Sandra Pocrnić Mlakar

Zamislite da kroz svoja najteža krizna razdoblja u životu, kao što je, primjerice, razvod braka, prolazite uz podršku prijateljica koje vas razumiju, koje će vas osnažiti kada vam je potrebno ohrabrenje ili saslušati kada vam je potrebno sređivanje vlastitih misli i osjećaja. Njihovo mišljenje cijenite, a sigurne ste da su dobronamjerne i pouzdane, da vas neće izdati i napustiti kad su najpotrebnije. Životni tempo danas rijetko kome omogućuje da stekne i održi čvrst krug prijateljica, ali prijateljske podrške ne treba se zato odreći. NADJA SKAZLIĆ vodi školu osobnog razvoja i program za osnaživanje žena “Novi život Nova ja”, u kojem se nalaze podrška, ohrabrenje, poticaj…, stvari koje pronalazimo u krugu prijateljica. Ona je terapeutkinja tjelesno integrativne terapije. Bavila se pedagoškim radom i poduzetništvom, završila brojne edukacije i danas, kako kaže, živi život kakav želi i pomaže drugima. Radi u grupama i individualno, u zatvorenom i u prirodi, organizira povlačenja (retreat) za žene, primjenjuje ples i vježbe kako bi se naučeno ugradilo u svakodnevni život i navike, a ima i programe prilagođene za muškarce, na kojima je također sve više polaznika.

Dvadeset ste godina bili u poduzetništvu, a onda ste na pragu pedesete godine života odlučili promijeniti život i krenuti u nešto novo. Što vas je navelo na taj veliki životni zaokret? 

To je u stvari moja treća karijera. Nakon studija, deset sam godina radila kao učiteljica i to mi je iskustvo iznimno korisno u današnjem radu. Mogu reći da sam učiteljica po vokaciji, i dalje to radim u svojoj Školici. 1990. pokrenula sam u suvlasništvu sa sestrom obiteljski posao koje je trajao 20 godina. To je bio odličan poligon za učenje poduzetništva i kreativno izražavanje. Sad mi je to iskustvo veliki resurs. Još sam 2006. godine znala da želim izaći iz obiteljskog biznisa i raditi s ljudima, ali nisam još znala što. Išla sam na razne seminare, tražila se. Zato imam uvid u brojne tehnike osobnog razvoja, jer sam od mnogih završila prvi stupanj, zaključila da to nije moj put i krenula dalje. Kad smo 2011. godine zatvorili našu tvrtku, upisala sam s 49 godina četverogodišnju edukaciju za terapeuta. To je zanimanje u kojem su godine, zrelost, iskustvo i gubici kroz koje sam prošla velika prednost, a ne mana. Spojila sam sve svoje kvalitete i znanja u novi projekt i tako ponudila sebe. Vjerujem da je to put za sve koji se žele baviti poduzetništvom: zapakirajte u poslovni model sebe i ponudite svijetu ono najbolje što imate, ono od vas što svijetu treba.

Niste se bojali novog početka u zreloj životnoj dobi? Niste se bojali neuspjeha? 

Moramo prevladati strahove. Često čujem od mladih klijenata kako s 30 i nešto godina govore da su im to već “one” godine kad je najproduktivniji dio života pri kraju. Kao da više nemaju vremena. Ne vide dalje. Pisala sam na blogu o takvoj svojoj zaslijepljenosti. Iza nje je strah. Ja sam unatoč tomu, s 49 godina upisala novi studij te nakon toga završila još dvije edukacije. Život je tako bogat, samo trebamo pružiti ruku. Otvorena sam svemu što mi donosi, tko zna kamo će me još odvesti?

upisala sam s 49 godina četverogodišnju edukaciju za terapeuta. To je zanimanje u kojem su godine, zrelost, iskustvo i gubici kroz koje sam prošla velika prednost, a ne mana…

Radionice i predavanja “Novi život Nova ja” prilagođene su osobnom razvoju nakon raskida i razvoda. Zbog čega ste se okrenuli toj temi? 

