Andrea Štalcar Furač

Kad žena odluči otići iz zemlje u kojoj se rodila, školovala i osnovala obitelj, onda je to kraj. Hrvatska država nije se pobrinula za činjenicu da su žene važan faktor u odlascima ljudi iz naše ionako oslabljene zemlje, da žena sa sobom vodi obitelj, a da je obitelj snaga koju ne možeš nadomjestiti uvozom zamjenskih radnika iz zemalja kojima je tržište slabije od našeg. Svatko je zamjenjiv, poznata je bahatost hrvatske politike kad ne nalaze izgovor pa temu guraju pod tepih. No, stvarnost je nemilosrdna. Kroz dugogodišnji profesionalni rad s ljudima raznih profesija i interesa, a koji odlaze u zemlje povoljnije egzistencijalne i društvene klime, zapazila sam da je snaga odluke žene, u trenutku kad je obitelj na prekretnici i kad je po bilo kojem pitanju “voda došla do grla“, itekako presudna. Žena je ta koja ima zadnju riječ. Hrvatska niti ne sluti tu snagu odluke. Ili nad njom nevješto žmiri. No, snaga odluke žene ovu je zemlju izvlačila iz raznih nedaća, ona će ju i zapečatiti.

VUK SIT, A OVCE NA BROJU

Dok su migracije koje poznajemo iz povijesti, a one su se uvijek događale u nemirnim i nesigurnim vremenima, uglavnom uključivale jednog ili dva člana obitelji koji bi otišli “trbuhom za kruhom”, dok bi veći dio obitelji ostajao u matičnoj zemlji odgajajući djecu i na sve mile načine održavajući obiteljski dom, danas je situacija znatno drugačija. Preračunala se naša mila država po svim stavkama, jer je završni račun jako upitan. Danas odlaze cijele obitelji, za sobom povlače rodbinu i prijatelje, umrežavaju se i pripremaju teren za druge.

Kad žena odluči otići s njom odlazi cijela obitelj

Računica koju je naša “lukava” politika mislila svesti na zajednički nazivnik po modelu: jedan na bauštelu, ostali doma, riješimo se problema i popravimo statistiku, zarada se šalje obitelji u Hrvatsku i lukavo smo zatvorili hranidbeni lanac. Vuk sit a ovce na broju. Lova će stizati, trošit će se u Hrvatskoj, jednog nezadovoljnika smo se riješili, a još nam je tu i dodana vrijednost. Kad dođe u mirovinu, vratit će se i nastaviti trošiti ovdje. Jer gdje je žena, gdje je obitelj, tu je dom. Kakvog li jeftinog scenarija!

GDJE JE ŽENA TU JE DOM

No sve račune pomrsila je snaga žena. One guraju do kraja, odlučuju, pronalaze opcije i odlaze. Sa sobom vode obitelj, nerijetko odlaze same, pa naprave prostor za ostale, svjesne odgovornosti za svoju i obiteljsku egzistenciju. Kad žena odluči, tu nema dileme. Imaš cilj, sredstvo i put. Nema vraćanja.

snaga odluke žene, u trenutku kad je obitelj na prekretnici i kad je po bilo kojem pitanju “voda došla do grla“, itekako je presudna. Žena je ta koja ima zadnju riječ…

Već nekoliko godina razgovaram o osobnoj pozadini svih odlazaka. Radimo na komunikacijskoj pripremi jer su na tom području svi najtanji, a koliko si vješt u komunikaciji, toliko vrijediš. Uzalud ti ujak u Njemačkoj ako su ti komunikacijske vještine loše. Ako si, ionako načeta, još i nedovoljno pripremljena. Obilje ponuda radnih mjesta za pomoćne poslove kojima mašu agencije ne bi li namamile posrnule ljude i jeftino ih isporučili na željeno tržište pod geslom “za prvu ruku” najgore je što se može dogoditi.

Ti lovci na glave nisu ovdje da ljude kvalitetno plasiraju na tržište rada i ukažu im na njihove kompetencije, koje ljudi možda i ne znaju sami iščitati. Ide se na masu, daj što daš. Pa kad si već tamo, snalazi se kako znaš. Bilo da se radi o ljudima visoke stručne spreme ili onima nižeg obrazovanja. Zabrinjavajuće je kako je lovaca na glave sve više, pa i na medijske teme, a stvarne logistike ljudima sve manje. Ili uopće ne postoji.

KOLIKO DOBRO GOVORIŠ TOLIKO VRIJEDIŠ

Kad govorimo o srednjoj generaciji među ljudima koji masovno odlaze, među njima je i jako puno žena koje odlaze same, svjesne kratkog roka vlastite radne iskoristivosti naspram prijetnje hrvatskog mirovinskog sustava i godina koje ih nemilosrdno sustižu. Tu bitku možeš dobiti samo brzom odlukom i odlaskom. Svako odugovlačenje je rizično. I upravo u tom trenutku, od donošenja odluke do odlaska, žene (ali i muškarci) nalaze se na vjetrometini svih mogućih ponuda za poslovne prilike u kojima je malo čovjeka, a više potrošnog materijala. Teorije o tome da je važno dokopati se stranog tržišta pa ćeš se onda snaći, naučiti jezik i dokopati se boljeg radnog mjesta je jako tanka i neodgovorna. Gledam to iz dana u dan.

