Alis Marić, Čitaj knjigu

Sigurna sam da ste puno puta naišli na ovakve naslove u medijima i objave na društvenim mrežama: “Još nemam prsten, još nemam trbuh, još nemam dijete…”, “Zašto me stalno pitaju kad ću se udati?”, “Zašto me pitaju kad će ta beba?”, “Vrijedim li manje ako nisam u vezi ili braku?” Ma nisi manje vrijedna ili vrijedan! Ali, koga briga! Stvarno me umaraju ti isprazni tekstovi protiv vezivanja, djece i obitelji. Mnoge današnje mlade žene smatraju ljubav i stvaranje obitelji potpunim žrtvovanjem sebe. Ali, ne govorimo li stalno da naša sposobnost da volimo druge ovisi o tome koliko volimo sebe?

Majčinstvo je, naravno, određeno žrtvovanje sebe i preduvjet je za djetetovo preživljavanja, ali to traje samo prvih godinu i pol. Nakon toga žena ponovno uspostavlja svoje granice. Isto je i u ljubavi i braku. Zašto se bojati zdrave individualnosti? Zar već niste umorni od uspoređivanja sebe s drugima? Od podbacivanja? Jeste li umorni od svojih izgovora zašto ništa ne mijenjate i ne poduzimate? Sve se na kraju svodi na nespremnost da se preuzme odgovornost za svoj život. Bez obzira jesi li u vezi ili ne, jesi li u braku, imaš li djecu ili želiš ostati solo… Svaka je odluka legitimna, ali svaka podrazumijeva preuzimanje odgovornosti  za svoj život. Želiš živjeti sama – učini to, preuzmi odgovornost. Ne želiš djecu – i za to trebaš preuzeti odgovornost. Samo se o tome radi. Čemu pravdanje? Zar si zato pametnija, mudrija ili bolja? I čemu to stavljati na sva zvona. Zašto mi svi moramo znati da se ti ne želiš udati i imati djecu. Ne moramo jer to nikoga nije briga.

NAPORNE VJEČNE KUKNJAVE

Kao što nikoga nije bilo briga za to što sam ja oduvijek željela imati djecu, obitelj i ostvariti se i na tom polju. Samo to nisam nikada stavljala na sva zvona i lamentirala na tu temu. Jednostavno sam to učinila i preuzela odgovornost. Još s nepunom 21 godinom. Smatrala sam da je to moja stvar i moja odgovornost, te da to i ne treba nikoga zanimati, kao što mene danas ne zanima zašto se jedna tridesetogodišnja žena ne želi udati i potpisati neki papir koji ionako u konačnici nije garancija ni za što. Za koga ona diže glas? Za sebe? Samo MI SAMI garancija smo za svoj život. Mi biramo. Nitko drugi. Ni matičar, ni ta druga osoba, ni dijete, ni sustav, ni dragi Bog ne mogu biti odgovorni za naše životne odluke i odabire. Da, naporne su mi te vječne ženske kuknjave. Muškarci ili dečki nikada neće napisati takav tekst i njih nećete skoro pa nikada čuti da se žale na ovaj način. Ti i slični tekstovi su već doista teško probavljivi. Što im je cilj?

Prisutna je filozofija da je obitelj potpuni gubitak sebe

Kad god otvorim neku stranicu koja okuplja blogere uglavnom je ta tema na vrhu prioriteta. Ma koga briga ako nemaš dečka, ako nisi u vezi ili ako ne želiš prsten, brak ili djecu. Ispada kao da je to neka čarobna formula za život to što ti ne želiš obveze, dom i djecu. To je tvoja privatna odluka i neka tako i ostane. Za to sama trebaš preuzeti odgovornost i snositi posljedice takvog življenja. Biti sam, navodno neovisan, ne morati nikome polagati račune i navodno biti slobodan nije garancija za sreću. Kao ni obrnuto. Ma, tko je danas slobodan?

Promatram mnoge mlade žene koje su navodno slobodne, a robuju karijerama, šefovima, ljepoti, broju štikli, idealnom instagram profilu ili posesivnim roditeljima iz čijih skuta se još nisu otrgnule. Toga ima više kod mladih žena, nego kod muškaraca. Nisam nikada nikoga pitala zbog čega se udaje, zašto još nije rodila i zašto se boji prstena. Kao da je prsten garancija za uspjeh i sreću, ili kao da je potpis kod matičara prijetnja “vječnim zatvorom”. Ako se ne želiš udati – pa NEMOJ. Ako se ne želiš vezati ni za koga – NEMOJ . Ako ne želiš imati djecu – BOLJE IH NEMOJ IMATI. Djeca su, osim što su najveće blago, i najveća odgovornost. Imati djecu samo zato jer to želi buduća baka ili okolina stvara samo još jednu nesretnu obitelj, neželjenu djecu i majku koja stalno kuka i glumi žrtvu. Uskoro ćeš onda pisati tekstove kako je mama biti teško i naporno. Kako te na to nitko nije pripremio i da ne nabrajam…

