Sandra Pocrnić Mlakar

Odnos prema prirodi primjetno se promijenio posljednjih desetljeća. Mijenja se način prehrane, razvijaju se novi izvori energije, otpad se zbrinjava i reciklira i sve je traženije voće i povrće uzgojeno bez herbicida i pesticida, a prednost se daje i prirodnoj kozmetici. Čak i stanovnici gradova sve češće žele biti bliže prirodi i bave se sportovima na otvorenom ili pak uče kako organizirati vlastiti uzgoj hrane. Mnoge knjige i priručnici danas upućuju na promjene koje zahvaćaju odnos prema prirodi i čovjekovo mjesto u njoj, no devedesetih godina, kada se o obnovljivim izvorima energije tek počelo razgovarati, jedna od najinspirativnijih knjiga o čovjekovu mjestu u prirodi bila je serija od deset knjiga “Zvonki cedar ruski”, autora Vladimira Megrea, zahvaljujući kojoj je zapadni svijet upoznao Anastaziju, neobičnu ženu iz sibirske tajge, koja ima sposobnosti kojima su vladali praroditelji.

“Zvonki cedar ruski” na hrvatski je prevela i objavila Andreja Varoščić-Austin u nakladi udruge “Amrita” i tada se, prije petnaest godina, i u Hrvatskoj počela intenzivnije širiti ideja o povezanosti životnih ciklusa, o čovjekovu cjelovitom razvoju i njegovoj usklađenosti s prirodom. Prvi su je prihvatili senzibilni ljudi koji su intuitivno osjećali bliskost s Anastazijinom životnom filozofijom. Od prve objavljene knjige o Anastaziji objavljeno je nekoliko izdanja knjiga koje neprestano osvajaju nove čitatelje.

Andreju Varoščić-Austin životni put je vodio od Rijeke do Colorada, gdje danas živi sa suprugom, a svake godine posjećuje Hrvatsku i vodi prodaju svojih knjiga o Anastaziji. Nakon prijevoda serije “Zvonki cedar ruski”, Andreja Varoščić-Austin objavila je i vlastiti autorski projekt, roman “Posljednja ratnica Liburna”, a sve njezine knjige u prodaji su kod distributera specijaliziranih za izdanja duhovne literature.

Anastaziju ste preveli s ruskog prije petnaest godina. Kako ste se odlučili objaviti seriju “Zvonki cedar ruski” na hrvatskom? Što ste očekivali da ćete postići, a što se ostvarilo?

Riječ je o deset knjiga, svjetskih uspješnica iz ciklusa o Anastaziji, ruskoga autora Vladimira Megrea, dobitnika prestižne nagrade Gusi za promicanje svjetskoga mira za književnost 2011. godine. Vladimir Megre je bivši poduzetnik. Anastaziju upoznaje na proputovanju po sibirskim rijekama devedestih godina prošloga stoljeća. On nam prenosi Anastazijinu poruku o potrebi mijenjanja samih sebe i svijeta oko sebe. Anastazija živi na pragu civilizacije u sibirskoj tajgi, u skladu s univerzalnim zakonima Prirode. Ona je samoostvareno biće božanskih odlika. Knjige o Anastaziji čitaju se srcem. Vrijednost ovih knjiga je u iscjeljujućoj snazi Anastazijine riječi, kojom je osvojila čitatelje diljem svijeta. Pročitavši ove knjige, mnogi su potvrdili da im se život, ili barem pogled na život, na neki način promijenio. Knjige o Anastaziji nekako su prirodno došle do mene. Osjetivši poziv, odlučila sam prevesti knjige na hrvatski i objaviti ih. Anastazijina je želja bila ujediniti nas u čistoći namjere i ugrijati nas svojom zrakom ljubavi. Ukoliko su nas ove knjige barem malo navele na promišljanje o njezinu idealu dobrog, lijepog i uzvišenog, onda mogu reći da sam s ovim projektom postigla uspjeh.

