Dubravka Lisak

U današnje vrijeme čini se da sve više veza i brakova nakon određenog vremena propada ili u najboljem slučaju završi u gorčini i konfliktima. Ne odnosi se to samo na romantične veze i brakove, nego se može primijeniti na sve vrste odnosa koji imaju tendenciju da se protegnu kroz dulji period. Zašto su neki odnosi osuđeni na propast, a neki ipak ustraju i pokažu se kao dobri i stabilni? Ne mogu odoljeti a da ponekad ne analiziram sve te veze oko sebe. Bile one bračne, roditeljske, prijateljske, sve redom dolaze do jednog zida poslije kojega kao da se ne može dalje. Mnoge od njih čine se kao vječno mučenje u paklu i nikako ne mogu shvatiti zašto ljudi ostaju u njima. Zašto sami sebe muče u beskonačnom začaranom krugu loše komunikacije i međusobnog maltretiranja?

KAD NESTANE POŠTOVANJA

Drugi primjeri su oni bolji, oni gdje se čini kao da su se našle dvije srodne duše koje idilično žive u svojem bajkovitom svijetu. Bilo kako bilo, obje vrste odnosa postoje, iako ne u crno-bijelom obliku, nego više sivim nijansama. Svaka veza ponekad uđe u stanje nepovezanosti i loše komunikacije, ali mislim da postoje načini da se to ublaži, ili riješi.
Mislim da se stanje nepovezanosti događa kad prestanemo cijeniti ono što naš partner ili osoba s kojom smo vezani misli ili osjeća o bitnim aspektima veze. Nađemo se zatečeni i zakočeni u našem pojmu gledanja, u našem svjetonazoru, i naprosto smo onemogućeni ili nemamo interesa uzeti u obzir i mišljenje ili svjetonazor našeg partnera. Smatramo kako smo samo mi u pravu, a oni su u krivu. Ostajemo gluhi i slijepi na njihove osjećaje, ili oni na naše… Većina ljudi to ponekad radi, ali ipak mislim da je bitno osvijestiti određena negativna ponašanja u sebi, a tako i drugima. I dok drugi ljudi, partneri, prijatelji, roditelji to rade nama, smatram da je najbolje jednostavno se maknuti od njih ako se ne misle promijeniti. Ukoliko smo mi ti koji to radimo, potrebno je duboko osvijestiti naša ponašanja i pokušati se promijeniti, ponekad nauštrb našeg ponosa, a ponekad i zajedničkim silama ukoliko želimo da naša veza postane ono što bi i trebala biti: odnos dvoje razumnih, odraslih ljudi pun poštovanja jedan prema drugome.

ŠTO NIKAKO NE ČINITI

Pokušavajući nametnuti svoje mišljenje kao jedino ispravno, ljudi komuniciraju s predumišljajima, teško, i na kontrolirajući način. Sve su to nezdravi načini komuniciranja, a opet svi smo ih barem jednom doživjeli. Nekima od nas to je na žalost i jedini način na koji komuniciraju s osobama s kojima su u emotivnim ili rodbinskim vezama.

1. Čitanje misli

Imam jednu blisku osobu koja uvijek to radi. Izmišlja priče o događajima koje utuvi u svoju glavu bez ikakvih dokaza. Što je najgore, i kad joj se predoče dokazi, ona se još uvijek čvrsto drži svoje priče. Svi se uhvatimo da to ponekad radimo. Trčimo u zaključke što druga osoba ili partner misli, bez da smo provjerili stvarne činjenice. U glavi nacrtamo najgoru sliku, koja se zatim ispostavi lažna. Još bolje je kad pretpostavljamo što druga osoba misli o nama samima, a da uopće nismo provjerili je li to istina. Primjer je kad kažemo: “Sigurno misliš da sam glupa jer sam zaboravila ključeve”. Ili: “Sigurno misliš da sam neodgovorna jer nisam danas obavila šoping”. Zašto to radimo sebi i drugima? Zašto jednostavno ne prestanemo “čitati misli” nego se počnemo baviti jezgrovitim načinom komuniciranja. Ukoliko i nisam napravila šoping danas, nije li jednostavnije pitati: “Misliš li da sam neodgovorna?” Od strane našeg sugovornika vjerojatno ćemo dobiti odgovor koji neće rađati sumnje. Pod pretpostavkom da i druga osoba dijeli naš način komunikacije, napravili smo veliku stvar. Više ne stvaramo izmišljene slike u svojoj glavi o tome kako se netko osjeća, misli ili radi, nego baratamo činjenicama. Takva vrsta komunikacije definitivno pomaže u vezama da ostanu poštene i čiste, nekontaminirane uzaludnim pretpostavkama o drugoj strani, a koje se najčešće ionako ispostave kao netočne. Ovakav oblik komunikacije je vrlo štetan. Na stranu to da zaista nikad ne možemo pretpostaviti što druga strana misli, ovakav razgovor vodi ka anksioznosti i depresiji, jer uvijek lovimo u mutnom bez poznavanja činjenica. Sve zdrave veze počivaju na otvorenoj komunikaciji i mišljenju, a pretpostavkama u koje uvjerimo sami sebe u takvoj vezi nema mjesta.

