RODITELJI, DJECA I NOVAC
Važno je da djeca zarana nauče što znači raditi, jer tako postaju odgovorni ljudi

0
Mladi danas ni ne znaju za svijet bez kompjutera, mobitela, interneta, društvenih mreža...
Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu, kojeg prati više od 300.000 ljudi

Moja kći se u našoj kući za odmor već drugi tjedan budi svako jutro u šest sati, iako je ljeto i trebala bi uživati u ljetnim praznicima nakon što je diplomirala nutricionizam na Prehrambeno biotehnološkom fakultetu. Oblači obavezne traperice, crvenu majicu i ide na posao u Konzum u Crikvenici. Tamo od sedam do 15 sati zaprima robu na odjelu neprehrane i slaže je na police velikog trgovačkog centra. Netko bi se mogao začuditi i upitati zašto je ne pustimo na miru, što se ne odmori i čemu takav tempo. Ali to je bila isključivo njezina odluka. Htjela je dva ljetna tjedna raditi bilo gdje i uštedjeti nešto novca. Uz to, pomaže i u jednoj kući s čišćenjem kod izmjene gostiju. I na taj način zarađuje dodatni novac. U rujnu prije upisa na daljnje školovanje, naime, planira otkrivati čari Italije i želi barem za dio troškova sama zaraditi novac. Podržavamo je u tome.

SAMO ŠKOLOVANJE DANAS NIJE DOVOLJNO

Zašto vam to pričam? Kao majka troje odrasle djece smatram da je jako važno da mladi ljudi dovoljno rano nauče što znači raditi, što znači odlazak na posao, preuzimanje odgovornosti za povjerene zadatke, što je novac, kako se do njega dolazi, kako se s njime ophodi i koliko je pri tome važno ili nije važno daljnje školovanje. Smatram da školovanje, pa makar ono bilo i najbolje, u današnje vrijeme nije dovoljno. Potrebno je naučiti i usvojiti i neke druge vještine. Pogotovo vještine koje nas uče o novcu i kako do njega doći. Većina ljudi pohađa fakultet četiri godine i tada njihovo obrazovanje završava. A zapravo bi tek tada trebalo početi. Pogotovo nedostaje financijsko obrazovanje koje bi svaki mladi čovjek trebao proći. O tome kao da se namjerno ne govori i ne uči.

Glavni uzročnici siromaštva i financijskih problema su strah i neznanje, a ne ekonomija, država ili bogataši. Strah i neznanje koje su sami izazvali drži ljude u zamci (Robert Kiyosaki)

Još dok su naši sinovi bili mlađi znali su reći da možda ne žele ići u školu ili da im je dosta tog učenja i da zašto ne bi mogli odmah početi raditi i zarađivati. Mi smo se kao roditelji samo nasmiješili i podržali ih u tom razmišljanju. Nismo imali ništa protiv da kao tinejdžeri odrade neki njima primjeren posao. Neka vide što će morati raditi, koliko će se fizički morati iscrpiti, koliko će im to vremena oduzeti, a koliko će na kraju malo novaca zaraditi ili možda obrnuto – koliko će više zaraditi. Od početka smo im htjeli pokazati da je sve u životu u ravnoteži.

Koliko se školuješ, kakav posao radiš, koliko ulažeš u sebe i u svoja znanja, koliko si spreman riskirati, ali i odricati se toliko i imaš mogućnosti se kasnije bolje zaposliš, imaš bolje uvjete rada, a naravno najvažnije od svega je da uživaš u onome što radiš. Mladima je potrebno omogućiti da sve probaju, da imaju uvid u to što je to fizički posao, što to znači raditi posao koji ne voliš, kako je to biti omalovažavan na poslu i još puno sličnih trenutaka kroz koje oni jednostavno trebaju sami proći. Naša oba sina radila su od šesnaeste godine. Željeli su to i mi smo ih u tome podržavali. Od nas su dobivali mjesečni džeparac koji je bio dostatan za pokrivanje nekih osnovnih potreba, ali ne i za razbacivanje i nekontrolirano trošenje. Sve što su si željeli ekstra platiti, priuštiti ili kupiti morali su sami zaraditi. Isto tako sada živi naša kći.

NE ŽELIM BEZGRANIČNO FINANCIRATI DJECU

Sličan koncept sam vidjela i snimila u mnogim europskim zemljama u kojima sam ili živjela ili u kojima imam prijatelje. Svi oni imaju djecu koja obavezno rade svako ljeto i praznike, ali i tijekom školske godine, kako bi popravili svoj i tako skromni studentski standard, iako su im roditelji dobrostojeći i financijski zbrinuti ljudi. Nezamislivo je da njihovi roditelji udovoljavaju njihovim financijskim hirovima i željama. Ako mladi žele putovati, kupiti si nove tenisice, ako žele jesti po skupim restoranima, to si moraju sami platiti. Takav koncept i ja smatram jedino ispravnim i djelotvornim.

Zadnji primjer sam vidjela kod mojih engleskih prijatelja i njihovog osamnaestogodišnjeg sina koji se upravo upisao na fakultet u Bristolu. Da bi mogao do kraja platiti sve svoje studentske obaveze on čitavo ljeto radi u jednom baru u kvartu u kojem živi, nakon što je odradio dobar posao na teniskom turniru u Wimbledonu. Tako će izgledati svi njegovi praznici. Radit će. Nema druge opcije.

Sinovi naše blogerice Alis Marić počeli su raditi sezonske poslove sa 16 godina, a kćer, koja je nedavno diplomirala, i ovo ljeto radi dva tjedna u crikveničkom Konzumu kako bi uštedjela za putovanje po Italiji

U Hrvatskoj mi se čini da mnogi roditelji oko mene svoju djecu doživljavaju kao svoj projekt, imaju za njih plan i program i žele im ga što više olakšati. Mi osobno nikada to nismo činili. Od prvog dana školovanja davali smo im do znanja da će oni sami trebati izabrati i odlučiti s čime se u životu žele baviti, a mi ćemo svaku njihovu odluku poštovati.

Knjiga koja nudi dobre savjete

Želimo im da idu svojim putem. Pa čak i ako je njihova odluka da budu automehaničari, frizerke, fizički radnici, klesari ili stolari. Isto tako danas razgovaramo s našom kćeri. Njena se odluka poštuje i podržat ćemo je u bilo kakvoj vrsti školovanja. Jedino na što nikako ne pristajemo da ih mi kao roditelji bezgranično financiramo. To nikada nije bila opcija i oni to jako dobro znaju.

najopasniji savjet koji danas možete dati djetetu je da ide u školu, ima dobre ocjene i potraži siguran posao. To jest stari savjet, ali je loš, jer više ne postoji financijski osigurana budućnost (Robert Kiyosaki)

Mislim da bi svaki roditelj trebao svoje dijete podržati u želji da radi, da ima osim džeparca neki dodatni prihod i da s njim može slobodno raspolagati. Nevjerojatno je koliko mladi više cijene novac koji su sami zaradili, za koji su se pomučili tj. za onaj koji im nije pao s neba. Kako je kod vas? Rade li vaša djeca za vrijeme srednje škole i fakulteta? Rade li ono što vole i što ih ispunjava ili su izabrali školu kako bi vas zadovoljili?

 

 

Obrazovanje je temelj uspjeha. akademske vještine su od vitalne važnosti, a isto vrijedi i za financijske i komunikacijske (Robert Kiyosaki)

Vezano za ovu temu preporučujem da pročitate zajedno sa svojom djecom knjigu Roberta Kiyosakija „Bogati otac, Siromašni otac“ i pogledate ovaj kratki film.