Andreja Varoščić Austin prevela je i objavila prije 15 godina “Zvonki cedar ruski”  i tada se u Hrvatskoj počela snažnije širiti ideja o povezanosti životnih ciklusa, o čovjekovu cjelovitom razvoju i usklađenosti s prirodom…

Autor je u nedavnome intervjuu švicarskoj televiziji na Frankfurtskome sajmu knjiga nešto više rekao o svojim susretima s Anastazijom. Za Anastaziju kaže da je ona uvijek dobro. Uvijek je ispunjena pozitivnom energijom i ima jasnu viziju kako i na koji način želi živjeti. Postoji razlog zašto autor čuva Anastaziju od uplitanja sa strane – jer kad bi otkrio njezino mjesto boravka, svi bi k njoj pohrlili da im udijeli milost ili ih izliječi. Anastazija nam je dala dio sebe, svoju dušu i mi je možemo osjetiti. Trebamo se samo otvoriti i odgovore potražiti u sebi. Bude li novih vijesti o Anastaziji, svakako ću ih objaviti.

Otkako je objavljena Anastazija, koliko je ideja o prožimanju između čovjeka i okoliša ojačala i zaživjela u Hrvatskoj, a koliko u svijetu?

Svi takvi i slični projekti suživota čovjeka i prirode međusobno se prožimaju. Anastazijina posebnost je u tome da, za razliku od projekata ekoloških naselja, govori o imanju na rodnoj zemlji. To je ukratko, mjesto na kojemu bismo trebali ostvariti svoje Prostranstvo ljubavi. To je mjesto, gdje ćemo biti energetski zaštićeni od utjecaja okolnoga svijeta, mjesto kojemu ćemo se uvijek vraćati. U Hrvatskoj je bilo nekoliko inicijativa za pokretanje projekta imanja na rodnoj zemlji prema modelu izloženome u knjigama o Anastaziji. Inicijative nisu zaživjele. Mislim da je bitno to što se degađa na marginama društva. Pokretačku snagu čine upravo mali ljudi, svi oni koji žive ideju imanja na rodnoj zemlji, iako je možda trenutno i ne mogu ostvariti. Jer, kako bi rekao Tesla, svi smo mi jedno i povezani smo nevidljivim silama. I taj osjećaj zajedništva je ono najljepše što je ovaj projekt iznjedrio. U tome smislu onda možemo potvrdno odgovoriti da je s pojavom Anastazije ideja suživota čovjeka i prirode dobila na snazi ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelome svijetu.

Posljednjih godina i u Hrvatskoj se pojavljuju projekti koji se bave holističkim tumačenjem svijeta i čovjekove uloge u njemu, kao što je Daniela Uzelac i njezin “Put boginje” ili Dalibor Petrinić s konceptom prirodne prehrane “Prehrana za koju smo stvoreni”. Koji su svjetski najpoznatiji projekti koji prate ideju Anastazije?

Nadovezujući se na prethodno pitanje, možemo zaključiti da nema institucionaliziranoga projekta koji bi pratio ideju Anastazije. U Rusiji se na tome još uvijek radi. Svim poklonicima ovih knjiga najdraža je ideja o Prostranstvu ljubavi, imanju na rodnoj zemlji, gdje ćemo živjeti u skladu sa sobom, s Prirodom i sa Svemirom. Zvonki cedar, osnovni motiv knjige ima posredničku ulogu: on ima iscjeljujuću snagu, energetski štiti čovjeka i prenosi mu kozmičku energiju.

Pitanje o prirodnoj prehrani je s Anastazijine točke gledišta vrlo jednostavno: trebamo se osloniti na intuitivne sposobnosti ne bismo li znali koju biljku i kada ubrati. Jer zemlja iz koje će neka biljka izrasti, sadrži točno onoliko hranjivih sastojaka potrebnih za njezino sazrijevanje. Trebamo je samo uzgojiti s ljubavlju i ona će nam dati sve potrebne hranjive sastojke i uzvratiti ljubavlju.