STRAH OD ODGOVORNOSTI

Ali, ja i dalje mislim da je obitelj najveća vrijednost. Zamislimo da nema ljubavi, obitelji, zajedništva i osjećaja pripadnosti jednih drugima… Kuda bi otišao takav svijet? Prvo ne bi bilo nas. Jer svi mi smo nastali iz spajanja dvoje ljudi i želje za pripadanjem. Tako je to Bog/Svemir/Viša sila/Čudo prirode – zovimo to kako god hoćemo – zamislio. Smatram da je istinski bogat čovjek onaj tko ima obitelj i tko u toj obitelji voli, daje, brine se, sudjeluje i ostvaruje se. Na vlastitu odgovornost. Da, možda sam malo previše tradicionalna i konzervativna, ali i dalje mislim da je obitelj jedina zajednica koja nam garantira preživljavanje. A ključ uspješnih obitelji je povezanost i povjerenje.

Zašto djeca ne bi odrastala uz roditelje koji stvaraju, studiraju, rade, mijenjaju poslove, koji se razvijaju i rastu u svojim brakovima i vezama? Nigdje ne piše da je tek kad se sve posloži poželjno imati dijete…

Danas se puno mladih žena (nešto manje muškaraca) rukama i nogama opiru stvaranju obitelji, vezivanju, rađanju djece, obvezama i davanju. Nema recepta kad je riječ o međuljudskim odnosima. Svatko odlučuje za sebe i naravno svatko može i treba donositi svoje odluke. Sloboda odlučivanja je prvenstveno osobna odgovornost, a ja mislim da baš u tom grmu leži zec. Kad se vežete za nekoga, kad ste u braku, kad imate djecu i obitelj tada preuzimate još veću odgovornost. E, toga se danas mnogi mladi ljudi, kako žene tako i muškarci (možda u manjem broju) boje. To ih odbija i plaši.

Mladi ljudi danas krivo misle da nije vrijeme za obitelj dok ne poslože sve što misle da moraju…

Obitelj ne bi trebala nikako biti prisila, a predodžba o savršenim roditeljima je najveća zamka. Nema idealne, savršene i najbolje obitelji. To ja kao i u životu. Tko za svoj život ne preuzme odgovornost u banani je. Bez obzira je li u braku, je li solo, je li u vezi, ima li djecu, nema ih ili ne želi. Svi smo odgovorni i za ono što čine naši najbliži i najdraži. Odgovorni jesmo ali nismo krivi za sve što se njima dogodi. Moje današnje životno iskustvo mi govori da je najbolja odluka koju sam ikada donijela u životu bila upravo ona da rodim dijete u 21. godini života iako je sve govorilo protiv toga. „Pa, premlada si, nisi završila faks, mladost je pred tobom, uništit ćeš si život, drugi će uživati a ti ćeš se patiti i dojiti…  Razmisli dobro, jer brak je obveza i zatvor. Mlada si, mogla bi putovati i zabavljati se s još toliku dečkiju. Pa život još nisi okusila”, govorili su mi. Kakve gluposti!

MAJČIN PONOS

Eto vidite i meni koja sam htjela dijete i obitelj su prigovarali, upozoravali me i propitkivali. Takvi su ljudi. Vole brinuti tuđe živote. Danas znam da sam donijela najbolju odluku. Moj sin danas slavi 36. rođendan. Izrastao je u dobrog i odgovornog mladog čovjeka. Nedavno je i on postao otac. U tridesetima sam rodila još dvoje djece. Svi su danas prekrasni mladi ljudi. Ponosna sam na sve što sam ostvarila kao majka. To je moj najveći uspjeh. Sada kada ih gledam kako si pomažu i kako žive, srce mi je veliko kao kuća.

Prema današnjim kriterijima, međutim, nikad nije pravo vrijeme za djecu, obitelj, obveze. Jer, često čujem mlade ljudi da nemaju vremena za djecu jer moraju još ovo i ono. Moraju završiti još koji tečaj, seminar, faks, ili moraju promijeniti još par firmi, kupiti stan, auto ili otputovati na Sejšele prije nego preuzmu odgovornost za svoje živote i eventualnu obitelj. Zašto djeca ne bi odrastala uz roditelje koji stvaraju, koji studiraju, koji rade, koji mijenjaju poslove koji se razvijaju i koji rastu u svojim brakovima i vezama? Nigdje ne piše da je tek kad se sve posloži poželjno imati dijete. Stjecanje bogatstva u životu ne svodi se samo na dobivanje plaće, dva do tri dobra godišnja bonusa i tapšanje šefova ili kolegica po ramenu. Istinski ste bogati kad ulažete kvalitetno vrijeme u svoj brak ili dugogodišnju vezu, posvećujete vrijeme i energiju svojoj djeci, od svog doma pravite utočište i vodite računa o svom zdravlju. Pravu ravnotežu između posla, obitelji, kuće i sebe pronalazimo samo kad svakoj sferi u svom životu poklonimo kvalitetnu pažnju. Na koncu, uspjeh nije ništa ako ga ne možeš podijeliti s nekim koga voliš…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here