Željka Barbarić

Gori Internet, gore društvene mreže! I dok mi mali ljudi žučno raspravljamo iz sigurnosti svojih fotelja, dok iz ormara izlaze ustaše i četnici, jugonostalgičari i orjunaši, pederi i kurve, ljevičari i desničari, ekipa u odijelima smišlja scenarije i svaki drugi dan gledamo novi igrokaz. Evo, na sceni je već nekoliko dana ovaj najnoviji s dvanaestoricom “junaka” iz Uljanika i 3. maja u glavnim ulogama. Na pragu smo još jednog suđenja koje će trajati do vremena kad će moji unuci imati djecu, a u glavnoj ulozi je ekipica koja je zajedno s nekolicinom scenarista i osoba koje vuku konce osigurala svojim praunucima ugodno djetinjstvo i život.

NESHVATLJIVO ZDRAVOM RAZUMU

Zamislite jednog poduzetnika koji proizvodi recimo cijevi i ima cca 1000 zaposlenih. I zamislite da je u toj privatnoj firmi 40 posto radnika proizvodno osoblje, a 60 posto administracija. Od tih 60 posto administracije pola su projektanti, inženjeri i ekonomisti, odnosno ekipa koja priprema proizvodnju, a druga polovica je gola administracija. Eto ovakvo je stanje otprilike u 3. maju. Dakle, zamislite poduzetnika koji u firmi od 1000 zaposlenih ima 300 administratora koji se bave isključivo administriranjem. Ne ide vam to zamišljanje, je li? Nikome normalnom ne ide, jer privatni poduzetnik zna da s tolikom administracijom ne može poslovati. Isto tako zna da ne živi na proračunu i da ne može imati raznorazne političke uhljebe koji ne rade ništa. Zamislite onda tog istog poduzetnika da digne kredit od milijun kuna i da za šest mjeseci ne zna gdje mu je novac ili još bolje da za to apsolutno u toj njegovoj firmi nitko ne odgovara. Možete li to shvatiti i prihvatiti? To da novac nestane, ispari, a nitko za to PRAVOVREMENO ne odgovara, a kamoli da ga VRATI, prihvatiti mogu samo naše “institucije koje rade svoj posao”, lokalne uprave, političke elite i Vlada u dogovoru sa marionetskim, umočenim upravama brodogradilišta i drugih tvrtki u kojima je scenarij isti ili sličan.

Na pragu smo još jednog suđenja koje će trajati do vremena kad će moji unuci imati djecu, a u glavnoj ulozi je ekipica koja je zajedno s nekolicinom scenarista i osoba koje vuku konce osigurala svojim praunucima ugodno djetinjstvo i život…

Čitam i ne vjerujem svojim očima. Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci kaže: “Osnovano se sumnja da su kaznena djela počinjena na području Rijeke i Pule od siječnja 2010. do sredine listopada 2017. godine na štetu jednog trgovačkog društva iz Rijeke i jednog iz Pule te državnog proračuna”. Jeste li znali da po našim zakonima svaka velika tvrtka kojoj godišnji promet prelazi 30 milijuna kuna podliježe reviziji financijskih izvještaja? Jeste li znali da već gotovo cijelo desetljeće nalazi revizije ukazuju na, kako bi političari rekli, nepravilnosti u radu brodogradilišta? Pa dalje, jeste li znali da se na te nepravilnosti nije osvrnuo ili ne daj Bože reagirao ili ih ispravio apsolutno nitko? Niti radnici kao 46-postotni suvlasnici brodogradilišta, niti lokalna zajednica, niti institucije koje navodno rade svoj posao, niti država kao suvlasnik, koji u ta brodogradilišta lopatom na razne načine trpa novac nas poreznih obveznika! Apsolutno nikome nije palo na pamet da priupita nekoga: “Gdje su pare?”, a kamoli da pronađe i kazni krivca za dugogodišnje stanje. Nekako se nameće pitanje zašto je to tako, iako odgovor vjerojatno svi jako dobro znamo.