Prekidi veza i razvodi su velika tema koja je u našem društvu jako stigmatizirana, mada se to na prvu ne bi reklo. Ta je stigma pogotovo usmjerena prema ženama, jer je status udane žene u patrijarhalnom društvu najviše što žena može postići, a status razvedene je vrlo nisko u vrijednosnom sustavu. U urbanim sredinama se taj omjer mijenja, ali se razvod i dalje doživljava kao gubitak i razlog za sram. Ni sama nisam bila svjesna toga sve dok se nisam razvela. Bila sam iznenađena kako su se neki ljudi počeli prema meni drugačije odnositi, mada se ja kao osoba nisam promijenila. Tada sam osvijestila koliko je snažna zaštita institucije braka: ako imate svog muškarca, nitko vas izvana neće dirati, sigurni ste i zbrinuti. Cijena te “sigurnosti” mnogim ženama je vrlo visoka, ali se njeguje vanjska slika radi očuvanja mjesta u društvu. Zbog straha od te stigme mnoge ostaju u lošim brakovima predugo. To se ipak mijenja, danas je lakše. Program za oporavak nakon prekida i razvoda (koji najčešće uključuje i pripremu za razvod te prolazak kroz njega, ovisno o tome kad se klijent/ica uključi u program) samo je jedan od programa kojima se bavim. Budući da je taj događaj velika prekretnica i ostavlja dubok trag, radimo na više razina. Važno je znati zašto se veza raspala, što iz toga možemo naučiti, što nismo vidjeli, a stalno je bilo tu. Prekinut odnos treba dobiti svoje mjesto. To je dio našeg života, oblikovao nas je, ne treba ga se odricati, ali niti nositi u novi život. Radimo i na koracima prema trasiranju novog partnerstva, kad za to bude vrijeme.

tek nakon razvoda sam osvijestila koliko je snažna zaštita institucije braka. ako imate svog muškarca, nitko vas izvana neće dirati, sigurni ste i zbrinuti… Cijena te “sigurnosti” mnogim ženama je vrlo visoka, ali se njeguje vanjska slika radi očuvanja mjesta u društvu…

Škola osobnog razvoja za žene “Novi život Nova J”a (Školica) osmišljena je kao sistematska i temeljita podrška dubokoj transformaciji žena u bilo kojem kriznom razdoblju. Neke polaznice su se za nju odlučile baš zbog razvoda, ali ima i žena koje su u brakovima i vezama, koje su slobodne. Razne su motivacije za polazak u školu, sve se žele osjećati lagano, radosno, imati ispunjen i smislen život.

Imate li povratnu informaciju o tome što se s polaznicama događa nakon što završe program koji vodite?

Upravo ističe četvrta godina mog rada u ovom području. Ne brojim polaznike, imamo mnogo radionica i programa gdje ljudi dolaze povremeno. Dođu, budu neko vrijeme, odu. Neki se opet vrate. Osobni razvoj se ne može staviti u kalupe, svaka osoba je drugačija, ima drugačije potrebe, resurse, različite prepreke i kapacitete da se s tim nosi. Nikoga ne guramo preko granica, svaka osoba je odgovorna sama za sebe i ne mora ništa ako joj je previše u tom trenutku. Inače nam je u životu svega previše, ovdje učimo drugačije. Osjetiti sebe, svoj ritam i uzeti si pravo dati si koliko i kada nam treba. Ne morate ništa – prva je rečenica koju kažem kad počnemo s radom. Iznenađujuće, vrlo je efikasna, tek se nakon te rečenice pokrenu. Što se s njima događa nakon Školice? Nekima tri godine nisu dovoljno, tek se odmrznu na drugoj, trećoj godini i napredak ovisi o stanju u kojem su došle. Uglavnom, ako odrađuju sve što im je ponuđeno, nakon Školice polaznice imaju osjećaj sebe. Prepoznaju svoje potrebe, mogu se pobrinuti za sebe, imaju osjećaj vlastitih granica i zrelije ulaze u odnose. Mogu razlikovati stvarne osjećaje, prepoznati distrakcije. U Školici se teorijom bavimo samo koliko treba da razumiju kontekst u kojem jesu. Sve ostalo vrijeme posvećeno je praktičnom rješavanju prepreka, odbacivanju tereta, iscjeljenju odnosa, punjenju resursa, dovršavanju nedovršenog. I sve to uz mnogo ugode i otvoreno srce. Ponekad nije lako, ali vrijedi.

