OPASNOSTI ZAKONA PRIVLAČNOSTI
Nije sramota tugovati i nije istina da smo krivi za sve loše u životu

 

Dubravka Lisak

U posljednje vrijeme puno se govori o tzv. zakonu privlačnosti ili privlačenja, šire se teze da je sve u našoj glavi i da svojim mislima možemo u potpunosti oblikovati svoj život, ukloniti iz njega sve negativno, otežavajuće, zlokobno… Je li to baš tako? Ma koliko se o njemu pričalo u zadnje vrijeme, zakon privlačnosti nije ništa novo. Prve teorije pojavile su se već u 19. stoljeću, polako se počele širiti u hipijevsko doba 20. stoljeća, da bi svoj procvat doživio filmom The Secret, australske novinarke Rhonde Byrne. Naravno, oduševljenje Oprah Winfrey tom temom samo je utabalo stazu teoriji o  zakonu privlačnosti s kakvom se danas susrećemo. Dosta sam vremena provela proučavajući ovu temu i čitajući sve moguće knjige koje su mi došle u ruke. U međuvremenu, pojavilo se i mnoštvo gurua koji ga promiču, a sljedbenici se kunu u njegovu djelotvornost. Kod nas je jedno od poznatijih imena ono Ane Bučević, oko čijeg se rada lome mnoga koplja.

ŽIVOT NIJE VISION BOARD

Zakon privlačnosti djeluje kao instant rješenje u naše zlatno instant doba. Stvar se čini jednostavna, ali u sebi krije neke opasnosti kojih mnogi nisu svjesni. Najkraće rečeno, to je vjerovanje da svemir producira za čovjeka ono na što su fokusirane njegove želje i misli. Dakle, naše dobre misli rezultirat će samo dobrim u našem životu, a loše misli uzrokovat će bolest, razočaranje, tragedije i neuspjeh. Nadalje, zakon privlačnosti toliko je generaliziran da doslovno kaže – ako silno želite crveni porsche, svemir će se potruditi da vam ga da. Vjernicima je taj način razmišljanja obična hereza i blasfemija, dok nevjernici smatraju da je smiješno uopće razmišljati tako naivno. Bilo kako bilo, ja sam nevjerni Toma što se svega tiče. U to uključujem i religiju, pa i zakon privlačnosti. Stoga, ako ste pobornik te teorije, ovaj članak nije za vas.

Nakon silnih pročitanih knjiga i napravljenih vision boardova na kojima sam lijepila slike novih automobila iz časopisa, savršenih kompanija koje vodim i nemjerljivog prosperiteta kojeg ću navodno ostvariti, našla sam se nakon toliko godina u neobranom grožđu. Da, vozim dobar auto. Da, imam i novca. Da, i djeca su mi uspješna. I da, imam konačno i vlastitu tvrtku, koja napreduje sporo, ali ide naprijed… Ali, za sve to morala sam otići u stranu zemlju i “hrmbam k’o životinja” ne bih li ostvarila svoje i snove svoje djece. To nije bila slika koju sam tako ustrajno lijepila po kartonskim podlogama. Dakle, nešto sam krivo radila, jer zakon privlačnosti kaže da smo sami odgovorni za sve što nam se događa, jer smo sami to kreirali u svojem umu. Oboljela sam od depresije, ne doduše teške, ali osjetila sam kako me drma i potražila stručnu pomoć. Danas smatram da mi je ta profesorica pomogla kao nitko u životu, a možda mi je i spasila život.

