VLAST U RUKAMA NARODA
Kad nisu zadovoljni politikom Irci izlaze na ulice, za razliku od Hrvata koji trpe

0
Dubravka Lisak, naša žena u Irskoj, blogerica na nekoliko web stranica

S obzirom da živim u stranoj državi, vrlo često mi postavljaju pitanja koja je razlika u društvenoj svijesti između Iraca i Hrvata. Teško je na to pitanje odgovoriti jednom rečenicom, jer svaka zemlja ima svoje mane i prednosti i nigdje nije idealno. Čitam redovito vijesti iz Hrvatske, koje su uglavnom loše i izazivaju društvene polemike. Za razliku od Hrvata, Irci redovno u velikom broju izlaze na ulice. Protestiraju, blokiraju Dublin, svašta. Međutim još je jedna velika razlika irske i hrvatske vlade, a to je da irska vlada sluša svoje građane, kako oni dišu i uglavnom radi na rješavanju gorućih problema. Sporo, ali ipak radi. Navest ću nekoliko društvenih primjera koji su Irsku digli na noge i uzrokovali da mnoštvo ljudi izađe na ulicu.

VODA MORA BITI BESPLATNA

Prvi problem na koji sam naišla odmah po preseljenju bilo je plaćanje vode. U Irskoj je voda oduvijek bila besplatna. Nakon što je Irsku dočekalo izborno doba, stranke su masovno obećavale da će voda i dalje biti besplatna. Tek je nekoliko stranaka ukazivalo da je sadašnji sustav neodrživ i da se plaćanje vode mora uvesti. S obzirom da na izborima nijedna stranka nije dobila većinu, morali su koalirati da bi uopće sastavili vladu. Jedna od vodećih stranaka ipak je uvela plaćanje vode i iznenada se našla pod velikim pritiskom javnosti. Uslijedili su masovni protesti i posljedica je bila da nisu mogli sastaviti većinu u parlamentu. Nakon što su obećali da će ipak ukinuti plaćanje vode, vrlo lako su naišli na pristalice i vlada je konačno sastavljena, nakon gotovo tri mjeseca agonije.

Irci su masovno izašli na ulice kad su im vladajuće stranke uvele plaćanje vode, koja je oduvijek bila besplatna

Kako su izgledali prosvjedi, to vam vrlo lako mogu prikazati. Kao prvo, centar Dublina preplavili su prosvjednici na više mjesta blokirajući kompletan promet. Kako je izgledalo pješačiti do prvog autobusa da biste pokupili dijete iz škole, ne moram ni pričati. Paralizirali su Dublin kompletno. Jesu li ostali ljudi koji nisu protestirali bili ljuti? Čini se da nisu previše. Jer ionako nitko nije htio plaćati vodu pa su se solidarizirali. Drugo, Irci koji su dobili račune za vodu jednostavno ih nisu plaćali. Na vrata su nalijepili naljepnice da ne puštaju inspektore u kuću i da su protiv plaćanja vode. Čini se ludo, ali pod pritiskom javnosti vlada je zaista ukinula plaćanje vode. U protivnom, mislim da bi naišli na državni udar.

U IRSKOJ SE GRAĐANI BORE ZA SVOJA PRAVA, A VLADE U PRAVILU SLUŠAJU NJIHOV GLAS, JER ZNAJU DA IM INAČE NA IZBORIMA NEĆE OPROSTITI…

S hrvatske pozicije gledajući, Irci su napravili dvije stvari. Prvo, digli su se na noge, a drugo, njihove stranke zaista osluškuju svoje birače. Da je stranka koja je pobijedila na izborima uvela plaćanje, a to u predizbornoj utrci nije naglasila, zakopala bi se do kraja svojeg postojanja. Na drugim izborima bila bi kažnjena jer nitko ne bi glasao za nju.

NA ULICAMA ZBOG PRAVA NA POBAČAJ

Drugi problem u Irskoj koji je još uvijek gorući je pitanje abortusa. Ljetos su opet bili masovni prosvjedi žena koje su pro i kontra, i opet je Dublin bio blokiran i paraliziran. Naime, u Irskoj je abortus kazneno djelo i možete dobiti 14 godina zatvora za to. To je zato jer je Katolička crkva u Irskoj zaista jaka i moćna. Pravno gledajući, život majke je izjednačen s pravom života fetusa, i bojim se da tu prosvjedi neće pomoći. To je jedna od bitaka koju, čini se, žene neće tako lako izboriti. Zasad, za one koji se na to odluče, postoji „zdravstveni turizam“ u Londonu, jer karta je 60-tak eura, i tako žene kad otkriju da su trudne, naravno bez odlaska liječniku, odu u klinike u Londonu pobaciti. Javnost preplavljuju bizarni slučajevi, od toga da nije bio dopušten abortus 13-godišnjoj djevojčici koja je u trudnoći nekoliko puta pokušala suicid, preko toga da žene održavaju na aparatima dok dijete nije dovoljno veliko da ju porode, unatoč želji obitelji da ju jednostavno puste da umre, pa sve do toga da ukoliko trudnica oboli od neke teške bolesti, ne može primiti odgovarajući tretman ako će to naškoditi djetetu. Mislim da javno mišljenje u Irskoj i nije toliko za abortus, koliko je više da se u ponekim slučajevima ne događaju ovakve bizarnosti.

