Željka Babić

Polemika oko (ne)cijepljenja i slučaj zaraženog liječnika u Dubrovniku potaknula me je da zavirim u diskurse jedne i druge strane… Zanima me kako se konstruiraju strane, kako ide ta diskusija, što se tu zapravo događa… Najupečatljivija stvar koja mi bode oko je koncept – “kako se zarazio ako je cijepljen”. Znamo li kako funkcionira zaštita cijepljenjem, da je učinkovita u 97 posto slučajeva te da kasniji prestanak efekta cjepiva nije toliko važan i nije nužna revakcinacija ako je bolest istrijebljena, odnosno ako je procijepljenost populacije kvalitetna, nema razloga za čuđenje činjenici da postoji cijepljena osoba koja se zarazila. No, ako se na tome gradi daljnja argumentacija protiv cijepljenja, rekla bih da je to indikator potpunog nedostatka razumijevanja što je znanost  i kako funkcionira medicina u svom najfundamentalnijem, brojčanom, statističkom obliku….

NESTANAK MAGIJSKE SIGURNOSTI

Čini mi se da se prije ovog izbijanja pseudoznanosti pogonjenog internetom medicini pripisivala gotovo magijska moć. Potpuna, stopostotna moć, bez pogreške i bez upliva niza drugih faktora… I to je davalo sigurnost ljudskoj svijesti koja jednostavno nije još savladala egzistencijalnu tjeskobu i strah… I tu je problem. Ako je procijepljenost pučanstva idejom o tome što je znanost, odnosno što je medicina i kako funkcionira, dobra i ako postoji svijest o tome da je uspješnost od 97 posto, kao što je u slučaju učinaka cijepljenja, nevjerojatno dobar rezultat, magijske ideje se nemaju za što uloviti. No, bojim se da je do pojave interneta medicina bila poimana magijski. U trenutku kad su zahvaljujući internetu i globalnoj umreženosti do javnosti počele dolaziti priče o nuspojavama, ovim i onim slučajevima koji izlaze iz statistika, nestala je magijska sigurnost u medicinu. Magijska svijest ne radi tako da dobra vila stvori 79 posto haljine za bal nesretnoj djevojci, i to u 88 posto slučajeva i to ako u štapiću ima 33 posto nikla… Ne. Vila JEST, ona stvara rješenje… I premda čovjek nema kontrolu nad magijskim elementima, (ne)sigurnost se crpi iz ideje da se nekome, nekad, negdje to dogodilo, pa može i meni.

u svijesti protivnika cijepljenja tri posto loših slučajeva pretvaraju se u stopostotni osjećaj nesigurnosti…

Čini mi se da je ustrajavanje na magijskoj sigurnosti ono što ljude privlači alternativama i stvara otpor prema realitetu medicine. U magiji nema statistike. Ili je ili nije. Ili je dobro ili nije dobro. Mete se pod tepih objektivna egzistencijalna nesigurnost čovjeka, koja se smanjuje. Ali i tri posto šanse da nešto neće uspjeti je velik kamen spoticanja ako pokušavaš magijsku svijest prenijeti na medicinu. Koncept funkcionira li to u medicini i znanosti je uvijek pitanje – u kojoj mjeri, pod kojim uvjetima… Budući da su i ljudsko tijelo i zajednica kompleksni, 100 posto ne postoji. Medicina i znanost ne mogu pružiti magijsku sigurnost, oni nisu vjera… Magijskoj svijesti je upravo ona statistička pogreška od tri posto slučajeva s nepovoljnim ishodom krunski dokaz da cijepljenje nije funkcionalan način zaštite zdravlja i da ništa ne valja. U biti, magijska svijest je odgovor na strah. A strah od toga da si baš ti u tih tri posto jednak je strahu da nema zaštite i da su svi 100 posto nezaštićeni cjepivom. Iz straha se iščitava teza da je isto cijepio se ti ili ne, jer svejedno možda nećeš biti dobro.

Magijska svijest želi potpunu zaštitu i ako je nema, sve joj postaje neprihvatljivo

NEZNANJE RAĐA STRAH

I onda kad ipak postoji tri posto šanse da se netko razboli te da se u tri posto mogu pojaviti neželjene nuspojave cjepiva, magijska svijest kaže – ne možemo tome vjerovati. Cjepivo nije dobra stvar. Ne osigurava zaštitu kao što bi je trebao osigurati čarobni štapić ili Bog… Za onoga tko je potonuo u magijskoj predodžbi medicine kao stopostotne zaštite sve postaje nesigurno… Ukratko, uz procijepljenost na fizičke bolesti, očito nedostaje dobra procijepljenost znanjem. I to znanjem o konceptu medicine kao brojanju (ne magiji), ali i znanjima o filozofiji, egzistencijalističkim pitanjima, prihvaćanju neizvjesnosti, uz svijest o važnosti da se ljudska zajednica stalno, temeljito statistički penje prema što je moguće većoj razini zaštite i sigurnosti.

Magijska svijest je kod primitivnih naroda uvijek podrazumijevala određeno prepuštanje, jer “mi ne znamo kako stvari djeluju…”, “ako uspije, dobro, ako ne – volja je božja…” i slično. Ova nova, post-magijska svijest ima u sebi određenu dozu svijesti o moći čovjeka da pobijedi, spozna i spasi, ali ima u sebi i premalo odmaka. Zato je tako agresivna i  tjeskobna. Post-magijska svijest koja se iskazuje kroz jačanje otpora prema cijepljenju željela bi “matematičnost” koju medicina kroz visoke pozitivne postotke, ali istodobno bez nesigurnosti koje se kriju u onih par negativnih postotaka.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here