Sonja Kožul

Nije tajna da sam angažmane u udrugama civilnog društva nedavno zamijenila angažmanom u tehnološkoj kompaniji iz realnog sektora. Reklo bi se, vratila sam se u svoje prirodno okruženje: ono korporativno, koje ipak najbolje razumijem. Iza mene su godine osobnog rasta i razvoja vlastitih kompetencija koje mi je omogućio jedan bivši poslodavac pa me veseli mogućnost koja mi se pružila: svoja znanja staviti u službu kompanije koja je to prepoznala, a također naučiti i nešto novo.
To novo otvorilo mi se pred očima na konferenciji kojoj sam nedavno prisustvovala, a koja je, osim poslovnog svijeta, okupila i značajan broj studenata FER-a i srodnih fakulteta.

SAMOSVIJEST KOJA ODUŠEVLJAVA

Studenti su se u timovima natjecali u 24-satnom programiranju na zadanu temu, da bi tri najbolja tima svoja rješenja predstavila na zatvaranju konferencije. Samosvijest i elokventnost koju su iskazali ti mladi ljudi popevši se na binu pred prepunim auditorijem, kako bi pod svjetlima reflektora suvereno predstavili svoja rješenja, doslovno su me oduševili. Možemo ih zvati “milenijalcima” ili kako god, ali to su novi lideri za novo doba. Dio onog najboljeg što Hrvatska ima. Oni neće kupovati jeftinu kartu kako bi svoju sreću potražili preko granice. Njima će se prostrijeti crveni tepih, samo da dođu.

Svijet je pun mogućnosti za sposobne i tko ih može kriviti što ne padaju na štos o domoljublju…

Svijet je velik i šaren, prepun mogućnosti za sposobne. Tko bi ih mogao kriviti što ne padaju na štos s domoljubljem već gledaju vlastiti prosperitet? Barem tako kažu najnovija istraživanja: nije (samo) plaća ono što ih vuče preko granice, već ne to i zgađenost dnevnom politikom, društvenim nazadovanjem koje se, primjerice, ogleda u strahu od Istanbulske konvencije, uhljebništvom našim svagdašnjim, stvaranjem lažnih elita… Pa kad njima dodamo i sve one koji se ne uklapaju u politički “mainstream”, koji su se školovali za zanimanja koja su u Hrvatskoj suvišna ili, pak, tražena, ali bijedno plaćena, ili oni koji su se umorili od toga da ih je društvo otpisalo kao stare i “izraubane” iako su još uvijek pri snazi i zdravoj pameti te itekako mogu pridonositi svojim radom, nije čudo što zadnja procjena kaže da je Hrvatska pala ispod četiri milijuna stanovnika.

GRAĐANI SVIJETA

Demografi nam prognoziraju crnu budućnost u kojoj neće biti mirovina i zdravstva na kakvo smo navikli. Politika odgovara osnivanjem ministarstva koje se bavi demografijom pa razmatra povećanje dječjeg doplatka za sto kuna. Umjesto da krene mijenjati stvari od sebe i smanji uvijek gladan birokratski aparat, koji stalno traži da mu se u usta ubaci još naše love jer, sve je više onih koji su sami sebi svrha, a treba im dati plaću i/ili privilegije.
Boje se jer, cijena promjena za njih je prevelika i mogla bi uništiti političku budućnost onih koji se usude umjesto vatrogasnih mjera učiniti prave stvari.

Ono što je u srži problema je zaboravljanje da samo plaće iz realnog sektora doista dodaju novu vrijednost u sustav pa financiraju i javni sektor. I umjesto da se rasterećenjem daje zamah tom realnom sektoru, da naraste i zaposli još više ljudi, da im omogući primjerene plaće, država priprema mjere za zapošljavanje novih pripravnika u lokalnim sinekurama, od kojih će mnogi i ostati pa će birokratski aparat još i dodatno narasti.

Gdje je tu perspektiva za one pametne mlade ljude s početka moje priče? Zašto ne bi postali građani svijeta ako to mogu? Novi lideri novog doba ne mogu o(p)stati zaglavljeni u dogmama prošlosti i na leđima vući nekoliko free ridera. Treba im omogućiti da rašire krila ovdje ili će to oni sami učiniti negdje drugdje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here