Živimo u vremenu u kojemu se nameće optimizam kao modus operandi za sve nevolje

Ako ste bili u sličnoj situaciji kao i ja i volite čitati, toplo preporučujem knjigu američkog psihijatra NeilA Farbera “Throw Away Your Vision Bord”. U ovom članku prepričat ću ukratko zapravo tu knjigu, jer ona sumira sve slabe točke famoznog zakona privlačnosti. Na stranu znanstvene činjenice koje zakon privlačnosti promiče, npr. elektroni imaju pozitivan naboj, u fizici pozitivno privlači pozitivno, samo eter provodi svjetlost i misli, vibracija se pretvara u toplinu, pa zatim u misao, energija misli je na visokoj vibraciji od 40.000 hz, (a mozak ustvari radi na vibraciji 1-100 Hz), svemir čuje samo imenice, a ne glagole ili zamjenice… Zašto je ovo važno? Zato što su to temelji na kojima počiva zakon privlačnosti.

A sad malo o eksperimentima, jer su mi oni nekako najdraži u svemu. Ima ljudi u mojoj okolini koji se kunu u zakon privlačnosti. Kažu, dogodilo im se sve što su manifestirali, čak i ono loše. Ja si mislim: “Ok…, nije loše da s jedne strane čovjek prihvati odgovornost za ono što mu se događa. Ali baš sve?” Ako nam netko pokupi i ubije dijete automobilom na zebri, jesmo li zaista spremni prihvatiti odgovornost i reći da smo svojim mislim to prizvali? Ako nam se suprug propije i počne nas mlatiti, je li to ono što smo od svemira zatražili? Moždani udar, otkaz, smrt nerođenog djeteta…? Toliko daleko bilo bi stvarno opasno ići.

RAZOTKRIVAJUĆI EKSPERIMENTI

Vratimo se na eksperiment broj 1 s Californijskog sveučilišta. Studenti su podijeljeni u tri skupine koje su se pripremale za polaganje ispita. Jedna od njih trebala je vizualizirati visoku ocjenu na ispitu, ali bez ulaganja ikakvog truda. Samo zamišljati to što želi. Druga skupina je morala zamišljati proces učenja, trud koji se mora uložiti i sam tijek ispita te na tome raditi. Treća skupina nije morala zamišljati ništa posebno, niti prevelik trud niti previsoku ocjenu. Rezultat je bio takav da su studenti iz prve skupine dobili jako loše ocjene, dok su studenti iz druge skupine, marljivo radeći i pripremajući se za ispit, postigli najbolje rezultate. I samim time su pokazali manje nezadovoljstvo i stres nakon ispita. To nam pokazuje koliko je ustvari opasan koncept koji kaže da za uspjeh ne treba nikakav trud, samo maštanje o onome što želimo da se dogodi. U životu to baš i nije tako.

Eksperiment broj 2 je ljubavne naravi. Studente su zatražili da zamišljaju pozitivan ishod ako njihova simpatija uđe u učionicu. Druge su zamolili da razmišljaju što bi napravili. Oni iz druge skupine imali su većeg ljubavnog uspjeha od onih iz prve kupine, jer se prvi nisu niti potrudili prići ili započeti neku konverzaciju. Ima još mnogo eksperimenata iz knjige koje neću ovdje navoditi, ali oni kristaliziraju opasnost zakona privlačnosti:

1. NEMA SVRHE. Materijalno obilje i blagostanje su najvažnije manifestacije. Svemir vam daje svrhu. Izaberete specifičan cilj na osnovu želje, a ne mogućnosti i vrijednosti.

2. NEMA AKCIJE. Dovoljno je jako nešto željeti i ponašati se kao da to već imate.

3. NEMA PLANA. Jer ako se već ponašate kao da ste nešto ostvarili, nema razloga da napravite detaljan plan da to i ostvarite. Svemir će se pobrinuti za „Kako“, vi samo morate željeti.

4. NEMA VREMENSKOG OKVIRA. Svi znamo da je potrebno vrijeme da bi se naši planovi ostvarili, ali ZP nas uči da je svemiru sve moguće. Ako zadate sebi cilj milijun eura, svemir zna u kojem razdoblju će vam ga pružiti.

5. NEMA IZAZOVA. Izazovi se smatraju negativnima i bolje ih je izbjegavati. I nadalje, ako je svemir odlučio da vam podari ono što ste poželjeli, izazova ne bi trebalo ni biti.

