Snježana Mlinarević

Referendum o mirovinama, čak i ako ne uspije ili baš u tom slučaju, korisna je stvar koja će barem malo osvijestiti stanje u društvu koje već sad komentatori na društvenim mrežama nazivaju “kolektivnom dijagnozom”. Jer, kažu, kako drugačije opisati narod koji radi sam protiv sebe i ne želi dati ni potpis za kraći radni staž. Doista čudno, ali samo na prvi pogled. Radi se više-manje o racionalnom stavu nekih društvenih skupina koje ne žele sindikalni referendum, niti ono što bi on donio. Unatoč velikim očekivanjima, prolazno vrijeme za skupljanje potpisa za referendum nije vrhunsko. U samom finišu skupljeno je oko 250.000 potpisa od potrebnih 370.000.

Malo je tko, a ponajmanje sindikati, očekivao da će se s toliko muke skupljati potpisi za tako važnu stvar. Očekivali su da će inicijativa dobiti plebiscitarnu potporu. Ali, nije tako, jer su veliki interesi u igri. Jedni misle da nepotpisivanjem čuvaju posao u državnoj i sličnim upravama. Ne potpisuju jer kako će, misle, ići protiv vlasti bez posljedica?! Drugi, pak, imaju povlaštene mirovine. Treći su žene, muževi, djeca i unuci povlaštenih… Četvrti su premladi da bi tako daleko razmišljali pa su izvan svega. Peti su prestari pa ih nije briga, a i ne mogu lako do štanda za potpise… A i loše je vrijeme, vade se sindikalni čelnici, uz sve skupa dovelo je do toga da će se doista do zadnjeg trenutka “loviti” potpisi za referendum.

Povlaštene mirovine koje ni jedna vlast ne želi dirati, a i sindikati ih stidljivo spominju, zapravo bi trebale biti predmet prave reforme. Ima ih čak 175.000 stečenih po raznim osnovama, braniteljskim, saborskim, invalidskim, estradnim (zaslužni građani kako god to zvučalo). Prosječno imaju najmanji radni staž i najmanje uplate, a mirovine su duplo veće od prosječnih radničkih. Njihovi vlasnici sigurno neće dati potpis za referendum, jer im je u interesu da široka baza radnika radi što dulje, kako bi oni bili sigurni da neće biti nepredviđenih šokova u budućnosti. Vjerujem da čak i dio obitelji u koju se slijeva povlaštena mirovina neće dati potpis, iako vjerojatno rade sami protiv sebe. Dalek je horizont 2031.godina, kad će početi primjena odluke o odlasku u mirovinu sa 67 godina, a povlaštena im mirovina stiže sada i, naravno, svakoga mjeseca. Sindikati stoga ne mogu računati na glasove barem 200.000 do 300.000 osoba, a to je veliki broj.

Postoji još jedan utjecajni blok kojem odgovara što duži rad. Ali, nisu glasni i dok se lome koplja oko referenduma, u mišju rupu sakrili su se privatni mirovinski fondovi. Kao da to nije njihova tema. Tko zna, možda bi nešto i rekli, ali kako to uklopiti u kampanju Ministarstva rada i mirovinskog sustava kojom se straši narod tezom o tome da će država bankrotirati ako se radni vijek ne produlji za te ključne dvije godine. Ministar Marko Pavić proračunao je, ili bolje reći izbacio cifru, da ćemo se naći nad provalijom od 45 milijardi kuna, ako u te dvije godine stari radnici ne spase državu. Kako onda da se mirovinci ubace sa svojom projekcijom mirovina za koje vrijedno skupljaju čak od 2003. godine, a isplaćuju malo ili ništa. Oni bi, pak, te 2031. godine, kad se produljuje radni vijek, trebali biti sigurnosni pojas koji će radnike spasiti mizernih državnih penzija. Za to su i osnovani, za to im se silom zakona do sada u blagajnu slilo više od 120 milijardi kuna. Ali oni šute, kao da ne postoje ni oni, ni taj novac. A bilo bi korisno da su prezentirali koliko će iznositi te privatne mirovine 2031.godine, nakon skoro 30 godina njihovog postojanja. Njihova šutnja može značiti da možda i plaćaju Vladinu kampanju protiv referenduma, kako se ovih dana špekulira. Ne bilo ni čudno s obzirom da im svaka politička garnitura, a sada i ova, svakoga časa može zaprijetiti ukidanjem, a s vremena na vrijeme to i rade. Vjerojatno bi pokvarili sliku provalije duboke 45 milijardi kuna.

Godišnje se u obvezne mirovinske fondove slijeva četiri do pet milijardi kuna, pa ako se i oduzmu isplate imat će 2031. godine na računu blizu 200 milijardi kuna. O tom novcu u jeku najvećih polemika i izglednog referenduma nitko ne govori ni riječi. Očito namjerno jer se pokušava razbiti sindikalna referendumska akcija. Od svega što se može reformirati Vlada samo gura dvije dodatne godine i tjera stare ljude da izdahnu na poslu. Jer je to lakše – manipulirati masom nego napraviti pravedniji sustav mirovina, pročešljati povlaštene, nezaslužene mirovine. Skoro se može reći da su u pravu, ako je suditi po kiselim licima sindikalnih čelnika koji očekuju, ne samo zakonski nategnut minimum potpisa, nego znatno, znatno, više…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here