Sandra Pocrnić Mlakar

Romanom „Starenje za početnike“, koji je napisala u povodu svog odlaska u mirovinu, Branka Erdelji-Štivić otvorila je sasvim novo poglavlje u životu. Kao liječnica, za svoje pacijente u Koprivnici i u Zagrebu, donedavno je bila dr. Erdelji-Štivić, a otkako je napisala roman, doktorica je postala spisateljica. Roman „Starenje za početnike“ privukao je pažnju publike provokativnim naslovom i atraktivnom naslovnicom koju je ilustrirala strip-crtačica Helena Klakočar, a i temom o kreativnom prelasku iz srednje u stariju dob, koja se kod nas rijetko obrađuje, osobito iz ženskog ugla. Jer, kako je u pogovoru knjige napisala urednica Milena Benini: „Starenje za početnike“ je „priča o ženi koja zna da život ne završava u tridesetoj i koja je svjesna da, koliko god voljeli svoju djecu, supružnike, prijatelje, ponekad jednostavno moramo malo ostati sami da bismo si mogli posložiti stvari u glavi“.  Na promociji u knjižari Hoću knjigu Megastore spisateljicu Branku Erdelji-Štivić pozdravili su brojni prijatelji i članovi obitelji, a odlomke iz romana čitali su glumci Marije Sekelez i Andrej Dojkić.

Kako ste rekli na promociji roman, naslov “Starenje za početnike” bio je i prvi radni naslov i odlučeno je da se zadrži i postane naslov romana. Zašto takav naslov? Jeste li mogli pretpostaviti reakcije na koje je taj naslov naišao?

Radnja romana prati razdoblje prije i neposredno nakon odlaska glavne junakinje u mirovinu. Proces o kojem govorimo jest starenje pa mi je bilo prirodno staviti tu riječ u naslov. S druge strane, naslovnica inspirirana junacima stripa upućuje na optimizam, što nije nužno kontrapunkt starosti. Želimo li biti optimistični, veseli i zaigrani, to je posve u redu u svakom životnom razdoblju, pa i u starenju. Istina je da je neke ljude naslov pomalo uplašio, dok su drugi smatrali da je zanimljiv i pozivajući. Sama sam i dalje njime zadovoljna, mislim da je adekvatan, a pozove li nekoga na čitanje, neću se buniti.

Glumci Marija Sekelez i Andrej Dojkić izvode scenu iz romana “Starenje za početnike” (Snimila: Sanja Srdić Jungić)

Roman sadrži dramske scene u kojima upoznajemo lik Ite, alter-ega junakinje, koja živi osjećaje koje Melita ne može uklopiti u svoj život. Kako je nastao lik Ite? Je li u potpunosti plod mašte ili postoji li stvarna osoba prema kojoj ste oblikovali Itu?

Ita je u potpunosti plod mašte. Ona je osmišljena kao pomoć Meliti na njezinom putu. Kroz nju može iskazati osjećaje i misli koje se u svom životu, određenom ulogama majke, supruge, kćeri, direktorice na poslu, prijateljice, ne usuđuje. Pitam se koja šezdesetogodišnjakinja nije pomislila kako u njoj i dalje živi vrckava mlada djevojka puna energije i ljubavi. E, pa Ita je oličenje te mlade djevojke, neovisno o svojoj dobi. Kao što kaže urednica Milena Benini u pogovoru, u romanu činite same stvari koje se ne bi smjele činiti, a među takvim stvarima je i odnos starije žene i mlađeg muškarca.

Je li osnovni motiv romana odnos u braku ili odnos s mlađim muškarcem, što je tabu patrijarhalnog društva? Koliko je za identitet žene važan jedan, a koliko drugi?

Osim izazova životne dobi, glavni motiv romana jesu odnosi u obitelji i to prvenstveno odnosi u braku. Zato je roman lišen socijalnih pitanja i drugih vanjskih faktora koji bi utjecali na odnos Melite i Miljenka. Propituje se kvaliteta odnosa u dugogodišnjem braku, koliko je on sam po sebi površan ili dubok, koliko partneri različito gledaju na rješavanje problema koji se javljaju u obitelji, odnosno problema koji postoje u životima njihove djece, a propituju se i različiti pogledi na suštinu njihovog međusobnog odnosa. Odnos starije žene i mlađeg muškarca jest tabu, zašto ne progovoriti i o tome? Međutim, on je ovdje kako bi se progovorilo o kompleksnosti ženskog lika, neovisno o dobi te kako bi popunio praznine u njezinom bazičnom odnosu s mužem.

U potki romana “Starenje za početnike” njegova je društvena dimenzija. Vrijednosti društva reproduciraju se iz generacije u generaciju, visokim školovanjem djece i predanim radom u obiteljskoj odvjetničkoj praksi. Zašto ste se za predmet spisateljskog interesa izabrali uzornu obitelj, umjesto književnički izazovnije i dramatičnije obiteljske patologije?

Dramatična obiteljska patologija je izazovnija, a spisateljski možda čak zahvalnija. Željela sam testirati međusobne odnose baš u relativno harmoničnom i ne toliko izazovnom okruženju. Međutim, obitelji u romanu su uzorne samo na prvi pogled. Ispod površine teče život, koji nosi različite zamke, neugodna iznenađenja i postavlja pred likove zadaće koje nije uvijek lako riješiti. Pri tome Melita odabire rješenja koja nisu posve konvencionalna, tako da mi se čini da i bez patologije, na kraju imamo sasvim dovoljno drame.

Autorica romana Branka Erdelji-Štivić s urednicom Milenom Benini (Snimila: Sanja Srdić Jungić)

Kako ste spisateljski i pripovjedački dar demonstrirali i koristili dok ste radili kao liječnica? Jeste li ljubav prema književnosti održavali i razvijali čitanjem? Tko su pisci koji su vas inspirirali i potaknuli na pisanje?

Radeći kao liječnica, svjedočila sam ljudskoj patnji i radosti iz blizine. Ne iz prvog reda, nego sam bila na pozornici, kao sudionik pa nisam samo gledala nego sam proživljavala. To je ono što me je ponajviše obilježilo i postalo izvor ljudskih reakcija i emocija koje nastojim pretočiti na papir. Ljubav prema književnosti gajim od djetinjstva i oduvijek puno čitam. Ne bih mogla izdvojiti pisce koji su me potaknuli i inspirirali, rekla bih da je to, svojim primjerom, učinio moj otac, koji mi je otkrio snagu pisane riječi.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here