POTREBNE SU KAZNE ZA PRIMJER DRUGIMA

Ne radi se tu samo o trenutnoj Vladi. U što su gledale i što su radile sve prijašnje vlade Lijepe naše? Genijalno mi je kada čujem neke mudrace koji su sudjelovali u radu prošle i sadašnje Vlade da komentiraju što bi trebalo s Uljanikom. Genijalno mi je kako o tome pričaju i drugi ministri raznoraznih vlada i sada svi redom znaju gdje je problem i kako bi ga trebalo riješiti, ali eto nisu stigli dok su bili na vlasti jer su morali rješavati repove vlade prije njih. Kunete se svi redom u antikorupciju, a što ste konkretno napravili ili radite na tom pitanju zadnja gotovo tri desetljeća? Ganjate babu na placu i onu na vrh Velebita koja peče rakiju? Da u tom DORH-u i kompletnom pravosuđu ima muda, a prvenstveno da te institucije stvarno želi raditi svoj posao, svratili bi “maricom” i do lokalnih samouprava, do kojeg ministarstva i do Banskih dvora, pokupili bi usput i neke bivše stanovnike tih adresa diljem Lijepe naše i, što je najvažnije, osudili bi tu ekipicu u roku od tri mjeseca na doživotni zatvor bez mogućnosti pomilovanja. Eto, to ja želim, a vjerujem i većina običnog puka čijim novcem plaćate svoje igrice.

Godinama su mnogi u politici i biznisu znali da novac nestaje, ali nitko ništa nije poduzimao…

Želimo kazne ZA PRIMJER DRUGIMA! Da stvarno niste umočeni u sve te radnje i da ih želite riješiti, da stvarno beskompromisno želite promjene u koje se kunete, MIJENJALI biste i PROVODILI zakone koji bi svima garantirali da se ovo neće više nikada dogoditi. Da stvarno niste umočeni u sve ove radnje, ne biste tražili krivce u prošlosti nego rješenja u sadašnjosti. Još mi je jedna stvar genijalna, jer igrokaz ima više smjerova. Za brodogradilišta Vlada pita EU što da radi jer eto brodogradilište je privatno vlasništvo (ne sjećam se da li su za Agrokor pitali, a i kako su onda jamstva brodogradilištu dali?). Pitaju Francuze što da radimo, koji u zakonu imaju da prehrambena industrija može biti samo u rukama Francuza. Pitaju Talijane koji su svoja brodogradilišta, kao i Nijemci svoju autoindustriju, spašavali kroz, pazi formulaciju – “fond za inovacije”. Ne, nisu oni koristili subvencije jer toga u EU ne smije biti radi “jasne i poštene” tržišne utakmice.

BRODOGRADITELJIMA TREBA NOVA PRILIKA

Eto, srećom mi smo kao i obično veći katolici od Pape i mi pitamo pravednu ekipu iz EU što da radimo s brodogradilištima koja nisu državna iako im dajemo jamstva, nisu potpuno niti privatna jer ti isti privatnici ne mogu bez države ništa, a nisu još niti spremna da odu u stečaj jer bi to izazvalo socijalne nemire, a idu izbori. Zapravo ne znamo niti što su niti što bismo s njima.  Netko ipak već dulje vrijeme zna što bi se moglo dogoditi, pa su, eto, u Trogiru i Puli izmijenili GUP-ove (generalni urbanistički planovi) tako da na tom području osim industrije može biti i “nešto drugo”. U Rijeci još uvijek nije bilo izmjene, što ne znači da neće.

Za kraj… Nema dugo bila sam na jednom brodu specifične namjene izgrađenom u jednom našem brodogradilištu. Srce mi je bilo kao kuća kada sam hodala tim brodom izgrađenim po našim projektima, sa našim znanjem i našim ljudima. Želim da imamo brodogradnju i iskreno navijam da opstane i to ne samo zbog ljudi kojima je životna egzistencija vezana uz brodogradnju. Želim da se iskoristi naše znanje, tradicija i geografski položaj. Naši ljudi raditi znaju i mogu, uz pametnu i poštenu ruku koja ih vodi, i treba im za to na neki način dati priliku.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here