BUDIMO RAVNOPRAVNI (14)
Ivana Maletić: Broj žena na vodećim pozicijama u biznisu može se brzo povećati samo uvođenjem kvota

0
Mladenka Šarić

Kampanji BUDIMO RAVNOPRAVNI, koju Udruga “Žene 50+” provodi pod pokroviteljstvom Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, svojim se promišljanjima priključila i hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić, koja smatra da je ključno raditi na razvoju ženskog poduzetništva i promovirati u javnosti vrijednost koju žene donose poduzećima. Mnogobrojna istraživanja, ističe naša sugovornica, pokazuju da poduzeća u kojima je jednaka zastupljenost žena na svim pozicijama, ostvaruju bolje rezultate i u financijskom i u organizacijskom smislu. Zakonima se postavljaju temelji, ali prave promjene se događaju tek kad se društvo dubinski promijeni. To vrijedi za bilo koji problem, pa tako i za postizanje stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca. I ta dubinska promjena društva, odnosno svijesti, obveza je svih nas. Posao u koji se moramo uključiti svi kako bi se u konačnici promijenila svijest i nadišli tradicionalni obrasci.

Europske statistike govore da je Hrvatska po ravnopravnosti spolova zauzela neslavno 24. mjesto među 28 članica EU. Koliko neuravnotežena zastupljenost žena i muškaraca na pozicijama donošenja ključnih odluka, kako u gospodarstvu, tako i u politici, djeluje loše na ukupni razvoj Hrvatske?

Neuravnotežena zastupljenost žena i muškaraca ukazuje na zatvorenost društva, zaostajanje obrazovnog sustava i nedostatak novih načina edukacije te sklonost predrasudama i stereotipima, što koči razvoj i stavljanje inovativnih potencijala u funkciju rasta. S obzirom da su žene u postotku bolje obrazovane, izrazito kreativne i vrlo uspješne u upravljanju posebno u teškim ekonomskim prilikama, države u kojima potencijal koji nose žene nije stavljen u funkciju ne prate dovoljno brzo trendove i zaostaju.

Ivana Maletić u zastupničkim klupama Europskog parlamenta

Zemlje poput Finske, Kanade, Švedske…, koje mogu biti uzor mnogima kad je riječ o ravnopravnosti spolova, imaju stav da društvo ne može biti napredno, uspješno niti gospodarski razvijeno ako polovica stanovništva (i više) nema jednake šanse kao druga polovica. Što Hrvatska treba napraviti da postane društvo jednakih šansi za muškarce i za žene?

Osnovne prepreke za značajniju zastupljenost i veću kompetitivnost žena u poslovnom svijetu ogledaju se u tradicionalnim predrasudama, usađenim sociološkim stavovima, nepovjerenju prema ženama, te nedorečenosti zakonodavnih rješenja kao pretpostavke za snažniji razvoj uključivanja žena na tržište rada. Žene prosječno zarađuju 16 posto manje od muškaraca. Osim toga, žene su i dalje manje konkurentne na tržištu rada zbog brige za djecu i obitelj. Gotovo trećina zaposlenih žena u Hrvatskoj radi nepuno radno vrijeme, a ovisno o broju djece, povećavaju se i razlike u stopama zaposlenosti žena i muškaraca. Kod nas su još uvijek česti slučajevi prekida radnog odnosa radi korištenja rodiljnog dopusta. Osim odgovornosti za skrb djece, obeshrabrenost i neusklađenost vještina s potrebama tržišta rada također su prepreke na putu povećanju zaposlenosti žena. Ključno je raditi na razvoju ženskog poduzetništva i promovirati u javnosti vrijednost koju žene donose poduzećima. Mnogobrojna istraživanja pokazuju da poduzeća u kojima je jednaka zastupljenost žena na svim pozicijama, ostvaruju bolje rezultate i u financijskom i u organizacijskom smislu. Što većim brojem pozitivnih primjera promijenit ćemo stavove i predrasude te graditi društvo jednakih šansi.

