HRVATSKA POLITIČKA SCENA
Žene kao demokratski ukras na reveru stranke

1
Mladenka Šarić ([email protected])

Hrvatska je odavno punoljetna država, što bi trebalo značiti da je dostigla neki stupanj zrelosti (valjda!), ali zastupljenost žena u hrvatskoj politici još je u zametku. Iako će se političari (dakle, muškarci) zaklinjati u ravnopravnost spolova i tvrditi da su baš oni i njihove stranke lučonoše demokratskih promjena, kad se slažu izborne liste na osiguravanje zakonskog minimuma kandidatkinja lako se zaboravlja. Aktualni parlamentarni saziv napravio je korak unatrag, pa su više od dvije trećine zastupnika muškarci.

Nova nada i stara roba

Takvo podcjenjivanje žena u politici odnosi se na žene općenito, a kad je riječ o onima starijim od 50 godina situacija je još teža. Dok će muškarac iz skupine 50+ biti tretiran kao nova nada, žena postaje prestara politička roba i kad je tek nadomak tih godina.

Aktualni parlamentarni saziv napravio je korak unatrag, pa su više od dvije trećine zastupnika muškarci. zASTUPNICA STARIJIH OD 50 GODINA JE SAMO – 11

Za ilustraciju u hrvatskoj Vladi, koju vodi mlad i europski orijentiran premijer Andrej Plenković samo je ministrica socijalne politike Nada Murganić starija od 50 godina, a potpredsjednica Vlade Martina Dalić taj će rođendan proslaviti ove godine. No, s obzirom da u Vladi sjede samo četiri ministrice uz 17 muških kolega, cinik će reći da se ne treba žaliti jer je u „ženskoj ministarskoj kvoti“ zastupljenost zrelijih žena 50 posto.

Društvo s malo vrijednosti

U Saboru, pak, sjedi tek 11 zastupnica starijih od 50 godina, dok je zastupnika te dobi u Saboru – 51. Naravno, reći će netko, dob nije kriterij prema kojemu bi se trebalo bilo kome davati prednost. U teoriji je to tako, međutim u stvarnom životu ovakvi podaci ukazuju na stanje svijesti u hrvatskom društvu općenito, a posebno u političkim strankama koje bi trebale promovirati vrijednosti koje će razvijati društvo. Dakle, kriterij u idealnim uvjetima ne bi trebala biti dob, ali ne bi ni spol, nego nečija sposobnosti, iskustvo, obrazovanje, vještine… Na kraju dolazimo do zaključka da je rješavanje podzastupljenosti žena općenito, a onih starijih od 50 godina posebno, nemoguća misija. Apsurdno je, ali može se reći da je za patrijarhalno društvo takav (is)korak teži od osamostaljenja države ili pobjede nad agresorom u ratu.

Dok su žene mlade čini im se da kvote nisu put prema rješenju problema zastupljenosti i da ih to svodi na prosjakinje koje mole kunu ispred trgovačkog centra. S godinama, međutim, shvaćamo da je „kvotiranje“ i inzistiranje na njegovoj primjeni možda jedini način da se pomaknemo s mrtve točke.

Fotografija: večernji.hr