ZEMLJA KOJA MRZI STRATEGIJE
Stihijski turizam uništava hrvatske dragulje

Mladenka Šarić ([email protected])

Živeći desetljećima u socijalizmu Hrvatska kao da je bila u političkom limbu, čekajući, zaštićena od iskušenja vanjskog svijeta, da istekne rok kušnje i da krene dalje. Kad je došao taj trenutak, dogodio nam se politički preporod, ostvarili smo se kao punopravni građani sa svim demokratskim pravima koja poznaje slobodni svijet, prema kojemu je Hrvatska poskrivećki gledala kroz nevidljivu zavjesu nadajući se da će jednom biti takva. Doba nevinosti prošlo je brzo, iskoračili smo u taj željeni svijet, fascinirani poput djeteta u trgovini igračkama i slatkišima kakvu u svom kratkom životu nikad nije vidjelo.

IZGUBLJENA PAMET

Oduvijek znamo da živimo u prekrasnoj zemlji, u kojoj se dotiču Mediteran i kontinent, u kojoj se s djevičanskih morskih plaža za nekoliko sati čovjek može uvući u krevet u nekoj netaknutoj i prekrasnoj planinskoj zabiti, ljepote koju čovjek još nije taknuo ili u nekom selu na plodnoj ravnici uz rijeku Dravu. No, kad nas je otkrio taj svijet u čije smo društvo željeli ući dogodilo se nešto o čemu bi psihijatri mogli reći koju stručnu misao – izgubili smo pamet! Potpuno zaslijepljeni srećom što su nas zapazili i što nam se svi iz toga bogatog, demokratskog svijeta tako otvoreno dive, pokleknuli smo pod vlastitim kompleksom manje vrijednosti, pokorno smo se i smjerno naklonili njegovim veličanstvima euru i dolaru. Neka rade što hoće, neka samo pričaju kako je Hrvatska divna, kako je to partijanerski raj, kako nema nikakvih ograničenja, neka nam u virtualnim glasovanjima daju klikove koji će nas podići na vrh svijeta, neka pričaju kako je to čudo neviđeno… I neka samo dolaze euri i dolari. Sve drugo je manje važno. I što sad imamo? Što smo dobili od tog potpunog izostanka kriterija i mjere? Naravno, katastrofu koja svakog razumnog čovjeka baca u očaj i suočava s pitanjem kako zaustaviti razornu stihiju prije nego što upropasti naše posebnosti i najpoznatije ljepote.

Prekomjerni turizam i nekontrolirana izgradnja dovode u pitanje opstanak Plitvičkih jezera

Hrvatska ima nekoliko svjetski poznatih odredišta, mjesta koja se nalaze u svim boljim turističkim vodičima i preporučuju se na svim relevantnim adresama. Navedimo samo četiri. Dubrovnik – spoj povijesti i ljepote u zagrljaju kamena i mora. Plitvička jezera – dragulj u raskošnoj ogrlici svjetske prirodne baštine. Hvar – grad na istoimenom otoku, smješten u toliko lijepom akvatoriju da ostavlja bez daha. Zrće – mala plaža pokraj paške Novalje, stjecište zabave i ljetnog ludila koje privlači mlade kao što med privlači muhe.

DUBROVNIK, HVAR, PLITVIČKA JEZERA I NOVALJA UZ KOJU SE NALAZI SLAVNO ZRĆE ČETIRI SU DESTINACIJE SVJETSKOG GLASA, KOJE GRCAJU POD NAJEZDOM TURISTA I PADAJU KAO ŽRTVE IZOSTANKA STRATEGIJE RAZVOJA

Nakon godina nekontroliranog turističkog razvoja, u kojemu stotine tisuća turista godišnje prolaze kroz zapravo male sredine koje to ne mogu izdržati, sva su se četiri spomenuta hrvatska bisera suočila s pitanjem smisla i dugoročnosti koncepta u kojemu se nalaze. Dubrovnik se guši u gužvama, njegova atraktivnost blijedi pred činjenicom da se na plus 30 mora satima čekati da bi se ušlo na drevne zidine. Njegovi komunalni i prometni kapaciteti ne mogu progutati toliku masu. Kruzerima su se klanjali, danas ih mrze. I Plitvička jezera žrtva su masovnog turizma koji se odvija tijekom cijele godine. Svake godine stiže 40 posto turista više. Još je veći problem nekontrolirana izgradnja u blizini slapova. Teška građevinska operativa kopa, vozi, bruji, miješa, lomi kamen, dovozi asfalt…, i dovodi u pitanje opstanak te prirodne ljepote. Sadrene barijere se lome i odvajaju zbog podrhtavanja tla. Slapovi su pred isušivanjem. Kataklizmički udar na ljepotu poprimio je takve razmjere da je Svjetska organizacija za zaštitu prirode upozorila da su Plitvička jezera smrtno ugrožena zbog prekomjernog turizma.

ČELNICI HVARA I NOVALJE NAJAVILI RAT PARTIJANERIMA

Svjetske partijanerske destinacije Hvar i Zrće (Novalja) posebna su priča. Njihovi gradonačelnici najavljuju revolucionarni zaokret jer ime je dosta mladih, razuzdanih, razularenih, pijanih i drogiranih gostiju koji misle da za eure koje troše smiju činiti što god ih volja. Dosta je bilo, vele gradonačelnici. Svršija je kurbin pir! Neće viši biti Sodome i Gomore. Ni’ko nas neće vriđat, ma koliko para imao…, puni jada poručuju, računajući na razumijevanje sugrađana.

Hvar i Novalja s plažom Zrće partijanerske su adrese koje posjećuju mladi željni zabave bez granica

No, što kane napraviti još ne znamo, ali evo prilike da se upitamo kako smo se uopće našli tu gdje jesmo. Kako je moguće da u Hrvatskoj razum spava kad bi trebao biti budan? Kako je moguće da prije 20 godina nitko nije razmišljao kuda će nas odvesti izostanak strategije i kontrole? Kako je moguće da pojmovi strateški razvoj i strateško upravljanje nisu na umu onima koji odlučuju u trenutku kad se stvari mogu usmjeriti u poželjnom smjeru? Ili je problem u tome što oni koji odlučuju nemaju pojma što bi to bio poželjan smjeru i gdje je granica preko koje se neće ići jer je to hod u propast?

Posljednja dva desetljeća krčmimo baštinu koju su nam netaknutu ostavili naši stari. Na njoj se zarađuje, ali se zapravo daje u bescjenje. Koju će vrijednost imati euri i dolari ako vrijednosti koji smo za njih dali budu devastirane? Sad postoji želja da se stane na loptu i da se razorna dezorijentiranost zaustavi. U redu, ali postavlja se pitanje što je alternativa. Koji je plan? I to bi bilo dobro čuti nakon žalopojki o tome kako bogati, razmaženi i pijani klinci svojom razuzdanošću ponižavaju domaće stanovništvo u Hvaru i Novalji i kako masovni turizam dovodi u pitanje Dubrovnik i Plitvice. Da, sve je to dovedeno u pitanje zbog toga što je na djelu bila stihija umjesto strategije. I zato da ne bi jednu stihiju zamijenila druga, bilo bi dobro znati da netko konačno razmišlja o strategiji. Dok stvarno ne bude prekasno…