Alis Marić, Čitaj knjigu

Upravo sam pročitala šokantnu knjigu koja me je potaknula na razmišljanje o temi treba li ženi koja je ujedno i majka jednog djeteta ili više njih karijera biti važnija od djece. Kad je poželjno da majka počne raditi i kuda u tom slučaju s djecom? Kome ih povjeriti? Priznajmo da je najteža i najstresnija odluka u životima većine novopečenih roditelja upravo ona kome prepustiti brigu o djetetu kad se odluče vratiti na posao i kad je najpogodniji trenutak za takvu odluku. Što je najbolje za dijete? Briga i čuvanje u obitelji, odnosno popularni baka servis, jaslice i vrtići ili, pak, dadilja? Prisjetila sam se vremena kad sam ja bila pred takvom odlukom, kako sam tada razmišljala i kakva su mi bila iskustva…

MOJA DJECA – OD BAKA SERVISA DO DADILJE

Kad sam u 21. godini rodila prvo dijete nisam radila i nisam imala dilemu kome ću ostaviti svoju bebu. Moj sin je do pete godine bio sa mnom. Tek sam ga tada upisala u vrtić. Ubrzo je uslijedila škola. S drugim sinom stvari više nisu bile tako jednostavne. Nakon godinu dana porodiljnog dopusta odlučili smo se na čuvanje u obitelji tj. popularni baka servis. Moj je suprug svako jutro vozio sina na čuvanje kod bake. Često se znalo dogoditi i da nam dijete tamo prespava i provede vikend. No, kada se rodilo treće dijete, moja kći, situacija se zakomplicirala. Kako su rodiljne naknade u to vrijeme bile drastično smanjene, bila sam prisiljena vratiti da na posao već nakon kćerinih šest mjeseci života. Doduše, radila sam samo četiri sata dnevno, ali sam redovno doma dolazila iscrpljena i u totalnom stresu, nakon čega sam se još trebala baviti bebom, dojenjem i svim kućanskim poslovima. Bilo mi je teško i naporno. Ali nismo imali izbora. Za čuvanje sam angažirala dadilju, poznatu osobu, blisku obitelji. Ona nam je i kuhala i održavala kućanstvo. Utoliko sam bila mirnija i sve je moglo lakše funkcionirati. Kada mi je kći napunila dvije godine upisala sam je u vrtić.

Kako organizirati čuvanje malenog dragulja noćna je mora mnogih roditelja…

Sjećam se i priča moje majke koja je morala napustiti karijeru zato što nije mogla pronaći odgovarajuću osobu koja bi me čuvala. Dosta puta mi je to stavila na nos. Ali, tada zaista nije bilo izbora. Za jaslice sam bila preboležljiva, a dadilja tada jednostavno nije bilo.
Često sam tijekom života znala čuti grozne priče o ženama koje su svoju djecu ostavile neprovjerenim osobama na čuvanje. Kći naših prijatelja završila je u bolnici jer ju je “dadilja” prebila na mrtvo. Čak joj je i bubreg bio oštećen. Takve priče su me uvijek strašile. Iako, valja reći, ima puno više dobrih primjera i priča s najsretnijim završetkom.

Mislim da je jako teška odluka dijete ostavit na čuvanje nepoznatim osobama tj. tzv. dadiljama. Znamo da školovanih dadilja nema dovoljno. Obično su to žene koje su u mirovini i koje tako popravljaju svoj kućni budžet, žene koje su ostale bez posla ili, pak,  mlade studentice koje na taj način pomažu financirati svoje školovanje. Tko garantira da su to ujedno i žene koje će odgovorno i primjereno čuvati i brinuti se o djetetu.