Mnoge radionice odvijaju se u prirodi gdje se čovjek lakše povezuje sam sa sobom

Program u školicama koje organizirate traje relativno dugo – čak tri godine. Koliko polaznika završava cijeli program u usporedbi s brojem polaznika koji ga započinju?

Osipanje je u ovom radu prirodno. Nemaju svi želju ići do kraja i to je u redu. Upisuju godinu po godinu. Neke su zadovoljne napretkom postignutim u prvoj godini , neke nisu spremne za dalje. Uglavnom se grupa smanji na kraju prve godine, tko upiše drugu ide do kraja. Od jeseni će program Školice trajati jedan semestar dulje, dakle tri i pol godine. One koje stvarno žele unutarnju sigurnost, manje anksioznosti, žele izaći iz simbioze i ostvariti osjećaj sebe i svoje osobne moći te više lakoće, trebaju više vremena. To se ne postiže preko noći, nema trikova. Usponi i padovi su dio života, pratim ih na tom putu, uz njih sam kad im treba. Definicija mojih idealnih klijenata je: oni koji stvarno žele promjenu i napravit će sve što mogu da je postignu.

Kako ste se počeli baviti temom osobnog razvoja nakon razvoda?

Ta mi je ideja stvarno pala s neba. Na trećoj godini edukacije za terapeuta razmišljala sam zbog čega sam ovdje, što svijetu mogu dati. Što je to specifično moje, koja sinergija mojih iskustava može ljudima pomoći. Kao da se preda mnom spustilo platno na kojem je pisalo Novi život Nova Ja. Kad sam se ja rastajala, nije bilo ovakvih programa, a rastavom se istovremeno rastače stari život i stvara novi, mnogo toga je nejasno i novo, i sve to u trenutku kad smo ranjivi i slabi. Rijetki su prekidi koji su se dogodili preko noći, odnos se urušavao dulje vrijeme ili nikad nije bio dobar pa smo vjerojatno iznutra prazni i opustošeni. U takvom stanju morali bismo donositi velike životne odluke. Previše svega odjednom. Tada je važno imati pored sebe nekoga tko je tu bio, ima znanja i načina kako podržati tu transformaciju. Sigurnost i povjerenje, to im treba i to dobiju.

Može se reći da pomažete ženama da skupe krhotine svog života i krenu dalje?

Mnoge žene, pogotovo one koje su rano ušle u brak, žive u mjehurićima odvojene od stvarnog svijeta, kao u onim staklenim mućkalima s idiličnim krajolikom i umjetnim snijegom. Toga nismo svjesni dok se mućkalo ne razbije. U njemu smo bile carice, znale smo kako trebamo živjeti, bile smo uspješne u mnogim područjima, ali i dalje nesvjesne da nam dio te snage daje status braka, da ta snaga nije do kraja autentična. Mućkalo, naravno, ima svoju ulogu i dobro je da smo ga imale. Kad smo spremne za transformaciju, ono pukne i nađemo se oči u oči s velikim svijetom. Tada počne nova faza: dovršavanje odrastanja. To se odnosi i na muškarce i na žene, nema tu razlike. Nakon godina sveznanja suočiti se s time da za novi život treba učiti nove vještine i znanja ponekad nije lako. Sve to ide sporije nego bismo htjeli, ali mnogo brže nego što se bojimo. Zato sam osmislila više programa, sigurno mjesto, mrežu koja će vas dočekati kad se poskliznete. Svaka ima drugačije potrebe. Nekima je dovoljan naš vikend intenziv „Nakon prekida – skok! u novi život“, u kombinaciji s individualnim radom, uživo ili online. Važno je promijeniti percepciju: prekid nije kraj života, već samo kraj jedne te početak nove životne faze. Kad se pitate: Ima li meni pomoći?, odgovor je: Ima, ima.

