Sonja Kožul

Nekad, prije…, poznavanje engleskog jezika smatralo se nečijom prednošću. Danas, ukoliko ne govorite engleski, jednostavno ste izgubljeni u poslovnom svijetu. Engleski se, malo pomalo, tijekom zadnjih desetljeća toliko udomaćio u hrvatskom poslovnom žargonu da, ukoliko ne razumijete novi, korporativni “hrvatski” – vi ste izgubljeni. Jer, ukoliko ne razumijete što znače “task”-ovi i “dealine”-i, u stvari ne znate koje zadaće trebate obaviti i do kojeg roka. Ako ne znate što su “Kei Pi aI” (KPI – Key Performance Indicators), tada ne znate ni koji su vaši ključni pokazatelji uspjeha, oni po kojima će vas netko (šef!) ocjenjivati. A, ukoliko tu “zaribate” dobit ćete negativan “feedback”, tj. povratnu informaciju o svom radu.

Danas je popularna riječ “empowerment”! U hrvatskom jeziku treba nam više riječi kako bismo objasnili taj pojam. Radi se o procesu osposobljavanja zaposlenika za samostalno donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti za te iste odluke, a one, pak, utječu na posao koji obavljaju. Kao malu digresiju mislim da trebam napomenuti da je taj pojam potpuno nepoznat u državnoj i lokalnoj upravi, a bojim se i u većini javnih poduzeća – općenito tamo gdje vlada blaženo stanje sigurnog radnog mjesta do mirovine.

Kad već pričamo o tome, znate li koja je razlika između “goal”-a i “objective”-a? To je samo za prave znalce. Hrvatska riječ “cilj”, kako glasi prijevod za obje riječi, prejednostavna je u svom značenju da bi uspjela izraziti tu finu razliku između ovih dviju engleskih riječi. No, ukoliko znate odgovor na ovo pitanje, to vas automatski svrstava u korporativne mahere.
Držite li se “tajminga” (timing)? Ako ne, gubite nečije vrijeme jer obećali ste da će vaš sastanak trajati samo pola sata. Ne pripremite li “minutes of meeting” (ili kratica MoM), ne možete znati jesu li vaši suradnici točno shvatili i upamtili što ste na sastanku dogovorili. Tek kad pošaljete “follow up” (sljedeći koraci), svima bi trebalo postati jasno što se od njih očekuje.

Nepoznavanjem poslovnog rječnika utemeljenog na engleskom bit ćete izgubljeni u poslovnom svijetu…

Microsoft nam je dao Outlook ne samo da bismo svima slali i od svih primali e-mailove već i kako bi vam netko mogao poslati “meeting request” (zahtjev za sastanak), koji, ukoliko ste ga “kancelirali” (cancel), znači da ste otpilili dosadnjakovića koji vam želi tratiti vrijeme svojim “kejsom” (case – predmet, slučaj) jer ste fokusirani na nešto drugo. Ukoliko ne prakticirate “walk-the-talk”, znači da jedno pričate, a drugo radite pa ste, dakle, nevjerodostojni.

Želite li usvojiti dodatna znanja za svoj business, praktično je pročitati nekoliko “PeDeeF”-ova (PDF) koji su, naravno, pisani na engleskom kao i većina poslovne literature.
Znam da se mnogi zgražaju zbog toliko tuđica i tvrde kako za svaki od gore opisanih pojmova imamo i svoju, hrvatsku riječ. No, svi ovi pojmovi korporativnog žargona uvezeni su s anglosaksonskog govornog područja gdje su te poslovne prakse i nastale. Mi kaskamo u poslovnom smislu, a naš jezik kaska za nama. Je li čudno što je stoga nastao sasvim novi korporativni žargon?

Napokon, hrvatski jezik od davnina prikuplja tuđice i usvaja ih kako bi nakon nekog vremena postale – naše. Tako u hrvatskom jeziku imamo riječi koje potječu iz latinskog, turskog, njemačkog… Je li čudno što je sada na red stigao engleski, koji se stidljivo počeo probijati u naš svakodnevni jezik još od pojma marketing, iz doba kad sam ja studirala? Možete se uspješno braniti od korporativnog hrvatskog gdje god možete, ali morate mu priznati jedno: skraćuje vrijeme međusobnog komuniciranja gdje je ključno da se pošiljatelj i davatelj poruke odmah razumiju…

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here