Mladenka Šarić

Slučajnost ili sudbina? Netko će izabrati jedno, netko drugo, ali u priči o umjetničkom radu Zagrepčanke Biserke Cvikl, rekla bih, ima pomalo i jednog i drugog. Odnosno slučajnost i sudbina u njezinoj bi priči mogli biti sinonimi. Dakle, još kao mala djevojčica Biba Cvikl pokazivala je sklonost prema umjetničkom izražavanju, ali njezini roditelji, vođeni idejom o racionalnom planiranju života u kojemu je najvažnije da se djevojka školuje za struku s kojom će se moći zaposliti, (pre)usmjerili su je prema ekonomskoj struci. U to vrijeme, prisjeća se Biba, nije bilo uobičajeno da se mlada djevojka suprotstavlja roditeljima, pa je tako i ona zakopala u neku mentalnu ladicu mladenačke snove o primijenjenoj umjetnosti, slikanju, dizajniranju…

U umjetničkom ateljeu nastaju prekrasni komadi nakita…

Školu je završila kako su roditelji i planirali, i potom se vrlo brzo zaposlila u zagrebačkoj ispostavi KTK Visoko, tvrtke iz BiH koja se bavila odjećom i modnim detaljima izrađenim od kože. Iako je radila u prvom redu poslove koji su imali veze s njezinim ekonomskim obrazovanje, vrlo često je imala priliku raditi i neke koji su se dodirivali s dizajnom. I kako to u životu biva, prihvatila je stvari kakve su bile i činilo joj se da je zahvaljujući tim “dizajnerskim” projektima koji su joj omogućili da sudjeluje u kreiranju odjeće, torbi… zadovoljena i kreativna crta njezine osobnosti. No, život piše drugačije priče… Njezina je kreativnost tek čekala da bude probuđena.

Bidermajer ružice su i na upotrebnim predmetima od porculana…

I tako se prije otprilike 35 godina u Bibin život umiješao slučaj ili sudbina, kako tko voli interpretirati, pa je tijekom posjeta prijateljima u Milanu posjetila izložbu hobističkih radova i prvi se put susrela s polimerskom keramikom.
“Ondje su bile izložene slike od polimerske keramike, a ja sam u svojom viziji odjednom gledala nakit koji bih mogla raditi od tog materijala o kojemu ništa nisam znala. Toliko sam bila ponesena doživljajem onoga što sam vidjela, ali i svojom unutarnjom vizijom, da ću uvijek pamtiti taj trenutak. Moja je prijateljica tada napisala pismo proizvođaču i opisala koliko sam ostala oduševljena onim što sam vidjela da mi je tri mjeseca poslije, kad smo već svi na to i zaboravili, poštar donio kartonsku kutiju punu materijala za polimersku keramiku i pribor… I sve je to stiglo iz Švicarske…”, prisjeća se Biba Cvikl. Nakon toga počela je sama istraživati materijal, miješati boje, tragati za nijansama… Prvi rad koji je napravila bile su nježne orhideje na porculanskoj bijeloj vazi. A na pitanje zašto je kao početnica izabrala raditi nešto tako zahtjevno nježno, slojevito, s mnoštvom nijansi, smijući se odgovara: “Htjela sam vidjeti mogu li ja to…”

Ljepota, nježnost, krhkost, igra boja… sve ovo nastaje pod prstima umjetnice

No, najprije je sam istraživala materijal, oblike, igrala se dizajnom, a onda je odlučila napraviti korak više, pa je upisala sedam semestara edukacije kod slikarice Nele Gruden, kod koje je doznala sve što joj je htjela znati o bojama… Od samog početka ispod njezinih prstiju izlazili su čarobni primjerci ogrlica, broševa, naušnica na kojima su gotovo drhtale u svojoj fragilnosti minijaturne ružice u stilu bidermajer… Voli, kaže, secesiju i kasni romantizam, i ta su joj razdoblja vječita inspiracija. Njezin nakit je uistinu divan ures ženskog vrata, uške, ruke. Izrađeni su kao replike povijesnog nakita, a posebno su joj dragi primjerci koje je na svojim veličanstvenim slikama ovjekovječio Rembrandt, pa je čak i nazvala jednu svoju kolekciju ala Rembrandt… On joj je, kaže Biba, omiljeni slikar i s posebnom radošću radi predmete koji podsjećaju na njegovo vrijeme.

I slike minijature pronašle su put do publike

Tri-četiri godine bila je samozatajna, i tek su njezine prijateljice i kolegice na poslu znale što radi, bile njezine klijentice i promotorice. A onda se ohrabrila, pa, što igrom slučaja (ili sudbine!), a što zahvaljujući marketingu od usta do usta, počele su joj se otvarati galerije. Njezini su radovi bili na raspolaganju publici u desetak zagrebačkih galerija, a već 15 godina redovito nastupa na brojnim sajmovima – zagrebački Floraart, sajmovi u Puli, Splitu samo su neki od onih na kojima je nastupala. Uz nakit je počela raditi i slike-minijature, a svoju je kreativnost svojedobno isprobala oslikavanjem svilenih marama… I sve je to godinama radila paralelno sa svojim poslom u tvrtki. Svakog poslijepodneva, prisjeća se, nekoliko je sati radila za svoju dušu, a kasnije i za svoje štovatelje koji su htjeli imati predmete s njezinim potpisom.

Biba Cvikl danas je u mirovini, ali zahvaljujući svojoj umjetničkoj strasti ni u svojim sedamdesetima ni trenutka ne miruje. U malom ateljeu koji je uredila u stanu u kojemu živi sa suprugom Dubravkom neprestano stvara. Pod jakim povećalom zbog kojeg bi joj njezin oftamolog, kaže, pokazao crveni karton, sa zubarskim priborom koji joj se pokazao najpogodnijim za oblikovanje, pod njezinim rukama nastaju stotine minijaturnih ružica koje potom postaju dio posebnog nakita, slika, upotrebnih predmeta… Ono što je počelo kao hobi prije 35 godina danas joj je, kaže, veliko bogatstvo. Jer, odlaskom u mirovinu nije prestala raditi ono što voli, naprotiv, imala je više vremena za to.

Orhideje na porculanu prvi Bibin rad

“Mogu savjetovati svakome, a ženama posebno, da razvijaju neke svoje talente, da idu za nečim što ih privlači, da se educiraju i budu kreativne. Netko će raditi nakit, netko kuhati džemove, netko plesti, šivati, pisati…

Nije važno što će tko raditi, važno je da to donosi veselje i ispunjenje. To će im biti neprocjenjivo kad odu u mirovinu.

Mnogim se ženama dogodi da im se mirovina svede na to da postanu svakodnevni i često cjelodnevni baka-servis. Ja moje unuke obožavam, obožavam provoditi vrijeme s njima, ali volim i svoju kreativnost i sretna sam što je mogu realizirati…”, govori Biba Cvikl, koje svoje umijeće planira prenijeti svojoj unuci Nini.

I zato, drage moje, ako ste u mirovini ili se za nju tek pripremate imajte na umu i ovu priču, priču o tome kako hobi može postati vaša glavna aktivnost, nešto što će vam ispunjavati vrijeme, dušu, dovesti nove ljud u vaš život, otvoriti vam neke male prozore kroz koje ćete ugledati isti, a opet malo drugačiji svijet od onoga koji ste gledale dosad… Uz to, ako se okrenu dobre karte, hobi može postati i posao koji će donijeti i kakvu zaradu… Bitno je krenuti… Hvala, Biba na priči koju si podijelila s nama…

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here