Anastazijina filozofija je da treba hranu uzgojiti s ljubavlju i ona će nam uzvratiti ljubavlju…

Koncept žene i božanske ženstvenosti, izložen u ciklusu knjiga “Put Boginje” ima puno dodirnih točaka s Anastazijom. Možemo reći da lik Anastazije nosi arhetipsku simboliku žene majke ili, u širemu kontekstu, Božanske Majke, Majke Prirode. Ona je posvećenica u tajne mudrosti, poput opjevane u književnosti “Vječne ženstvenosti” Goethea ili Vladimira Solovjova u ruskoj filozofiji i književnosti. To je ideal kojemu bi svaka žena trebala težiti. Jer žena jest boginja, kao što to kaže Anastazija ili naša Daniela u popularnome ciklusu knjiga. Daniela će reći da je nastupila “epoha žene”, vrijeme u kojemu žena ponovno zauzima božanski položaj. I žena je upravo ta koja će iznijeti preobrazbu svijeta, za što možemo reći da se na finijim razinama stvarnosti već događa.

Živite u planinama Colorada sa suprugom koji vodi program za osobni razvoj. Kako provodite zimu u Coloradu? Kako održavate kontakt sa Hrvatskom i kako vodite prodaju knjiga?

Suprug Charles je psihoterapeut. Osim programa za osobni razvoj, Charles se bavi i liječenjem težih slučajeva, poput oboljelih od posttraumatskoga stresnog poremećaja. Ovo nam je posljednja zima u Coloradu. Sljedeće se godine selimo u nešto toplije podneblje, u poznato duhovno, kulturno i turističko središte Santa Fe, glavni grad savezne države Novi Meksiko. U Hrvatsku navraćam svake godine. Imamo uhodan posao s knjigama i dobru suradnju s knjižarama. Nije problem proizvesti knjigu. Znatno ju je teže prodati. Time se bavi kolega Mirko.

Prošle godine objavili ste fantastični roman “Posljednja ratnica Liburna” u kojem povezujete legendu o Liburnima na današnjem Ugljanu i nadnaravnu ljubav dvoje osviještenih mladih ljudi koji otkrivaju svoje podrijetlo i svoj utjecaj koriste kako bi pobijedili zlo na ovom svijetu. Kako je prihvaćen roman?

Roman “Posljednja ratnica Liburna” ima karakter mističnog romana s elementima krimića. Okosnicu romana čini ljubavna priča, vođena idealom duhovnoga otkrivenja. U pozadini romana provlači se vedska tema – o arhajskome dijalektu pradavnoga jezika, koji se očuvao u jezičnoj tradiciji drevnih Liburna i čini možebitnu poveznicu s vedskom jezičnom baštinom Hrvata. U roman je utkana arhetipska priča o svijetloj i tamnoj strani čovjeka. Stavimo li je u širi društveni kontekst, otkrit ćemo ključ za razumijevanje svijeta kojega, parafrazirajući Dostojevskoga, može spasiti jedino ljepota, ili ljubav u romanu “Posljednja ratnica Liburna”, koja će nas uzdići na više razine postojanja. Roman nije pisan za široku publiku i to je ograničavajući čimbenik. Poput knjiga o Anastaziji, lijepo je primljen od strane suptilnijih duša, uglavnom žena.

I “Anastazija” i “Posljednja ratnica Liburna” ove su godine bile na Interliberu.  Namjeravate li ostvariti svoj plan o novom izdanju knjiga o Anastaziji?

Knjige o Anastaziji prisutne su petnaestak godina na hrvatskome tržištu knjiga. Osim posljednje tri knjige, sve ostale knjige izišle su u drugome izdanju. Prošle je godine izišlo četvrto izdanje prve knjige. Jedno smo vrijeme samostalno izlagali na Interliberu. Danas se više ne traži knjiga više, iako su knjige još uvijek tražene. Vjerujem da će naći put do ovih čitatelja, za što je ipak potrebno malo više vremena.

1 komentar

  1. Plemenit, savršen i hrabar pristup evoluciji (ne trenutnoj devoluciji, budući se ne koristi discriminitation power u sebi) Čovječanstva na planetu Zemlja.
    Bilo bi mudro u tekstu opisane pojave povezati uz telegoniju (Anastazijine knjige spominju telegoniju na 3 mjesta, knjiga 7 str.100…) i mikrokimerizom.
    Kako su mnogi užasnuti od samog spomena mikrokimerizma, Svjetlo Anastazije u knjigama daje upute o drevnim postupcima kojima se ovakve pojave uspješno dekodiraju.
    Želimo svima progres u radu i životu u 2019.
    Ljubomir

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here