“USPAVANKA” BIZARNA DO BOLA

Knjiga o kojoj vam pišem upravo nam o tome govori. Pročitajte i vi književnu senzaciju o kojoj svi pričaju. Riječ je o knjizi “Uspavanka” francuske Marokanke Leile Slimani. Mučnu priču o opsesivnoj dadilji bez mane. Ajme, ajme, ajme!! Ovako nešto mučno i tjeskobno već davno nisam čitala. Na trenutke sam trebala stati jer je čitanje u meni izazivalo gađenje i posebnu nelagodu. Ali, usprkos tome, nisam je mogla prestati čitati. Ovom psihološkom trileru ne manjka ni napetosti ni uzbudljivosti. Druga je karakteristika ove knjige to da je bizarna do bola. Kažu da upravo bizarne priče koje su istovremeno moguće i realne privuku najviše čitatelja. Leilin drugi roman je, osim čitatelja, osvojio i prestižnu nagradu Goncourt za 2016. godinu, a preveden je na više od trideset jezika i prava je međunarodna književna senzacija. Prodan je u više od 600.000 primjeraka samo u Francuskoj.

O čemu je riječ? Priča počinje mjestom zločina u ulici Hauteville, u desetom pariškom arondismanu, u stanu na petom katu u kojem živi mladi bračni par Masse. Najmanji stan u zgradi pun je krvi i bola. Autorica nam odmah daje do znanja da se dogodilo nešto užasno; “beba je mrtva, trebalo je samo nekoliko sekundi”. Saznajemo i da nije patila, nepokretno tijelo dječačića plutalo je u vodi okruženo igračkama. Ali, malena je djevojčica još bila živa kad je stigla hitna pomoć. Njihova je mama u najtežem stanju šoka. Vidjevši svoju djecu mrtvu i ranjenu kriknula je kao vučica. Nakon toga je samo urlala da su joj se pluća parala. Druga žena nije uspjela samoj sebi oduzeti život, uspjela je prerezati zapešća i vrat, i izgubila je svijest… Što se dogodilo? Naravno da smo kao čitatelji sada jako znatiželjni kako je došlo do tog stravičnog zločina, što se dogodilo i tko su njegovi akteri. Mislimo da znamo kakva je sad to priča, ali nismo ni blizu… I to je ono što je ovaj roman izbacilo na vrh ljestvica bestselera.

Književna senzacija nudi mučnu i tjeskobnu priču o opsesivnoj dadilji

Pariški mladi bračni par Paul i Myriam Masse je nedugo nakon šestogodišnje kćerkice Mile dobio i drugo dijete, Adama koji ima šest mjeseci. Majka i supruga, novopečena odvjetnica i najbolja u svojoj generaciji, ima posla preko glave, napeta je, nezadovoljna i frustrirana. Cijele dane ne izlazi iz kuhinje, pretrpana je pelenama, a jedini jezik kojim se koristi je dječje gugutanje. U toj se ulozi ne snalazi najbolje. Puno joj bolje leži biti odvjetnica. Za to se školovala i za to je rođena, pa donosi odluku da želi raditi i priključuje se odvjetničkom timu uz pomoć svojeg kolege Pascala. Zato joj pod hitno treba dadilja. Iako pronaći dobru dadilju nije nimalo lak zadatak u velikom gradu poput Pariza, Myriam i Paulu kao da je pala sjekira u med. U njihov dom dolazi savršena Louise. Osim što djeluje kao mirna, odlučna, staložena i uredna žena, ispostavlja se da je i savršena kuharica, spremačica i da obožava djecu. Zvuči predobro da bi bilo istinito. Djeca je odmah prihvaćaju i sve se čini idealnim. Myriam se može mirne duše u potpunosti posvetiti svojoj karijeri. To i čini. Ohrabrena situacijom, na poslu ostaje sve duže i duže.

