Alis Marić, Čitaj knjigu

Nije dovoljno samo živjeti. Moramo imati sunce, slobodu i lijepi cvijet rekao je najpoznatiji Danac Hans Christian Andersen. Za mog trećeg boravka u čarobnom Kopenhagenu imala sam sve to. Ne sjećam se kada je neki grad na mene ostavio toliki dojam u par dana kao Kopenhagen ovoga puta. Jednostavno rečeno zaveo me je. Možda je tome pridonijelo fantastično vrijeme, jer svih pet dana nije bilo ni jednog oblaka na nebu, ili je razlog to što sam putovala sama i na taj način sto posto sama određivala tempo. Radila sam samo ono što mi je odgovaralo i što me je vuklo. Nigdje se nisam žurila, a tamo gdje mi je bilo dobro ostajala sam koliko mi je trebalo. Promatrala sam ljude, prirodu, građevine, umjetnost i, naravno, knjige i bila sretna.

MEĐU NAJSRETNIJIM LJUDIMA NA SVIJETU

Kaže se da ljudi iz cijelog svijeta putuju u Dansku kako bi pronašli sreću s obzirom da se Danci, otkada se provode globalna ispitivanja zadovoljstva životom, stavljaju na sam vrh i proglašavaju najsretnijom nacijom svijeta. U to sam se i ovaj puta ubrzo uvjerila. Danci jesu najsretniji narod na svijetu.

Grad koji živi na vodi

To se ne zaključuje samo po tome što imaju na prozorima više upaljenih svijeća od nas ostalih i time predvode u “umjetnosti stvaranja intime i duševne ugode – stvarajući osjećaj hygge” (što je već postao danski brend i izvozni proizvod), već zaista sve odiše blagostanjem, srećom i općim zadovoljstvom i sigurnošću. Mnogima je to velik misterij. Pogotovo jer znamo da Danska tijekom godine ima uglavnom nepovoljne vremenske prilike i da više od pola godine prevladavaju mrak, sivilo i kiša, a diče se i gotovo najvišim poreznim stopama na svijetu. Danska svakako ne predstavlja savršenu utopiju. I ona, kao i svaka druga razvijena zemlja poznaje jednake izazove i probleme. No, ono što je razlikuje od ostalih je to da Danska može biti velika inspiracija kad se govori o konstantnom nastojanju da se poveća kvaliteta života stanovnika. Pokretački moto te zemlje je već godinama: “Naše mjerilo je čovjek”.

Dnevno na važnim prometnim čvorištima Kopenhagena izbroje i po 50.000 biciklista

Što me je to ovoga puta u Kopenhagenu posebno impresioniralo? Kao prvi grad na svijetu, Kopenhagen dosljedno osigurava da svi pješaci i biciklisti iskoriste maksimum kroz sve važnije građevinske projekte i rješenja. Prvenstveno se misli na ljude, a ne na njihove automobile. Zapanjila me je prometna mirnoća tog grada. Na ulicama nema gužvi, nema nervoze, trubljenja i naguravanja. Svi se voze na dva ili tri kotača. Vožnja na četiri kotača je regulirana zakonom i maksimalno ograničena. Na taj način grad diše, ima zraka i prostora. Dnevno se na nekim važnim prometnim čvorištima prebroji i do 50.000 bicikla. Fasciniralo me je što su žene na biciklima sređene, spretno se voze u minicama i s visokim petama, poslovnim kostimima, i to po svim vremenskim uvjetima. Često ispred sebe, u pripadajućim kolicima voze djecu, koji puta i odraslu osobu, namirnice ili ono što su putem kupile. Voze se i djeca na vlastitim biciklima. Biciklisti su maksimalno zaštićeni, imaju sva prava i prednosti i, naravno, poštuju biciklističku kulturu. Mi pješaci turisti itekako trebamo biti oprezni i paziti kuda i kako prolazimo gradom. Meni se puno puta znalo desiti da sam zaboravila pogledati dolaze li mi sa strane biciklisti. Oni su uvijek samo ljubazno diskretno pozvonili i time me upozorili. Sa smiješkom.

Danska nije savršena utopija. I ona, kao i druge razvijene zemlje poznaje jednake izazove i probleme. No, od ostalih je razlikuje da može biti velika inspiracija kad se govori o konstantnim nastojanjima da se poveća kvaliteta života stanovnika…

Osim biciklima stanovnici Kopenhagena se voze podzemnom željeznicom, vlakovima i gradskim autobusima. Sve besprijekorno funkcionira. Na vrijeme. U Danskoj nema kašnjenja. Ni minute. A nema niti naguravanja. Mnogi i hodaju.