Ako želimo skladne odnose, potrebno je pripaziti na način komuniciranja

2. Čitanje emocija

No, zaista, možemo li ikada znati kako se druga strana osjeća ukoliko nam to ne pokaže? Vrlo često sam nailazila u komunikaciji na rečenicu: “Ah, sigurno si jako ljuta…”, a bez da sam ičime to pokazivala. “Ah, vjerojatno si razočarana…”, a da ja to uopće nisam bila. Kako netko može pretpostaviti tuđu emociju i koliko to može biti opterećujuće i štetno… Ako pretpostavljamo da je netko ljut, razočaran, tužan, a bez da smo zaista provjerili njegovo emocionalno stanje, riskiramo da se nađemo u začaranom krugu udovoljavanja tuđim emocijama. Ili negiranju istih, ne znaš što je gore. Mislim da je najpoštenije međusobno komunicirati na način da osobu jednostavno upitamo za njenu emociju. Bez uzaludnih pretpostavki. Rečenica poput: „Jesi li ljuta zato što kasnim?“ je puno bolja od „Sigurno si ljuta što kasnim.“ Malena igra riječi može značiti puno u međusobnom ophođenju.

3. Vrijeđanje

Zacijelo jedna od najgorih stvari koju možemo raditi i koja je ubojica svakog odnosa je vrijeđanje. Ne mora to biti urlanje i psovanje, to može biti i lijepljenje atributa nekome na tih, ubojit način za vezu. Ako nekome govorimo: „Ti si zao i zločest, uvijek me maltretiraš svojim ponašanjem…“, što smo zapravo napravili? Uvreda ima mnogo i neki ljudi se njima obilno koriste. Kritiziraju, izazivaju osjećaj manje vrijednosti… Ako smo mi ti koji vrijeđamo, možda je bolje s TI, preći na JA. Nije isto nekog vrijeđati ili reći, primjerice: „Tvoje ponašanje MENE čini žalosnim…“ Umjesto upiranja prstom, fokusirajmo se na JA-poruke. Recimo: „Ovaj razgovor mi je jako neugodan i voljela bih time-out dok se oboje ne smirimo.“ Tako jednostavno promoviramo otvoren dijalog, a ne međusobno vrijeđanje.

4. Omalovažavanje

Omalovažavanje i kritika kako da idu rukom pod ruku. Svi smo to doživjeli. „Ti jednostavno nikad ne pospremiš prljav tanjur za sobom, jer si tako neuredan i nemaran.“ Kritiziramo ljude i njihove navike i ponašanja, jer nisu u skladu s našim očekivanjima. Ili drugi omalovažavaju nas, zbog nekih naših mana ili slabosti… Poboljšanje započinje kad počnemo komunicirati na drugačiji način. Kad pričam sa svojom kćeri, uvijek koristim drugačiji tip rečenica. „Kad mi tako gomilaš suđe u sudoperu, osjećam se kao da moji zahtjevi za čistoćom i redom tebi nisu bitni.“ Ukoliko nastavimo omalovažavati ili drugi omalovažavaju nas, posljedice mogu biti dalekosežne, za svaki odnos a posebno onaj s djecom.

5. Zapovijedanje

Kažemo : „Nemoj to jesti, to nije dobro za tebe.“ Je li osoba s kojom komuniciramo zaista na tako niskoj razini da moramo zapovijedati? Umjesto toga, možemo izraziti poštenu zabrinutost i reći: „Brine me tvoje zdravlje. Želiš li nešto prženo, ili ipak kuhano…“
Umjesto da kažemo: „Nemoj to napraviti.“ Možemo reći: “Malo me brine da ne napraviš pogrešku, jesi li siguran da to želiš napraviti?“ Ljudi nisu robovi niti mala djeca. Nitko ne voli da mu se zapovijeda ili kontrolira. Takva vrsta komunikacije degradira drugu osobu i čini je manjom, a u konačnici i nesretnom.

Sveznajući ignoranti tuđih osjećaja nisu dobri komunikatori

Dakle, tijekom vremena, ovakvim načinima komunikacije u bilo kojim vezama, dolazi do umiranja intimnosti i emocionalnog povezivanja. Najgore je što druga strana, bili to mi ili osoba u toj vezi, polako počinje odustajati i povlačiti se. Ili postane agresivna, ili se jednostavno povuče u sebe i ne želi komunicirati. Što se može napraviti?

POSTAVITE ZDRAVE GRANICE

Moguće je reducirati te međusobne konflikte i poboljšati komunikaciju ukoliko naučimo koristiti prijelazne, umjesto “TI-rečenica”. Možemo održavati zdrave granice u kojima nećemo dozvoliti ljudima da s nama komuniciraju na takve neprikladne načine. Uostalom, nije to neka znanost, da bismo održali vezu zdravom potrebni su prije svega suosjećanje, empatija, blagost i velikodušnost. Ukoliko svoja mišljenja i pretpostavke stavimo malo sa strane te uočimo da i drugi ljudi imaju svoja, drugačija mišljenja te se pokušamo uvući u njihovu kožu i razumjeti, već smo puno napravili da lakše slušamo i razumijemo druge ljude. Posebno se to odnosi na one s kojima smo u bilo kakvom odnosu. Ne moramo se s njima ni složiti, ali bitno je da razumijemo. Takva sposobnost aktivnog slušanja, bez da se natječemo s drugima tko je u pravu a tko u krivu, ključ je svake zdrave veze. Takva komunikacija omekšava tenzije i rađa pozornicu za međusobni napredak, suradnju i emocionalnu povezanost.

Potrebno je samo malo truda da svi zajedno naučimo kako bolje komunicirati, a zatim će doći i do poboljšanja, te tako možda i naš odnos postane onaj koji prkosi surovoj statistici.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here