Mladenka Šarić

Stvarno nema smisla trošiti vrijeme na kukanje kako je u Hrvatskoj teško, gotovo nemoguće, dobiti posao plaćen toliko da se od njega može pristojno živjeti, kako je nemoguće poslovati, kako je birokracija sve zablokirala, kako su nas nemoralni i nesposobni političari odavno pretvorili u robu koja malo vrijedi jer je stalno pred istekom roka, ali taj rok nikako da istekne jer se pomiče od jednog do drugog izbornog ciklusa, pa kad se približe izbori odjednom i “škartu” skoči cijena. Kukanje je investicija vremena i energije osuđena na bankrot… Uostalom, znamo i bez kukanja kako je u Hrvatskoj. Otprilike onako kako je opisano na početku. 

POLITIČARI KAO ALIBI

Vrijeme je, ipak, da prestanemo gledati u političare kao u neke svemoguće likove na Olimpu i proklinjati pri svakom pogledu na njih zlu sreću što smo izvukli baš ovakve kakve imamo. Vrijeme je da prestanemo uzimati njih kao alibi zbog čega se ništa ne mijenja i zbog čega ne živimo bolje. Jer, nije istina da samo o politici ovisi kako će nam biti. Politika, to je istina, daje okvir, ali ne propisuje kakav ćemo sadržaj mi u njega staviti. A da na taj sadržaj možemo itekako utjecati i mi sami, te da je potpuno promašena teza da pojedinac ne može ništa ako sustav ne funkcionira, pokazuje priča o Varteksu i Nenadu Bakiću. A to je samo jedna od priča o jednoj drugačijoj i boljoj Hrvatskoj koja živi tu pokraj nas… 

Zahvaljujući Nenadu Bakiću, dakle, Varteks doživljava renesansu, a on, pak, uči cijelo društvo, barem one koji žele učiti, da odgovoran, usredotočen i hrabar pojedinac može donijeti promjenu. Da ne duljim previše, Nenad Bakić je s vlastitih 20 milijuna kuna dokapitalizirao Varteks u trenutku kad se taj nekadašnji tekstilni div i ponos trebao strmoglaviti u ponor. Bakić je dao novac, postao većinski vlasnik, omogućio isplatu plaća i nastavak proizvodnje. No, i više od novca vrijedi energija koju je donio, vrijede strast i upornost kojom iz dana u dan gura tvornicu naprijed, vrijedi poštovanje koje pokazuje prema radnicama u pogonima, jer u tekstilnoj industriji većinom su žene, prema majstorima krojačima, prema Varteksovoj tradiciji i imenu.

 

Majstorska ekipa u Varteksu stvara proizvode vrhunske kvalitete

Njegov je entuzijazam za tu tvornicu pogonsko gorivo, i u ovom trenutku gotovo da i ne postoji sumnja u to da će Varteks opstati, da će i dalje zapošljavati, da će jednom i plaće švelja u varaždinskoj tvornici biti bolje nego što mogu biti u ovom trenutku, da će Varteks opet biti sinonim za vrhunsku kvalitetu, ono za što se činilo da je u Hrvatskoj u mnogim područjima djelovanja zauvijek izgubljena vrijednost… Bakić je vratio u fokus priču o kvaliteti, on ne pristaje na drugorazredna rješenja, stremi visoko i gleda daleko, u korak s najboljima na svijetu u toj branši… “Nemojte kupovati domaće iz samilosti. Kupujte kad je najbolje…”, Bakićeva je poruka, ali i misao vodilja što treba biti Varteks. Samo najbolje. 

Bakić je dao novac, postao većinski vlasnik, omogućio isplatu plaća i nastavak proizvodnje. No, i više od novca vrijedi energija koju je donio, vrijede strast i upornost kojom gura tvornicu naprijed, vrijedi poštovanje koje pokazuje prema radnicama u pogonima, prema majstorima krojačima, prema Varteksovoj tradiciji i imenu…

Varteks ponovno otvara dućane u mjestima gdje su odavno zatvoreni. Vraćen je iz davne prošlosti Varteksov modabus, koji je krstario bivšom državom u vrijeme kad nije bilo trgovina na svakom koraku. Sad krstari ponovno, dovozeći Varteksove modne kolekcije do kućnog praga onih koji nemaju dućan u susjedstvu, ali i podsjećajući svojom pojavom da je život jedne od rijetkih preostalih tvornica u kojima se nešto proizvodi spašen…