Trgovi, ulice, parkovi i otvoreni prostori su puni zadovoljnih i pozitivnih stanovnika, ali i turista. Grad je pun zelenila. Na svakom koraku je posađeno stablo ili je uređena neka zelena površina. One su javne. Nerijetko ćete na njima vidjeti ljude kako leže, čitaju, uživaju u sendviču uz pivicu ili čašu vina. To je ono što u Zagrebu nećemo tako često vidjeti. Tamo je to normalno. Nakon posla poslovni ljudi u odijelima i kravatama opušteno leže na travi ili uz vodu i časte se dobrom hranom i pićem. Grad je uredan i čist.
U Kopenhagenu se osim na zelenim površinama živi i uz vodu. Gdje god je to moguće, sjedi se na kanalima koji presijecaju glavni grad ili se vozi kojekakvim morskim prometalima. Opet mogu samo zaključiti – Danci znaju uživati.

GRAD O KOJEM URBANISTI I ARHITEKTI BRINU

Kopenhagen je prepoznatljiv po crvenoj boji. Mnogo je zagasito crvenih fasada, ali i krovova. U gradu nema nebodera niti visokih zgrada. Najviše zgrade su peterokatnice. Sve je manje-više ujednačeno i skladno. Arhitekti i urbanisti itekako paze na to. Grad nema potrebu “eskplodirati” i “zadiviti” na taj arhitektnoski senzacionalistički način. Nema pompe i pokazivanja moći tko je viši i sjajniji. Uostalom, prije dosta godina oni su od napuštenih vojnih zgrada napravili prekrasne stanove. Uz vodu, naravno.

Djecu u kolicima četo se može vidjeti pred dućanima i kafićima…

U Danskoj nema „majki-nemajki“. Osim po hyggeu Danska je poznata i po svom opuštenom i jedinstvenom odgoju djece. Puno se rasprava vodi izvan Danske o tom fenomenu. Mnogima nije jasno od čemu se radi. Od malena se djecu uči empatiji i brizi za drugoga, a velika se važnost pridaje igri. Djeca se trebaju što više i duže igrati. Već na ulazu u vrtiće izložene su fotografije djece koja izražavaju različite emocije. Djeca su na tim slikama tužna, vesela, odsutna ili im je dosadno… O tome se s njima raspravlja i traže se načini kako mogu pomoći jedni drugima, ovisno o raspoloženju. Zajedništvo je visoko na ljestvici vrijednosti. Roditelji se u Danskoj ne osjećaju sami. Nakon poroda mlada majka integrirana je u zajednicu s još šest majki, najbližih joj po mjestu stanovanja. U tim grupama žene mogu pričati o svojim problemima, dilemama i brigama. U Kopenhagenu sam na ulici vidjela mnoge majke koje ostavljaju kolica s bebama i malom djecom ispred dućana ili kafića dok one bezbrižno obavljaju kupovinu ili konzumiraju kavu. Na taj način se pokazuje da su danski roditelji izuzetno opušteni, mirni i bez straha kad su u pitanju njihova djeca. Danska je ekstremno sigurna i pouzdana zemlja s niskom stopom kriminala i prijestupa. Sigurnost se osjeća u svakom segmentu življenja. To se prenosi i na djecu. Majke imaju mogućnost odabira fleksibilnog radnog vremena, zdravstvena i socijalna zaštita je svima dostupna i besplatna.

Ljudi su jako ljubazni. Koga god sam nešto pitala pretrgao se da mi odgovori, da me uputi ili da me “fotka”. Engleski jezik govore svi. Nigdje nisam naišla na zabrane. U muzejima možeš fotografirati koliko želiš, Kraljevskoj palači može prići do vrata, sve možeš snimati iz najbližeg kuta… Danci su jako disciplinirani. Drže se reda i točnosti.

SKUPE USLUGE

Kopenhagen je skup grad. Naročito su skupe usluge. Frizerska usluga pranja i feniranja kose košta 220 danskih kruna, što je isti broj kuna. Jedan obrok, recimo ručak, stoji od 100 do 250 kruna. Kruh koji je zaista fantastičan i ukusan košta od 40 do 80 kruna. Shopping je odličan. Pušenje je svugdje strogo zabranjeno i toga se striktno drže. Nema pretjeranog luksuza. Nitko se ne pokazuje u skupim automobilima, markiranoj odjeći ili obući i nitko se ne ističe pretjeranom šminkom. Danci i Dankinje su jako lijepi ljudi. Nagledala sam se prekrasnih lica, ali i vitkih tijela. Dankinje imaju duge noge i vrlo su prirodne. Aktivan narod, nema što.