Teme osobnog razvoja obrađujete i na blogu Novi život – Nova ja na kojem imate brojnu publiku. Koliko teme koje obrađujete pomažu čitateljicama?

Moje školarke za neke blogove kažu da ih nakon svog procesa drugačije, dublje razumiju. Drago mi je da su dovoljno slojeviti da mogu biti zanimljivi raznim ljudima u raznim situacijama. “Ti pišeš o meni, u mnogima sam se našla”, čest je komentar. Svako toliko me netko pita kad će prijevod na engleski ili kad će knjiga. Sad i na tome radim. Iako u blogovima ne govorim samo o oporavku od prekida, već i o ostalim izazovima osobnog razvoja kroz koje prolaze mnogi ljudi, knjiga će biti posvećena prekidima i razvodima. Neće biti samo zbirka blogova, već priručnik s vježbama i zadacima u kojem će mjesto naći i mnogi blogovi. Bavit će se konkretnim koracima u vanjskoj i unutarnjoj organizaciji: organizaciji praktičnog života i u organizaciji percepcije, osjećaja, namjera, sigurnosti. Kako zrelo starom životu dati mjesto i kako graditi svoj novi svijet, novi život, novu Ja. Popularna je e-knjiga “Prva pomoć za oporavak nakon razvoda ili prekida veze, s uputama za razvedene, njihovu obitelj i prijatelje” – nalazi se na naslovnici web stranice www.nadja.hr , besplatna je i korisna u akutnoj fazi prekida.

U kojem će se smjeru razvijati programi koje vodite? 

Programi u školi se stalno mijenjaju i poboljšavaju, ovisno o potrebama klijenata. To je prednost male boutique škole. Curriculum postoji, ali je fleksibilan, radi se ono što ljudima konkretno treba. To je u većim sustavima nemoguće. Neću odustati od ovakvog rada, neću povećavati grupe, želim da polaznice dobiju upravo ono što im treba upravo onda kad im treba. Program nazivamo školom zbog formata – imam pedagoško obrazovanje i iskustvo – ali nije riječ o edukaciji terapeuta, najmanji je fokus na znanju u uobičajenom smislu te riječi. Fokus je na izgradnji resursa, jačanju unutarnje strukture, otvaranju ka životu, ka radosti, ali ne iz maske, već stvarno, autentično, iz srca. Vodim sve programe, a na retreatima i intenzivima mi pomažu asistentice. Tamo imamo i gošće voditeljice.

e-knjiga “Prva pomoć za oporavak nakon razvoda ili prekida veze, s uputama za razvedene, njihovu obitelj i prijatelje” – nalazi se na naslovnici web stranice www.nadja.hr , besplatna je i korisna u akutnoj fazi prekida…

Ove godine nećemo imati grupu s tjednim radionicama, sve grupe prelaze na modulski način rada: jedan cijeli dan mjesečno plus individualni rad i dodatni zajednički programi. Taj je pristup prihvatljiviji ženama izvan Zagreba. Upisi su otvoreni, u tijeku su konzultacije, prijave stižu. Ove godine upise u prvu godinu koja počinje na jesen završavamo krajem srpnja. U srpnju vodim pripremni program Moje sigurno mjesto, koji ove godine nije uvjet za upis, ali ga preporučujem, jer će nakon njega biti lakše. Nastao je osluškujući potrebe ljudi koji nemaju osjećaj duboke unutarnje sigurnosti. Na taj način nastaju svi programi, vidim što im treba i to im ponudim. Najvažniji su rezultati. Oni su smisao. Fokus je ka rješenju, a ne ka problemu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here