6. NEMA SUOSJEĆANJA. Ovo je jedna od najopasnijih stvari. Prema zakonu privlačnosti, trebalo bi izbjegavati bilo kakve veze sa sirotinjom, potrebitima ili bolesnima, jer oni privlače negativnu energiju u vaše živote. Rhonda Byrne ide toliko daleko da u svojoj knjizi The Secret kaže: “Ako vidite ljude koji su pretili, nemojte ih promatrati. Ako mislite ili pričate o bolestima, postat ćete bolesni. Ono o čemu mislite ili razgovarate, bilo dobro ili loše, to ćete donijeti sami sebi…”

NAMETANJE KRIVNJE

Iskreno, ono što je mene najviše odbilo kod zakona privlačnosti je nametanje osjećaja krivnje osobi koja proživljava nešto loše u životu. Dakle, zakon privlačnosti predstavlja se kao savršen, univerzalan zakon koji uči da pozitivno uvijek privlači pozitivno, iz toga proizlazi da je čovjek sam odgovoran za sve što mu se događa, i dobro, i loše. Loše smo, dakle, mogli izbjeći da smo razmišljali pozitivno. No, što to znači? Imate rak dojke? Sami ste si krivi? Silovao vas je manijak? Također ste sami krivi? Umrla vam je beba? Krivi… Krivi ste za terorizam, poplavu, potres, Holokaust. Sve ste to privukli sami. Naravno da normalan čovjek zna da je to nerazumno, ali čovjek koji iskreno vjeruje u zakon privlačnosti, vjeruje da je svojim neodgovarajućim mislima privukao to loše iskustvo…

Da zaključim, nemam ja ništa protiv ni Ane Bučević, ni Rhonde Byrne, ni Esther Hicks. Smatram da svatko mora biti prvenstveno pozitivan, jer ako nisi pozitivan, teško da ćeš privući sreću i zadovoljstvo u svoj život. Ali, realnost je takva da to instant rješenja za postizanje ciljeva ne postoje. Za svaku promjenu u životu treba mijenjati svoja uvjerenja i stavove, ali i uložiti vrijeme i trud da bi postigao željeni cilj. Ne vjerujem u to da će mi svemir sam od sebe ispuniti želju, samo ako je jako želim. I ne vjerujem u društvo koje pati od silne pozitive. Otkad je to zabranjeno ljudima da budu tužni, biti razočarani, zlostavljani i žrtve?

Ponekad je potrebno sjesti sa sobom i vlastitim emocijama, shvatiti da nismo krivi za to što nam dijete ima rak i leži u bolnici u zadnjim danima dječjeg života. Ponekad moramo prihvatiti tugu i smrt voljene osobe. Realnost života iznad je bilo kakvog zakona privlačnosti. On ima smisla utoliko što će pesimističan čovjek teško postići bilo što u životu, dok će optimist uvijek naći načina da se izvuče i ne dozvoli lošim događajima da ga povuku u bezdan depresije. Mi nismo savršeni. Život nije savršen. I iako stremimo najboljem, neki od nas nikad neće voziti novi BMW i imati milijun dolara na računu. Većina nas nikad neće imati savršeno zdravlje ili savršeno tijelo. Svi naši životi savršeni su baš takvi kakvi jesu, ako znamo da dajemo najviše od sebe i ako se trudimo da postignemo svoj cilj. Bez truda nema uspjeha ma koliko mi maštali o tome.

Ostanimo pozitivni, ali ne pod svaku cijenu. Ne zato što je to trend. Ostanimo pozitivni zato što nas to vodi u bolje, humanije društvo i naš osobni boljitak. A ako usput naletimo na kakvu životnu nedaću, ne dajte se zavarati da ste sami to zaslužili. Sve je to život, i prođite dalje… Jer, ne postoje instant rješenja za naše životne probleme. Ma što vam govorili o tome…