Stanovala sam u dobrom kvartu, u mirnom i ugodnom Airbnb stanu kojeg sam dijelila s domaćicom Adele. Odlična solucija. Ona mi je redovno davala dobre savjete i upute, a navečer bismo se dobro ispričale sabirući dojmove. Ali, ako ne želite koristiti usluge Airbnb-ija evo prijedlog za povoljan, a dobar hotel: Hotellet (Oehelnschlaegersgade 17, Vesterbro). Cijena noćenja u dvokrevetnoj sobi je ispod 90 eura. Ugođaj je odličan.
Kopenhagen je idealan grad za posjet s djecom. Vrvi mjestima koje će oduševiti vaše najmlađe.

OBILJE ZNAMENITOSTI

Što me je ovoga puta impresioniralo od znamenitosti?

Kraljevska knjižnica, Kopenhagen (The Royal Library) koju još zovu i Crni dijamant

Mističnu i impresivnu zgradu Den Sorte Diamant, ili “Black diamond”, čija je fasada kombinirana od stakla i crnog granita, dizajnirala je tvrtka Arhitekti Schmidt Hammer Lassen. Oni su 1999. godine na staro “nalijepili” nešto sasvim novo i drugačije. Nalazi se na obali, na vodi, a na crnoj staklenoj fasadi odigravaju se neobične igre sjena i odsjaja vode, sunca i neba. Ako se igdje moglo sačuvati sve što je vrijedilo, a bilo je napisano ili odštampano na listovima papira onda je to u Danskoj, i u ovoj biblioteci na osam katova. Od prve objavljene danske knjige iz 1482. godine, do vrijednih spisa Sørena Kierkegaarda i Hans Christiana Andersena, knjigama su posvećene mnogobrojne dvorane pa se prostor može smatrati pravim dijamantom književnosti i filozofije. Knjižnica je otvorena za javnost i ulaz je slobodan. Fotkanje ovog dijamanta je pravo zadovoljstvo. U knjižnici su stalno izložbe, a ja sam imala sreću da sam naletjela na “Abramovich Method of Treasures” slavne Marine Anbramović. Knjižnica u prizemlju ima odličan restoran/café gdje možete po dobrim cijenama uživati u svježoj hrani, kolačima, pivu i kavi. Preporuka je da, ako baš ne pada kiša, jedete vani, uz vodu.

Rodna kuća Karen Blixen – na pola sata vožnje vlakom od Centralne željezničke stanice

Oaza mira oko rodne kuće poznate spisateljice

Dvadeset minuta sjeverno od Kopenhagena, u maloj lučici gradića Rungsted nalazi se Rungstedlund, imanje i rodna kuća omiljene danske književnice Karen Blixen (1885.-1962.) u koju se vratila nakon 17 godina koje je provela na svojoj farmi kave u Africi. Tu je počela pisati, odatle je putovala po svijetu, a tu je i umrla. Nedaleko kuće njezin je mirni i elegantni grob. Koje uzbuđenje me je prošlo kada sam joj se poklonila. U Muzeju Karen Blixen provela sam gotovo čitavu nedjelju i nisam se mogla dovoljno nadiviti svemu što me je tamo dočekalo. Kuća je potpuno sačuvana, sa svim namještajem, posuđem, kuhinjom, Kareninim stvarima koje je donijela iz Afrike (najdražu fotelju Denysa Fincha Hattona na primjer) i pretvorena u ugodan i topli mali muzej. Na trenutke imate dojam kao da je vrijeme stalo, kao da će se vas Karen dočekati došavši iz svoje radne sobe, ili da će se gosti pojaviti i sjesti za prekrasno uređen blagdanski stol. Hrana i piće su očito u toj kući igrali važnu ulogu. U čitavom prostoru se evidentno slavi spisateljičin život, njezine knjige, njezina pisma i njezina umjetnička djela. Karen je osim što je bila vrhunska književnica bila i vrhunska slikarica pa je u jednoj sobi izložba njezinih ulja, crteža u ugljenu i nedavno pronađenih pastela. U okviru muzeja je i mali Blixen café. Preporuka za ručak na otvorenom.

Rodna kuća Hansa Christiana Andersena – u šarenoj i živahnoj luci Nyhavn

Iako je umro prije više od 145 godina, u Kopenhagenu, gdje je proveo većinu života, Andersen je svugdje: djela i spomenici povezani s njime poput slavnog kipa Male sirene u kopenhaškoj luci i njegova rodne kuće u luci Nyhavn (Nova luka) i dalje privlače puno turista u Dansku. Obala, kanal i luka datiraju iz 17. stoljeća, a poznata je po živo obojenim fasadama kuća. Andersen je živio baš tu, na obali: živio je na broju 20 i u toj je kući napisao “Kresivo”, “Mali Claus i Veliki Claus” i “Princeza na zrnu graška”, te su bajke prve izašle u prvoj knjizi bajki koja je tiskana. Dvadeset je godina živio na broju 67 a dvije godine na broju 18.

