PISMO POTPORE
Puno sreće želi vam sanjalica iz grupe 50 + ohoho

1

Drage vinovnice poduhvata 50+ življenja,

prije neki dan Facebooku naletim na diskusiju o sanjarenju. Svi se hvale kako im je sanjarenje jedino moguće utočište u ovom poludjelom svijetu. Uskočim i ja, ali plačući, kako su me cijeli život učili i naučili, da je sanjarenje nepovratno gubljenje vremena. Tako, sad kad imam tog vremena na bacanje, a potrebe za bijegom su nepresušne zaključujem da  ja ne znam kako sanjariti. Jedna sanjarka mi se u tom virtualnom razgovoru javi i počne me tješiti kako nikad nije kasno za naučiti.

Pomislih: “Lako je to reći tebi koja sanjariš cijeli život, al’ od kud da krene okoštali realist?”

SESTRINSKA ZAJEDNICA

Kako to često biva, problem se riješi kad već zaboraviš na njega. Elem, dopre do mene vijest kako se rađa bratska – ha-ha – sestrinska zajednica žena zrele životne dobi. Velim sebi: Što sad? Nemoj odmah sa svojim pesimizmom, možda se odluče prihvatiti i nas prezrele, ako ništa drugo, možemo im koji put pričuvati pese i nahraniti mace.

Zapravo, najljepše sanjarenje je ono, kad zbog svoje poodmakle dobi, sanjam neku ugodnu staračku komunu, koja bi bila vaš ogranak. Ugodnu komunu, gdje neću morati kuhati kad mi se ne kuha, peglati kad mi se ne pegla, gdje ću imati s kim popričati kad mi se priča, šetati kad mi se šeta

I tako poslije 50+ i još ponešto godina počinjem iznova strogo zabranjenu praksu – sanjarenja. Sanjarenja kako ću imati s kim popričati, popiti kavu, zamoliti da mi se pošalje nekoga tko zna popraviti vodokotlić, jer susjedi mi pripremaju linč…, možda mi pomognu naći nekog tko zna kako izaći na kraj sa šerifom u gruntovnici, budući da ja ne znam baratati pištoljem, hahahaha…

Zapravo, najljepše sanjarenje je ono, kad zbog svoje poodmakle dobi, sanjam neku ugodnu staračku komunu, koja bi bila vaš ogranak. Ugodnu komunu, gdje neću morati kuhati kad mi se ne kuha, peglati kad mi se ne pegla, gdje ću imati s kim popričati kad mi se priča, šetati kad mi se šeta. Gdje ću imati svoj vlastiti prostor i u isto vrijeme mnoštvo zajedničkog prostora za druženja i različite aktivnosti. Prostor gdje ćemo brinuti – ‘Svi o jednom i jedan o svima’. Eto tako sanjam-sanjarim.

JOŠ JEDAN OGRANAK

Kako sam kasno krenula u sanjarenje možda i ne dosanjam, ali zato i postoje starci, a da bi predavali štafete nedosanjanog – i zajednica da nauči kako je mudro tu štafetu preuzeti.

Dakle, ako i nas ‘prezrele’ uključite, imat ćete ogranak „50+ & ohoho“, a mi ćemo, osim puppy/baka servisa, prisjetiti se još kojeg vitalnog penzionera za pravni savjet, još koje zapuštene vještine naših struka. Tu i tamo predavat ćemo vam naše nedosanjane štafete. A oni koji dosanjaju komunu, održavat će klupice i travu i s veseljem vas dočekati kad jednog dana stignete do ‘prezrele’ dobi i bude vam pun kufer onoga:  ‘Sam u kući’, ‘ Sam svoj majstor’,  ‘Pale sam na svijetu’.

Želim vam uspjeh, puno mudrosti, puno pravih poteza, bezgranično strpljenje, toleranciju i naravno puno ljubavi.

U nadi,  grli vas vaša 50 + ohoho