesima, u čarobnom raskoraku između mame i bake, još uvijek i možda bolje nego ikada prije ljubavnice, partnerice, kreativke, kolegice, šefice. Dovoljno stare da razumiju vrijednosti i umjetnost nekih prošlih vremena, dovoljno fit da još uvijek mogu biti pokretačice najboljih tuluma, dovoljno iskusne i pametne da još uvijek upravljaju najboljim projektima i … dovoljno samodovoljne da znaju uživati u svemu tome. Dovoljno svjesne sebe i života da znaju uživati u svemu u čemu žele.

Ja se veselim svojim pedesetima. Vjerujem da čitateljice ovog teksta osjećaju isto.