Možemo li uopće o govoriti jednakim šansama bez odgovarajuće društvene infrastrukture koja olakšava život ženi?

Neophodna je, naravno, i društvena infrastruktura koja olakšava život obiteljima i pomaže očevima i majkama da uz posao imaju osiguranu skrb i brigu o djeci. Temeljno je stvaranje sigurnih radnih mjesta, stambeno zbrinjavanje i dostupnost dječjih vrtića i škola uz radno vrijeme prilagođeno potrebama zaposlenih roditelja. Uz to, poslodavce je potrebno poticati na omogućavanje fleksibilnog radnog vremena i rada od kuće, za zanimanja u kojima je to moguće, roditeljima s malom djecom. Zakonska obvezivanja poslodavaca se u pravilu ne pokazuju učinkovitima, puno važnija je promjena svijesti poslodavaca i poticanje od strane države.

Prema istraživanjima u Hrvatskoj su žene u odnosu na ostale europske zemlje natprosječno zainteresirane za participaciju u politici, međutim stvarnost je takva da ženama treba dvostruko više vremena za napredovanje kroz sustav…

Unatoč nepovoljnom okviru za napredak i uravnoteženu prisutnost žena, u Hrvatskoj sve više žena pokreće vlastite poslove. Je li to ohrabrujući iskorak? 

Žene u Hrvatskoj sve češće pokreću vlastiti posao te u ukupnom broju malih i srednjih poduzeća sudjeluju s oko 25 posto. To je ohrabrujući podatak s obzirom na činjenicu da, iako obrazovanije od muškaraca, žene nisu sklone preuzimanju rizika i nemaju dovoljno samopouzdanja za vlastiti posao, što je u poduzetništvu ključno. Primjer kvalitetne financijske podrške u svrhu poticanja (samo)zapošljavanja žena u Hrvatskoj jest financijski paket za poticanje poduzetništva žena koji su prošle godine ugovorile Hrvatska poštanska banka (HPB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD). EBRD kroz specijalizirani program financijskih i savjetodavnih usluga za poduzetnice želi podržati daljnji rast poduzeća koja vode žene i ujedno pridonijeti stvaranju poticajnog okruženja u kojem se lakše može pokrenuti vlastito poslovanje. S druge strane, HPB ima poseban kreditni program za poduzetnice pomoću kojega se poduzećima kojima upravljaju žene omogućava lakši pristup izvorima financiranja, ali i razne nefinancijske razvojne usluge poput edukacija, umrežavanja, mentorstva i tehničke podrške.

U Hrvatskoj muškarci znaju reći da su ženama i u biznisu i u politici vrata širom otvorena, ali se one ne žele angažirati. Je li to stvarno tako?

Činjenica je da je stopa nezaposlenosti žena uvijek veća od stope nezaposlenosti muškaraca iako su žene obrazovanije i rade više na dodatnom osposobljavanju i stjecanju novih vještina od muškaraca. To pokazuju sve analize i istraživanja, i teško je za povjerovati da žene svojevoljno odbijaju poslove i ne žele se uključivati u poslovni svijet ili svijet politike. Prema istraživanju portala MojPosao provedenom prije nekoliko godina, utvrđeno je kako se u tijeku poslovnoga intervjua žene češće pita za obiteljski status i namjeru osnivanja obitelji, gdje potvrdni odgovori ženama nikako ne idu u prilog, te kako neudane žene općenito imaju veće mogućnosti profesionalnog napretka od udanih. Većina ispitanika također se složila kako je ženama teže napredovati nego muškarcima, ali za razliku od žena, muškarci su tu razliku vidjeli mnogo manjom. Žene su većinom svjesne svog neravnopravnog položaja na tržištu rada, ali samo mali broj njih koristi mehanizme pravne i druge zaštite koji im stoje na raspolaganju kada je u pitanju diskriminacija na radnom mjestu. Sve navedeno ženama, iako u teoriji “imaju iste prilike”, otežava poslovni angažman.