S Matom Rimcem ispred modabusa

To nije samo autobus s Varteksovim logom, putujuća garderoba na četiri kotača, to je simbol života koji je više od same tvornice. Priča o Varteksu simbol je onoga kakva je proteklih tranzicijskih desetljeća mogla postati Hrvatska da je bilo ljudi “bakićevskog” tipa. Simbol onoga kakva je mogla biti da su u privatizaciju i pretvorbu ušli (ili, bolje, bili pušteni) ljudi koji žele razvoj, a ne samo tvorničko zemljište koje će kupiti jeftino, pa preprodati za basnoslovne iznose, da se, dakle, vlasnička transformacija gospodarstva dogodila u režiji takvih ljudi umjesto onih mnogobrojnih, politički dobro umreženih predatora koji su prelazak iz socijalizma u demokratski politički sustav iskoristili za grabež.

I VLASNIK, I MANEKEN, I “PIAROVAC”…

Kad je ušao u Varteks, Bakić je ušao u svaku njegovu poru. Na društvenim mrežama aktivan je promotor svih promjena i dobrih vijesti iz Varteksa. Rekli bismo, šiba 24 sata na dan. On je i vlasnik, i predsjednik Uprave, i Varteksov maneken, i strastveni “piarovac”, za Varteksov je brend doslovno “fanatizirao” brojne prijatelje i suradnike iz poduzetništva, ljude koji imaju novca za bilo koju svjetsku modnu marku, ali se gotovo natječu tko će prvi prošetati u “Varteksu”…

spremnost kupaca da poklone povjerenje Varteksu nije samo povjerenje u jednu tvornicu, ili jednog čovjeka, to je povjerenje u ideju da Hrvatska može biti puno bolja nego što je danas ako tako odlučimo i na tome radimo… 

S ponosom najavljuje nove kolekcije, ali i nove kadrovske i kreativne akvizicije, poput Martine Vrdoljak, ugledne modne dizajnerice koje je od veljače nova kreativna direktorica, s veseljem objavljuje fotografije iz Varteksovih radionica i krojačnica, slika se sa šveljama i majstorima, ali i skreće pozornost da se odjeća iz nekih ranijih kolekcija još može kupiti s popustom… Ništa mu nije teško, iako izvlačenje Varteksa sigurno nije lagan i jednostavan posao. Nenad Bakić uključio je Varteks i u društvene akcije, pa su tako upravo sašili i darovali 18 maturalnih odijela, s pripadajućim košuljama i kravatama, mladićima koji žive u domovima za nezbrinutu djecu, a štićenici su Zaklade “Hrvatska za djecu”…

Najoriginalnija kampanja trenutačno u Hrvatskoj – Nesavršeni muškarci u savršenim odijelima

Ovako prepričana priča o Varteksu samo je kratak opis promjena koje je potaknuo jedan jedini čovjek. Od tog čovjeka i ne očekuje se malo, budući da je pokazao da kad on za nešto zagrize ne pušta, što zorno pokazuje i priča o STEM revoluciji u hrvatskom obrazovnom sustavu, koju je također pokrenuo Nenad Bakić, a dosad se u nju uključilo više od 100.000 ljudi, što đaka, što učitelja, što donatora… Kad ljudi vide smisao spremni su se priključiti i dati potporu, to pokazuje priča o STEM-u, to pokazuje prikupljanje novca za liječenje male Mile Rončević, a to pokazuje i spremnost kupaca da poklone povjerenje Varteksu. Jer, to nije samo povjerenje u jednu tvornicu, ili jednog čovjeka, to je povjerenje u ideju da Hrvatska može biti puno bolja nego što je danas ako tako odlučimo i na tome radimo.

