Alis Marić, Čitaj knjigu

Božić – blagdan mira, radosti i ljubavi nije uvijek datum kojem se svi raduju. Jedino mu se sa stopostotnom sigurnošću vesele djeca. Osim što je to drugi po redu najvažniji kršćanski blagdan, Božić je prije svega obiteljski blagdan te ga slave i oni koji nisu kršćani. Sam Božić postao je dio tradicije. A ono što nas u zadnjih par desetljeća najviše “žulja” i ometa je to što je Božić maksimalno populariziran i komercijaliziran pa su nažalost njegove temeljne vrijednosti nekako gurnute u drugi plan. Očekivanja su sve veća i stresnija. Sve što je komercijalno je postalo najvažnije.

Bor mora biti što veći, što raskošniji i što otmjeniji. Kupuje se mnoštvo nepotrebnih poklona, a vrlo često se to čini reda radi. U pripremi hrane, kolača i delicija ne štedi se i ničega na stolu ne smije nedostajati. Proslave blagdana se odvijaju po raznim restoranima i kafićima. Bombastična atmosfera Božića svake godine počinje sve ranije i ranije. “Nabrijavanje” na potrošnju i pretjerivanje počinje mjesecima prije blagdana. Advent i gungula oko njega je neminovna. Na kraju se čovjek već debelo umori kad dođe do najvažnijih datuma, a to su 24. i 25. prosinca – dan Isusovog rođenja.

NAJŽEŠĆE SVAĐE NA BLAGDANE

Pojačani stres ne raste samo u tim danima koji prethode Božiću, već mu je kulminacija upravo na te najvažnije dane. Kao da upravo tada oni najpotisnutiji problemi i sve ono što smo tijekom godine gurali pod tepih, voli isplivati. Statistike pokazuju da su svađe upravo u dane blagdana najžešće, da se mnogi brakovi počinju klimati upravo oko tih datuma, a depresije su u debelom porastu. Odvjetnici specijalizirani za razvode kao da pojačano rade u prvim mjesecima Nove godine, a ni psihijatri nisu besposleni.

Sjećam se svojeg djetinjstva. Kako sam bila kći jedinica Božić smo prvih godina mog odrastanja slavili kod bake, tatine mame, u mnogobrojnoj obitelji. Najvažnije je bilo da se svi okupimo oko stola. Bakalar se namakao danima prije Badnjaka. Uvijek je bilo nervoze, žurbe, drame i užurbanosti. Baka je danima prije kuhala, pripremala i strahovala hoće li sva jela uspjeti i hoće li ih za sve biti dovoljno. Tada se još nisu poklanjali skupi i veliki pokloni. Sjećam se da sam za Božić od svojih teta, stričeva i šire rodbine redovno dobivala voće, čokolade i neke manje ukrase za bor. Kako sam rođena baš na Badnjak, uobičajeno je bilo da na taj datum dobijem jedan poklon koji je pokrivao oba događaja. Bila sam vječito razočarana i frustrirana. Zašto ja za svoj rođendan dobivam ujedno i poklon za Božić? Dva u jedan? Pa to nije fer – vječno sam se bunila.

U nekom trenutku prestali smo ići na Badnjak kod bake i počeli smo Božić čekati u krugu naše male obitelji (mama, tata i ja). I tada nisu izostajale svađe i nervoze. Tata nikada nije kupio dobar bor. Ili je bio premali, ili preširok, ili suviše nejednakih grana. Često je bilo svađe oko držača i zašto stoji ukrivo. Mama je nerijetko bila nezadovoljna jer joj nije uspio bakalar, a tata je redovno zaboravljao da mu kći na taj dan ima rođendan i mojem razočaranju nije bilo kraja. Sjećam se da bi mama jedva čekala da sve to prođe i da se stigne malo odmoriti od silnih priprema i posla. Danas na sve to gledam s velikom dozom humora. Život ne treba uzimati preozbiljno.

LEON PRESLOŽIO PRIORITETE

Tada sam sanjala o mnogobrojnoj obitelji s puno djece, veselom Božiću i velikom stolu za kojim ćemo se svi opušteno veseliti i uživati. Što sam snila to sam i dobila. Tradicionalno se već dvadeset godina na Badnjak okupljamo u našem domu. Stresa i nervoze ne nedostaje. Iako podijelimo poslove pripreme hrane i kolača, priprema stola za 15-tak ljudi, kupovina i zamatanje poklona i dekoriranje stana je na meni. Često pomislim da bih najradije par dana prije Božića negdje pobjegla. Jednostavno nestala, ali taj osjećaj traje jako kratko. Božić zapravo pokazuje koliko smo odrasli. Ne stariji, jer to dolazi samo po sebi, kako godine prolaze. Za to se ne moramo truditi. Božić pokazuje koliko smo zreliji, odrasliji i odgovorniji.

Leonov prvi Božić

Ove godine je za mene posebno važan Božić. Moja obitelj se povećala za jednog člana, i to  najvažnijeg. Mog malog unuka – Leona. Ovaj Božić će i po tome što sam postala baka biti posve drugačiji. Moje želje i prioriteti su se u potpunosti presložili. Moj je unuk postao centar našeg svijeta. Sve želje su usmjerene prema njemu i njegovom zdravlju, veselju i životu. Želim biti baka koja će puno slobodnog vremena provesti s unukom.

Čarolija biti baka je neponovljiva. Za dobar i kvalitetan život najvažnije je osjećati se potrebnim zato se u Novoj godini želim uključiti u što više aktivnosti s unukom. Čitanje je na vrhu prioriteta. Knjige čekaju da budu pročitane. Bajke koje sam voljela u djetinjstvu i koje sam čitala svojoj djeci, polako ću početi čitati svom Leonu. Želim da osjeti isti žar prilikom čitanja knjiga, bajki i priča kao što sam i ja osjećala kada sam bila mala. Želim ga uvesti u taj čarobni svijet knjiga čim prije. Jedva čekam da mi kaže: “Čitaj mi još baka!!!!”

Božić je obiteljsko slavlje, gdje se kao obitelj okupljamo, pokazujući možemo li se mi odrasli vratiti djetetu onih dana kada smo s nestrpljenjem zajedno sa svojim bakama i djedovima i roditeljima nestrpljivo iščekivali Isuseka, pjevajući božićne pjesme uz svečani i pun stol hrane pripremljene s puno ljubavi i sada kada smo odrasli možemo li tu čaroliju prenijeti na svoju djecu i unuke. Na taj način ih učimo ljubavi, pripadnosti, lojalnosti i poštovanju. I ne mora sve biti savršeno i bajno. Samo neka bude zabavno.

Naučimo djecu nekim tajnama odrasle dobi:

– U redu je tražiti pomoć
– Čini dobro, osjećaj se dobro
– Važno je biti ljubazan prema svima
– Ako svakodnevno učiniš malo, možeš postići mnogo
– Sapun i voda uklanjaju većinu mrlja
– Sreća katkad ne usreći
– Ako ne doživljavaš neuspjehe, ne trudiš se dovoljno
– Ne dopusti da savršeno bude neprijatelj dobroga
– Bez ulaganja nema zarade

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here