Jedan od temeljnih zahtjeva je da se preinači čuveni 8. amandman da bi se omogućilo ženama da barem ne dobiju kaznu zatvora ili da im se omogući liječenje primjerice protiv raka. Teška su to pitanja za irsko društvo. I iako ja osobno sumnjam da će javnost tu postići puno, jer previše se zadire u korijen i temelje irskog zakonodavstva i države, možda se barem neke stvari promijene. Nemojmo zaboraviti da su u ljekarnama sad dostupne pilule za dan poslije, a do prije 20-tak godina bila je ilegalna čak i kontracepcija. Dakle ne da niste mogli kupiti pilule, nego čak ni kondome. Zaključak je ipak da Irska, unatoč teškim pitanjima, brine o mišljenju svojih građana.

ircima su neshvatljive moje priče o, npr., ovršnom zakonu u hrvatskoj. za njih je plaća svetinja, a bankovni račun tajna. nevjerojatno im je da hrvati to trpe i da se ne bune…

Nije da oni nemaju unutarnjih problema. Stanarine su dignute u nebesa, stanogradnja ne prati potrebe tolikog gospodarskog rasta, ima jako puno beskućnika… Tu je pitanje vode, poreza, kriminala, previsokih osiguranja za automobile, spora birokracija… Ali, ne mogu se oteti dojmu da je demokracija ovdje zaista prava, i da građani ovdje ostvaruju svoja prava. Što je najzanimljivije, teško se priviknuti da vlast zaista sluša ljude i ostvaruje njihove potrebe. Kad pričam Ircima kako je bilo u Hrvatskoj, oni se zgražaju. Posebno im nije jasan Ovršni zakon jer, pobogu, plaća je svetinja, a tvoj bankovni račun tajna. Zbog mnogo manjih stvari, oni izlaze na ulice. Ako stranka ne ispuni barem nešto od predizbornih obećanja, građani im više ne daju glasove.

ISTOSPOLNI BRAKOVI U KATOLIČKOJ ZEMLJI

Prije desetak godina u Irskoj je proveden referendum o pitanjima istospolnih brakova. Nakon što se većina građana izjasnila da nema ništa protiv, Irci su, a nemojmo zaboraviti na činjenicu da su tvrdokorna katolička država, odobrili brakove za ljude istoga spola. Daleko od toga da se to pravno zove brak, nazvali su to „civil partnership“, ali izjednačili su im prava po braku sa svim drugim brakovima.

JEDNA OD TEMA ZBOG KOJIH SE ČESTO PROSVJEDUJE JE PITANJE POBAČAJA. U IRSKOJ JE TO KAZNENO DJELO ZBOG KOJEG SE MOŽE DOBITI 14 GODINA ZATVORA, A TRUDNICI BOLESNOJ OD RAKA NE SMIJE SE DATI TERAPIJA AKO UGROŽAVA BEBU…

Potrebno je mnogo građanske hrabrosti da bi se nešto promijenilo. Za to ne trebaju samo građani, za to i država mora slušati. No, pouka Irske je da kad građani vide da prosvjedi djeluju postaju hrabri i traže ono za što misle da im pripada. Ako je država stalno zla maćeha i radi sve da bi represijom potlačila i obespravila ljude, onda postoji samo jedna solucija: da se ta vlast sruši, stranke se kazne izbacivanjem iz vlade te da se pokuša nešto promijeniti. Nije to novina, to je napravilo mnogo država, spomenut ću tek Island i  Rumunjsku.

Kakv svijet ostavljamo malom biću

I za kraj, nedavno je svećenik u našoj župi krstio dijete jednog lezbijskog para. Na moje pitanje kako je to moguće u katoličkoj državi poput Irske, rekao mi je: “Svi smo mi Božja djeca. Ako im je država dala pravo braka, tko sam ja da sudim”. I mislim da je to razlika između Hrvatske i Irske. Irska ide naprijed – sporo, ali ide. No, to nije ne samo volja i napor njezine vlade, nego i građana koji su spremni prihvatiti neminovno, koji shvaćaju da promjena nije uvijek loša, da je svijet drugačiji nego prije i da je u konačnici ovo 21., a ne 19. stoljeće.