Hans Christian Andersen na svakom je koraku

Godine 1835. izašla je prva knjižica Andersenovih bajki, sljedeće godina druga, ali je tek treća pobudila pažnju kritike. Do kraja života Andersen je bio poznat kao najveći danski pripovjedač, ali su od mnogobrojnih njegovih književnih radova ostale žive samo bajke. Više od stotinu godina one se prevode na više od 160 jezika svijeta, prema njima se snimaju filmovi i prerađuju u libreta za balete. Andersenovom nagradom svake godine nagrađuje se najbolja knjiga za mladež u cijelom svijetu.

U cijelom gradu osjećat ćete Andersenovo prisustvo. Bilo u suvenirnicama, bilo da prolazite Nyhavnom, bilo da se nađete blizu zabavnog parka Tivoli – tamo se nalazi njegov kip. Ne možete promašiti. Recimo i da je na doku Langelinje slavna skulptura Male sirene koja je 23. kolovoza 2013. napunila sto godina: Kopenhagenu je sirenu od bronce i granita darovao danski kipar Carl Jacobsen koji se u priču zaljubio gledajući balet “Mala sirena” u Danskom kraljevskom kazalištu, a lik je napravio po balerini Ellen Price koja, doduše, nije željela pozirati naga pa je tijelo sireni “posudila” njegova žena Eline.

Louisiana – muzej moderne umjetnosti na otvorenom uz sam morski prolaz sa Švedskom

Muzej nije dovoljna riječ za ovu divotu na pola sata vlakom od Kopenhagena prema sjeveru. Louisianu je stvorio jedan tvorničar sira koji je strastveno zaljubljen u umjetnost. U tom prostoru dobivate sasvim novu sliku što umjetnost ustvari je. Kad sam ušla u muzejski kompleks zelenila, parkova, mora i različitih građevina gdje je svoj dom našlo oko 3500 umjetnina ostala sam bez teksta. Doslovno. Trebalo mi je jedno pola sata mira i promatranja da sredim te jake dojmove koji su me obuzeli. Louisiana je jedinstveni muzejski prostor koji živi, diše i lebdi. Zanimljivo je da ni tu nema nekih jačih zabrana ili ograda. Umjetnine su svrhovito razbacane po parku, uz more, u nekoliko vrlo zanimljivih arhitektonskih građevina gdje se sve perfektno uklapa i stapa. Tako možete imati piknik uz skulpture Henrya Moorea. Imala sam sreću da je u muzeju još trajala izložba Picassove keramike. To me je tek ostavilo bez teksta. Dakle, ako idete u Kopenhagen ovaj umjetnički raj nikako nemojte propustiti.

PET OSOBINA GRADA

Ako bih Kopenhagenu trebala dati pet osobina to bi bile:

  • sretan grad
  • aktivan i zdravi grad
  • uravnotežen grad
  • inovativan grad
  • pouzdan grad

Jeste li znali da se u Kopenhagenu nalazi najmanji hotel na svijetu? Nema puno mjesta u hotelu Central u kvartu Vesterbro. Hotel se sastoji od jedne dvokrevetne sobe s malom kupaonicom i radnim stolom. Ispod sobe nalazi se kafić u kojem možete doručkovati.

TROŠKOVI

Moji troškovi puta bili su ovakvi:

Povratna avionska karta bila je 1100 kuna.
Smještaj pet noći u Airbnb stanu zajedno sa stanodavkom – 340 Eura.
Petodnevna prometna karta koja vrijedi za vlak, podzemnu i bus – 300 kn.
Ako želite uštedjeti možete kupiti hranu u dućanu, jer Danska je za naše pojmove skupa – dnevno vam za skroman i normalan dan treba oko 500 kuna.

Nemojte ni vi propustiti ovaj grad. Jer, zaista se isplati!

2 Komentari

  1. “Rodna kuća Hansa Christiana Andersena – u šarenoj i živahnoj luci Nyhavn.”
    Mala ispravka:
    Hans Kristian Andersen nije rodjen u Kopenhagenu nego u Odense i rodna kuca se ne nalazi u Kopenhagenu kao sto stoji u tekstu. On je dugo zivio i umro u Kopenhagenu ali njegova rodna kuca je danas muzej i nalazi se u gradu Odense na ostrvu Fyn-u.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here