žene tijekom obrazovanja i stjecanja dodatnih znanja i vještina uspješnije, a onda odjednom kod izbora za posao, rukovodeća mjesta ili mjesta u političkim strankama i na listama teško ulaze u izbor. to ukazuje na anomalije u društvu…

Mogu li žene aktivne u političkim strankama učiniti više na polju ravnopravnosti?

Žene aktivne u politici, gospodarstvu, znanosti, medijima itd. svojim primjerima, iskustvima i znanjem mogu značajno pridonijeti promjenama u društvu. Informiranjem o novostima i mogućnostima za žene, organiziranjem skupova, konferencija, panela i drugih sličnih okupljanja gdje će žene doći u interakciju jedna s drugom i na taj se način profesionalno inspirirati, otvorenošću za pitanja žena i promoviranjem njihovih kvaliteta može se ženama dati značajan profesionalni zamah, a tako se konačno mogu postići i velike promjene.

Tzv. ženske kvote postoje u politici, ali zastupljenost žena unatoč tome sporo se popravlja. Jesu li kvote dobro prijelazno rješenje prema uspostavi društva u kojemu će uravnotežena zastupljenost biti nešto što se podrazumijeva bez propisivanja?

Prema istraživanjima u Hrvatskoj su žene u odnosu na ostale europske zemlje natprosječno zainteresirane za participaciju u politici, međutim stvarnost je takva da ženama treba dvostruko više vremena za napredovanje kroz sustav. Zato su kvote važne kao alat za ubrzavanje procesa izjednačavanja mogućnosti žena i muškaraca u politici i na tržištu rada. Činjenica je da su ipak za trajno rješenje ključne promjene u društvu i da kvote nikako ne smiju biti zamjena za suštinske promjene, već isključivo instrument ubrzanja procesa  izjednačavanja. Protivnici kvota često ističu da se na taj način u prvi plan umjesto znanja, izvrsnosti i kvalitete, stavlja spol. Naravno da se svi slažemo da glavna mjerila izbora uvijek moraju biti temeljena na izvrsnosti, ali činjenica da su žene tijekom obrazovanja i stjecanja dodatnih znanja i vještina uspješnije, a onda odjednom kod izbora za posao, rukovodeća mjesta ili mjesta u političkim strankama i na listama teško ulaze u izbor, ukazuje na anomalije u društvu i upravo potvrđuje da kriteriji nisu temeljeni na izvrsnosti.

Bi li uvođenje kvota barem za kompanije u državnom vlasništvu, u kojima se upravljačke strukture mijenjaju nakon svake promjene na izborima, bio pogodan model za smanjivanje podzastupljenosti žena?

Prema istraživanju koje je Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji (HUZUPP) provela u suradnji s tvrtkom Zenlab krajem 2016. godine, u Hrvatskoj je općenito u upravama 78 posto muškaraca i 22 posto žena, u nadzornim odborima je 74 posto muškaraca i 26 posto žena. Pogledaju li se pokazatelji za dionička društva, odnosno kompanije u kojima je najveća koncentracija poslovne moći i utjecaja, omjer je još nepovoljniji pa je tako u nadzornim odborima 80,6 posto muškaraca i 19,4 posto žena. U nadzornim odborima društava u državnom vlasništvu je 73,4 posto muškaraca i 26,6 posto žena. Važno je povećati zastupljenost žena u upravljačkim strukturama i to s ciljem postizanja veće uspješnosti i boljeg poslovanja poduzeća. Istraživanja pokazuju da žene u odborima pridonose svojim vještinama, što povećava pozitivne efekte za poduzeće. Žene su marljive i imaju razvijene komunikacijske vještine koje omogućuju bolje rješavanje problema i brže donošenje odluka u odborima. Iako se u praksi pokazalo da veća zastupljenost žena na rukovodećim mjestima i u odborima znači uspješnije poslovanje kompanije, uravnoteženje je nemoguće ubrzati i postići bez uvođenja kvota.