I zato je za Hrvatsku važna ta priča o jednome Nenadu Bakiću i o jednoj tvornici spašenoj iz ruševina nekad ozbiljne industrije. Ništa nije nemoguće… Čak ni u Hrvatskoj, ma koliko nas uvjeravali u suprotno…       

8 Komentari

  1. Pohvala za konstruktivan sadržaj objave, a naročito za konstatacije:
    – Vrijeme je, ipak, da prestanemo gledati u političare kao u neke svemoguće likove na Olimpu i proklinjati pri svakom pogledu na njih zlu sreću što smo izvukli baš ovakve kakve imamo. Vrijeme je da prestanemo uzimati njih kao alibi zbog čega se ništa ne mijenja i zbog čega ne živimo bolje. Jer, nije istina da samo o politici ovisi kako će nam biti. Politika, to je istina, daje okvir, ali ne propisuje kakav ćemo sadržaj mi u njega staviti. A da na taj sadržaj možemo itekako utjecati i mi sami, te da je potpuno promašena teza da pojedinac ne može ništa ako sustav ne funkcionira…
    – Priča o Varteksu simbol je onoga kakva je proteklih tranzicijskih desetljeća mogla postati Hrvatska da je bilo ljudi “bakićevskog” tipa. Simbol onoga kakva je mogla biti da su u privatizaciju i pretvorbu ušli (ili, bolje, bili pušteni) ljudi koji žele razvoj, a ne samo tvorničko zemljište koje će kupiti jeftino, pa preprodati za basnoslovne iznose, da se, dakle, vlasnička transformacija gospodarstva dogodila u režiji takvih ljudi umjesto onih mnogobrojnih, politički dobro umreženih predatora koji su prelazak iz socijalizma u demokratski politički sustav iskoristili za grabež.kakva je proteklih tranzicijskih desetljeća mogla postati Hrvatska da je bilo ljudi “bakićevskog” tipa. Simbol onoga kakva je mogla biti da su u privatizaciju i pretvorbu ušli (ili, bolje, bili pušteni) ljudi koji žele razvoj, a ne samo tvorničko zemljište koje će kupiti jeftino, pa preprodati za basnoslovne iznose, da se, dakle, vlasnička transformacija gospodarstva dogodila u režiji takvih ljudi umjesto onih mnogobrojnih, politički dobro umreženih predatora koji su prelazak iz socijalizma u demokratski politički sustav iskoristili za grabež.
    Bit ću toliko slobodan da iste citiram ili ukomponiram u sadržaj svojih objava na društvenim mrežama…

  2. Ma što se ranije nije uključio u upravu.Niti bi se izvlačilo toliko love em bi radnici zasigurno više zarađivali.

  3. Nedostaju mi ženski modeli! Klasični kostimi koji su bili vrlo kvalitetni i fantastičnih krojeva a uz modne dodatke nastala je savršena moderna i otmjena žena. Vjerujem da će se i ta linija vratiti.

  4. Ovo što je napisano o gospodinu Bakiću i Varteksu, budi nadu da u našoj zemlji može da bude mnogo bolje, nego sada. Rukovodioci tvornica mogu biti ljudi, koji znaju posao, a ne oni, koji kupuju tvornice, a o proizvodnji nemaju pojma. Tvornice su kupovali iz špekulativnih razloga, a ne da bi nastavili da proizvode i zapošljavaju ljude. Toga je bilo mnogo, i zato smo ostali bez mnogih tvornica a radnici poslani na zavode za zapošljavanje. Nisu samo nesposobni preuzimali tvornice, na mnogim drugim radnim mjestima , mnogo je zaposlenih, kojih svojom radnom sposobnošću ili moralnim kvalitetom , ni slučajno nisu smjeli doći na ta radna mjesta. To se naročito očituje u sudstvu. Često se presude donse, pozivajući se na sudsku praksu, zanemarijući zakonsku odredbu, koja je u suprotnosti , navedene sudske prakse Takva praksa stvara prostor za korupciju. Primjera ima dosta, naročito kod stečajne nagodbe. Po zakonu, tužitelj i tuženi dužni su prijaviti potraživanja, odnosno dugovanja. Ako to ne učini ni jedna od stranaka, sudovi, koliko znam, često staju na stranu tuženog (bogatije strane) i u stvari kažnjavaju tužitelja, koji je ravnopravan po zakonu ali nije po džepu. Očito se ovdje ne radi po zakonu i Utavu naše zemlje, po kojima su stranke u postupku ravnopravne. Toga ima i na drugim mjestima, ineresi pravednijeg i boljeg društva se zanemariju, prisutna je korupcija.

Odgovori na branka,bračka snaha u vž,presretna varteksova penzionerka Otkaži komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here