NJEMAČKO ISKUSTVO
Žene su tek 1976. dobile pravo da se zaposle bez pristanka muža

Marija Schaible Turčić, Fellbach, Njemačka

Mlade žene koje danas imaju sreću da žive u demokratskom svijetu, dakle i u Njemačkoj, koja mi je od 1972. godine, kad sam doselila, postala druga domovina, vjerojatno misle da su neki društveni standardi dostignuti toliko davno da se čini kako su tu oduvijek. Koje li zablude!

Udate žene u Njemačkoj, naprimjer, tek su Prvom reformom bračnog i obiteljskog zakonodavstva, provedenom 1976. godine, dobile pravo da se zaposle bez pristanka muža! Nešto što se danas podrazumijeva kao jedno od elementarnih prava žene, ne samo u Njemačkoj, nego u čitavom demokratskom svijetu, prije samo 41 godinu ovisilo je o dobroj volji njezina supruga!

Iako nam se danas čini da neki demokratski standardi postoje oduvijek, prije samo 41 godinu udate žene u Njemačkoj morale su dobiti muževo službeno dopuštenje da se zaposle. On je, pak, imao pravo na svoju ruku  raskinuti ženin ugovor o radu uz obrazloženje da zbog posla ne stiže brinuti o kući i djeci

Prije reforme, naime, udate žene nisu smjele same potpisati ugovor o radu, već je prije toga suprug morao dati službeni pristanak. Istom tom reformom, ukinuto je pravo supruga, koji je prethodno dao suglasnost da mu se žena zaposli, da samoinicijativno otkaže njezin ugovor uz objašnjenje da zbog posla izvan kuće njegova žena ne obavlja sve što je njezina obveza u kući. Dakle, ako je suprug zaključio da domaćinstvo i briga o djeci trpe zbog ženina posla on je jednostavno mogao otići u tvrtku u kojoj je radila i raskinuti joj ugovor! Jer, u podjeli obveza koja je vladala do reforme žena je morala voditi brigu o kući i obitelji, a muž o zarađivanju novca. Restrikcije o kojima govorim odnosile su se, dakle, na udate žene, i uglavnom ih je primjenjivao srednji društveni sloj.

STRANKINJAMA SE GLEDALO KROZ PRSTE

No, ni neudanim ženama nisu bila dostupna sva radna mjesta. Mogle su se zapošljavati najčešće kao učiteljice i tajnice, a vrlo rijetko na drugim poslovima. Kad bi se udale, pak, muž je imao pravo odlučiti o tome hoće li ostati na tom radnom mjestu ili će ih povući u obiteljska četiri zida. Naravno, sve to nije se odnosilo na strane radnike i radnice kojih je tih godina bilo mnogo, i koji su spadali u niže društvene slojeve. Njima su institucije gledale kroz prste, jer je ipak bilo najvažnije popuniti radne mjesta. No, nije u svim slučajevima bilo tako. Kad se radilo o plaćanju poreza, odnosno pokušaju da žena smanji svoje porezne izdatke, opet su bile izložene ograničenjima. Naprimjer, poznavala sam u to doba ovdje u Fellbachu hrvatski bračni par koji se razveo prije spomenute reforme, koja je ženama omogućila slobodno donošenje odluka o svom životu. Dakle, žena, koja je već bila razvedena, podnijela je zahtjev za iščlanjenjem iz Katoličke crkve, jer joj kao strankinji nitko nije rekao da će joj se od plaće automatski odbijati crkveni porez ako se deklarira kao katolkinja. Njezin je zahtjev bio odbijen uz obrazloženje da ga može podnijeti samo ako ga potpiše i njezin muž, iako joj je tada bio – bivši!

Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad počinje njemačko gospodarsko buđenje, kasnije nazvano njemačkim čudom, pojavila se velika potreba za radnom snagom i počeli su jačati ženski pokreti koji su tražili da se omogući slobodno uključivanje žena u svijet rada. Možda će mladim ženama danas zvučati nevjerojatno, ali ključ za ravnopravnost žena i muškaraca u Njemačkoj bila je borba za pravo žene da se zaposli bez privole muža. Tek ta reforma omogućila je da žene postanu financijski neovisne. To je istodobno, naravno, za ženu značilo dodatno opterećenje, jer je i dalje bila odgovorna za kuću i djecu, ali je otvorilo i raspravu o tome da muškarci moraju dijeliti sa ženama brigu o kući i djeci. Danas, samo četiri desetljeća kasnije, sve su to stvari koje se podrazumijevaju. Njemačka danas ima kancelarku, koja se upravo kandidira za još jedan mandat. Njemice rade u svim tvrtkama, nalaze se na svim položajima, slobodno odlučuju o svemu što se tiče njihova života…

TRI ŽENE ZA POVIJEST

Rosa Luxemburg

Kroz povijesti su se uvijek pojavljivale iznimne ženske figure koje su bile spremne rušiti barijere i ukazivati ostalim ženama da moraju osvijestiti sebe i svoju poziciju. Jedna od njih je Rosa Luxemburg, poljsko-njemačka političarka koja je u naslijeđe ostavila poruku da sloboda samo za pristaše vlade i članove njihove stranke nije sloboda, nego je sloboda uvijek sloboda za one koji drugačije misle. „Živite život hrabro, odvažno i sa smijehom usprkos svemu“, riječi su koje je posvetila ženama.

Njemačka novinarka Alice Schwarzer, rođena 1942. godine, sve do danas je radikalna feministica, čija stajališta redovito potiču javne rasprave o najrazličitijim ženskim temama. Njezini stavovi polariziraju, potiču na razmišljanje, a njezin doprinos razvoju društvenih odnosa nije moguće zanemariti. Ne zovu je bez razloga najutjecajnijom njemačkom intelektualkom.

Prije 41 godinu Angela Merkel ne bi imala i zakonske mogućnosti da postane kancelarka

I na kraju, naravno, Angela Merkel, koja je prije 12 godina postala moćna kancelarka, koja je na tu poziciju došla iz nemoguće situacije – kao djevojka iz istočne Njemačke. Na putu političkog uspjeha nije se libila ni oštrih poteza, poput, primjerice, udaljavanja svih svojih protivnika iz stranačkih redova. Iako njezina politika u mnogim elementima ne uživa potporu široke javnosti, veliki je iskorak za žene u Njemačkoj to što je nakon dominacije muškaraca na najvišim političkim položajima na to mjesto uspjela vrlo čvrsto zasjesti žena.