Provodimo sate i sate ne samo u komunikacijskim pripremama, već i u osnaživanju osobe s obzirom na njene potencijale, iskustvo i vještine. Kad se muškarac srednjih godina i već formirane životne slike odluči napraviti takvu promjenu, rijetko iza toga stoji samo izazov. Prečesto se radi o nuždi. Uzima sve što se nudi. Bez kriterija. Kad žena donese takvu odluku, znači da je potrošila sve moguće i nemoguće resurse. Ostala je ta zadnja opcija kojom ne spašava samo sebe već i nemali broj članova obitelji. Opet uzima sve što se nudi. “Lovci na glave” trljaju ruke.

Polako ali sigurno proždiru nas naša vlastita neznanja i neodlučnost. Nespremnost na promjene. Oni koji su odlučili i otišli, ma kako nespretno i nesigurno krenuli, neće zaboraviti okolnosti pod kojima su ispraćeni. Zapravo su proslijeđeni…

Naša država nije pokazala nikakav interes da ljudima omogući dostojanstvenu pripremu ili barem logistiku, na način da iza toga ne stoji interes pojedinaca i skupina, a pod krinkom poslovnih ponuda i grupnog smještaja uz kojekakve opcije u nuždi, tako je situacija itekako loša. Odlazak na strano tržište bez jasnog cilja, vizije, pripreme koja mora obuhvaćati znanja o državi, kulturi, ljudima, gradu u koji se odlazi, tržištu rada i okolnostima, o jezičnoj podlozi da ne govorimo, nešto je o čemu se premalo govori. Koliko dobro govoriš, toliko vrijediš. Doslovno. Tko je otišao, otišao je. Tko jamio-jamio. Ti ljudi nisu više naša briga. No itekako su naša briga. I tek će postati. Hranidbeni lanac je jako tanak.

Polako ali sigurno proždiru nas naša vlastita neznanja i neodlučnost. Nespremnost na promjene. Oni koji su odlučili i otišli, ma kako nespretno i nesigurno krenuli, neće zaboraviti okolnosti pod kojima su ispraćeni. Zapravo su proslijeđeni. Organizirano. Uz jadne uvjete u okvirima društva u koje dolaze. Jer, budimo iskreni, poslovi koje naši ljudi rade na stranom tržištu, uglavnom su najniži poslovi uslužnih i proizvodnih djelatnosti. Manje je stručnjaka koji odlaze pod sasvim drugim uvjetima. U ovoj temi ne govorimo o njima. Istina, mogućnost da ćeš mjesečno, uz sve troškove života koji nisu mali, uz činjenicu da ćeš raditi još jedan dodatni posao i maksimalno racionalno planirati dan, uspjeti “ušparati” nešto što je u Hrvatskoj nemoguće, i malo podebljati mirovinu za taj broj godina koje su pred tobom, dovoljan je mamac da ljudi ne okolišaju. I ne biraju.

ŽENA ZNA

No, bez obzira na sve, došlo je vrijeme da ljudi stave karte na stol, dobro lociraju sebe i svoje potencijale na tržištu na koje odlaze, sva svoja znanja shvate kao prednost, pripreme svoj životopis i po mogućnosti preporuke i ne odlaze klimave komunikacijske podloge. Surovo je ali je tako. Ponuda i potražnja su ogromni, no kako se prodaš, tako će ti biti. Žene su u tom segmentu svjesnije od muškaraca. Prodati se možeš samo dobrim komunikacijskim vještinama. Na službenom jeziku zemlje u koju odlaziš, naravno. Ma s koje stepenice da krenuli u novi život, ono što znam, a ne znam iskomunicirati, krhko je znanje.

Pa, kad naše društvo pristupi dovoljno ozbiljno potencijalima naših ljudi, kao i njihovoj mogućoj ulozi na domaćem tržištu, kad “likvidaciju” zamijeni ulaganjem i podizanjem kvalitete života, onda će i ženska snaga imati alternativu. Ovako nema.

došlo je vrijeme da ljudi dobro lociraju sebe i svoje potencijale na tržištu na koje odlaze, sva svoja znanja shvate kao prednost i ne odlaze klimave komunikacijske podloge…

Kad žena odluči, ona ode. Iz braka, iz života, iz zemlje. Ne vraća se i ne pada na prazne priče. Tako da, govoreći ovlaš o odlascima ljudi a ne vodeći računa o ključnoj karici – svjesnoj ženi srednjih godina, ulazimo u prostor opasne improvizacije i igranja s temom koja će nam doći glave. Lovaca je sve više, glava je sve manje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here