Ništa manje za njom ne zaostaje niti Paul. On, pak, gradi karijeru glazbenog producenta, tako da nijedno ne dolazi kući prije večeri, taman da vide djecu prije spavanja. Uvjereni su da je za njih počeo savršeni život, djeca su na sigurnom, rade što vole i u čemu su dobri, prijatelji im zavide jer iako su mladi roditelji dvoje djece, doma im je sve u redu. Dočeka ih savršeni red, djeca su zadovoljna, Louise nerijetko radi i večere za njihove prijatelje, a vode je i na ljetovanje u Grčku. Kroz priču polako, korak po korak upoznajemo i tu famoznu Louise, rijetku dadilju koja nije obojena. Bjelkinja je i Francuskinja, ali s nejasnom prošlošću. Nitko ništa ne zna o toj ženi. Zato nam autorica malo po malo slaže tajanstveni mozaik. Želim da ga i vi otkrijete čitajući ovu mučnu napeticu. Želim da se i vama krv ledi u žilama. Želim da malo po malo naslućujete što bi se moglo dogoditi. A postavlja se i pitanje svih pitanja! Je li za ženu važnija karijera od djece ili bi djeca i njihova sigurnost trebale biti na prvom mjestu svake majke? Koliko se ljudi raspitaju o nekoj osobi prije nego što joj povjere svoje dijete? I koja mjerila čine neku osobu sposobnom da bude dadilja i tko je taj tko će to procijeniti? Ovo je ménage à trois i domaća noir drama koja prelazi u horror.

Knjiga na iznimno mučan način propituje temu je li važnija karijera od sigurnosti djeteta…

Autorica Leïla Slimani mlade roditelje opisuje kao sebične i samožive, ali i ljude od krvi i mesa. Nije da oni ne vole svoju djecu, ali im ona sigurno nisu na prvom mjestu. I vi ćete se stalno pitati zašto su se kad su takvi odlučili imati dvoje djece, i to jedno za drugim? Je li to bilo previše, jesu li se pogubili u moru obaveza…? Jer, Myriam i Paul možda instinktivno osjećaju i primjećuju da s Louise nešto nije kako treba, ali uljuljani u naoko “idealnu svakodnevnicu” koja najviše njima ide na ruku, ignoriraju sve očite znakove da nešto nije kako valja. To otvara mnoga pitanja u kojoj dobi i kome povjeriti djecu na čuvanje te kakva sve traumatska iskustva djeca vuku iz tog razdoblja. Trebaju li se roditelji odreći karijere dok su djeca mala, treba li bolje provjeravati osobe kojima se ostavljaju djeca, treba li instalirati video kamere u kući koje prate što rade dadilje dok su roditelji na poslu (što je veoma česta praksa u svijetu, usput budi rečeno)?

NEVOLJENI LJUDI ZABORAVE VOLJETI

Ovo je knjiga koja otvara mnogo aktualnih tema, ali ona najveća je “tama duše” i njeno zanemarivanje. Pomanjkanje ljubavi stvara bolest, ali i potiskivanje emocija čini isto. Neki ljudi jednostavno zato što su predugo nevoljeni, zaborave i prestanu voljeti. Obuzme ih mržnja. kraj romana posebno me je šokirao. Zapravo, kad bolje razmislim, njega niti nema. Na vama je da ga pronađete.

Leila Slimani

Knjiga je pisana posebnim stilom na kakav do sada nisam naletjela. Francuska Marokanka Leïla Slimani posjeduje izuzetan pripovjedački talent, a kao novinarka tjednika naučila je pomno pratiti detalje. Ovo je njezin drugi roman i napisan je kao policijski ili psihijatrijski izvještaj, a opet ima “ono nešto”. Likovi su poput šahovskih figura i kao da netko drugi za njih povlači poteze. Nadahnuo ju je istiniti događaj u New Yorku 2012. godine, kao što joj je za prvi roman “Dans le Jardin de l’Ogre” nadahnuće bio skandal Dominique Strauss-Kahn. Veselim se i ostalim romanima ove talentirane spisateljice, ali i dva filma koja su najavljena, francuski i američki…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here