MOJ MANIFEST ZA GODINE 50+
Slušaj sebe i živi po svome, pa i kad misliš da je nemoguće

Mladenka Šarić

Negdje sam jednom naletjela na rečenicu koju sam, ne znam zašto, zapamtila, iako takve stvari lako zaboravljam. “Starenje nije za one koji imaju slabo srce” – glasila je ta poruka, koju u prvi mah nisam do kraja razumjela, ali je ostala pospremljena negdje u mojoj mentalnoj ladici.

Povremeno bih se sjetila tih riječi, promatrala sebe i ljude u mojoj blizini, što, zapravo, činim stalno, i značenje tog niza riječi složenih u rečenicu s trunčicom sarkazma počelo se polako razotkrivati. Naravno, s pozicije žene.

STARENJE JE ZA ŽENU DVOSTRUKI IZAZOV

Ženama se nameće stav da moraju izgledati i ponašati se bitno mlađe, prkositi svojim godinama, ali istodobno postaju društveno nevidljive

U ranim pedesetima lako mi je reći da su to nove četrdesete, jer žena tada postaje svjesna snage i bogatstva svog životnog iskustva, još je dovoljno fizički jaka da se može uhvatiti s raznim izazovima, pa i uspentrati se na vrh neke planine, što nikad nije priželjkivala, dovoljno je intelektualno fokusirana da može odijeliti bitno od nebitnog i usmjeriti svoju energiju na ono što označi zastavicom BITNO!!! No, susrećem žene koje se ne doživljavaju kao 50+, jer su prebacile šezdesetu, i vrlo rijetko osjećaju entuzijazam koji bi ih potaknuo da sebe stave u središte svog svijeta. Naravno, ako su propustile u ranijim zrelim godinama u sebi probuditi snagu i duh.

Starjeti u današnjem vremenu za ženu je dvostruka kušnja. Ohrabruju nas, čak i u raznim marketinškim i medijskim kampanjama nameću stav da moramo izgledati bitno mlađe, ponašati se kao da smo bitno mlađe i svim sredstvima prkositi svojim godinama. Istodobno, žene u zrelim godinama, dakle, 50+, u većini slučajeva postaju društveno nevidljive, daje im se do znanja da se od njih više ništa veliko ne očekuje, njihov seksipil potpuno je nezanimljiv… Kao da se od žena te dobi očekuje da se dostojanstveno, znači neprimjetno, povuku iz aktivnog života.

Ono što ja, a vjerujem i većina cura u našem plemenu žena 50+, očekuje od života koji stoji pred nama potpuno je suprotno. Želimo biti aktivne, poštovane, društveno priznate, radosne, optimistične… I zato, cure moje, to što slavimo neke visoke rođendane ne znači da je trenutak za “slabo srce” koje se boji starenja. Ne, trenutak je da pokažemo svoj snažan duh. Da bismo ga pokazale, najprije ga u sebi moramo otkriti. Ili probuditi. Svaka od nas mora stvoriti svoj intimni manifest koji će joj pomoći da ne zaboravi tko je, što je, kakva je, što može… Jer, žena koja stari nije stara roba. U mome manifestu stoje neka moja pravila, neke moje male mudrosti, pokupljene po putu. Evo nekih:

1. SLUŠAJ PAŽLJIVO, ALI PONAJPRIJE – SEBE.

Ponekad čujemo unutarnje glasove koji govore “stara si, to više ne stigneš”. Ponekad nam netko u društvu da do znanja da misli “stara si, što bi više htjela…” Svim tim glasovima koji savjetuju da odustanete recite hvala, ali – ne hvala! Jer, nikad neću biti prestara za novi pokušaj i nikad nije prekasno. U godinama koje imam pred sobom strah nije prtljaga koju želim vući. Dosta je bilo.

U godinama koje imam pred sobom strah nije prtljaga koju želim vući

2. BUDI VIDLJIVA.

Ako društvo stvara okvir u kojemu žena 50+ treba razmišljati o silasku sa scene, ti učini suprotno od toga. Svatko za sebe odlučuje što je za njega vidljivost i svako je rješenje dobro. Idi za onim što ti srce kaže da trebaš činiti i radi ono što ti srce kaže da tebaš raditi. Naravno, to ne znači isključivanje mozga. No, ako sam nekad radila stvari koje mi nisu donosile zadovoljstvo zato što je to bilo pametno ili se očekivalo, jer sam pravo prvenstva u odlučivanju dala racionalnoj strani svoga bića, danas mogu bez grižnje savjesti postupati drugačije. Pa, makar bila i u krivu. Neće zbog toga biti kraj svijeta.

Život je priča, a ti si autorica

3. STVORI SVOJU VLASTITU PRIČU.

Sve je priča. Život je priča. Ja sam autorica i sve je u mojim rukama. Dobro, gotovo sve. Ako postoje ideje koje čovjeka opčine, treba krenuti za tim. Ako postoje snovi za kojima duša žudi, treba krenuti za tim. Budi svoja, slijedi sebe. To je ono što moraš napraviti zbog sebe, pa i kad drugi misle da si luda…

4. KREĆI SE.

Pokret je životni eliksir. Kreći se svaki dan, šetaj, trči, plivaj, meškolji se… Pokret čini tijelo živim. Ne zaboravi to, ustani sa stolca i izađi na zrak…

5. NE OKLIJEVAJ.

Godine koje su mi dane nisu neograničene. Ako neću ono što želim napraviti sad, kad ću? Možda to neće naići na odobravanje, ali ako čekam da drugi razumiju ono što želim, neću se maknuti s mjesta. Otključaj lokote i skini lance koje si sebi stavila na noge.

6. PRONAĐI MIR.

U nemirnim vremenima postalo je normalno da jurimo za svojim repom frustrirani jer ga ne uspijevamo stići. Troše nas događaji i ljudi, a mi se punimo osjećajem bespomoćnosti. Mir u duši najvažniji je dar koji sebi mogu dati. Unutarnji mir daje ravnotežu i perspektivu.

Godine nosi s ponosom, one su vidljivi znak tvoga iskustva

7. BUDI PONOSNA.

Život iza mene dao mi je iskustvo i sposobnost razumijevanja konteksta stvari. Danas sam zbroj svega proživljenog. Ja sam svoje autorsko djelo. I ne moram se svima svidjeti!

8. NIKOME NISAM NIŠTA DUŽNA, OSIM SEBI SAMOJ.

Na ovoj točki života ne moram trpjeti ništa što mi ne odgovara. Neću više govoriti da želim od nečega ii nekoga biti slobodna, nego – slobodna sam!