Dubravka Lisak

Mislim da nema žene koja nije čitala distopijsku knjigu Margaret Atwood naziva “Sluškinjina priča”, po kojoj je snimljena istoimena serija. Čitajući, osjetile smo bijes i nemoć… U njoj se prikazuje distopijsko društvo u kojem se žene dijele na one koje mogu i one koje ne mogu rađati. One koje su plodne rađaju djecu, bivajući prije toga ritualno silovane od strane svojih gospodara, a sve to u korist svojih neplodnih gospodarica, supruga istih tih muškaraca, koje ne mogu imati vlastitu djecu. Čitajući tu knjigu, morate osjetiti gorčinu svijeta koji je ipak samo fikcija, izmišljeni svijet o budućnosti Amerike. A onda se dogodi jedna Alabama.

U Montgomeryju tisuće žena prosvjedovalo je na ulicama južne države Alabame da bi izrazilo neslaganje s najrestriktivnijem zakonom o pobačaju u povijesti SAD-a. Zakon pod brojem HB314 doslovce stavlja pod oznaku kaznenog djela terminaciju trudnoće, odnosno pobačaj. Tisuće žena protestiralo je u donjem rublju boje kože, držeći natpise: Njezino tijelo – njezin izbor!, a velik broj njih bio je u haljinama koje podsjećaju na oprave iz istoimene knjige i serije. Amanda, jedna od sudionica prosvjeda, kaže da je to simbol zatvaranja žena i liječnika. Jedan odvjetnik kaže da se, baš poput žena iz istoimene serije i knjige, žene pretvara u reproduktivne robinje.

Prije dva tjedna Alabama je prihvatila zakon po kojem se svi pobačaji, uključujući i trudnoću u slučaju incesta i silovanja, proglašavaju ilegalnim. Izuzetak su one trudnoće koje su prijetnja životu majke. Svi ostali pobačaji stavljeni su izvan zakona, odnosno tretiraju se kao kazneno djelo. Kaznom se gone samo liječnici koji obavljaju pobačaj, majke su izostavljene iz toga. Kako je moguće da je u demokratskoj Americi uopće prošao takav zakon, nikome nije jasno. Čak je i predsjednik Donald Trump podržao njegovo usvajanje. Kuda to ide Amerika? Jesmo li zaista nadomak jednog totalitarnog društva u kojem žena nije gospodar vlastitog tijela?

Prije dva tjedna Alabama je prihvatila zakon po kojem su svi pobačaji, uključujući i trudnoću u slučaju incesta i silovanja, NEZAKONITI. liječnicima koji ih izvode prijeti zatvor. Izuzetak su SAMO trudnoće U KOJIMA JE UGROŽEN život majke…

Daleko od toga da sam pobornica bezuvjetnog pobačaja. Je li pobačaj ubojstvo nerođenog ljudskog bića ili nije, ostavljam pametnijima od sebe da sude. Ali, povijest nas je naučila da nijedna represija nikad nije natjerala ženu da u konačnici da rodi neželjeno dijete. Amerikanka iz Alabame, 81-godišnja Marilyn, kaže da se vraćamo u vremena kad su žene presuđivale trudnoći vješalicama i pletaćim iglama. Želimo li se zaista vratiti u to doba, znajući koliko je žena umiralo od probušenih unutarnjih organa i komplikacija ilegalnih pobačaja? Na stranu sve to, zakon iz Alabame će najvjerojatnije biti proglašen neustavnim. Čak je i predsjednik Trump rekao da je osobno izuzetno prolife orijentiran, ali uz tri iznimke: silovanje, incest i ugrožen život majke.

Međutim, ono što je interesantno, Alabama nije sama u svojim drakonskim nastojanjima. Čak 28 američkih država uvelo je limite u pobačaju. U državama Kentucky i Mississippi propisano je da je pobačaj moguć samo do trenutka u kojem djetetovo srce počinje kucati, a to je šesti tjedan trudnoće. Slične mjere su uvedene u državama Georgia, Ohio, Missouri i Tennessee. To je, naime, vrijeme u kojem većina žena ni ne zna da su trudne. Dvije trećine Amerikanaca izjasnilo se protiv spomenutih zakona, ali to nije spriječilo vlade da ih donesu. Kuda to ide slobodna Amerika, ne zna se…

Ali, iskustvo Rumunjske u doba Ceausescua naučilo nas je da društvo neželjene djece svakako nije društvo modernog doba. Stotine tisuća djece nakon njegova pada je pronađeno u sirotištima, jadno i s trajnim psihičkim posljedicama. Sjetimo se Irkinja, koje su iz istog razloga desetljećima plaćale trajekt do Londona ne bi li pobacile. Nijedna vlast i nijedan zakon ne može prisiliti ženu da rodi dijete ukoliko ona to ne želi. Koliko god mi lamentirali o tome, ženino tijelo ostaje njezin izbor, pa tako i trudnoća. Inače ćemo zaista završiti ili u doba kad su žene pletaćim iglama bušile vlastitu maternicu ili u romanu Margaret Atwood, gdje su žene svedene samo na rađanje djece, baš kao inkubatori koji nemaju druge svrhe… U svakom slučaju, za zamisliti se…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here