Diana Glavina

O IVANU ĐIKIĆU kao iznimnom znanstveniku, iznimnom istraživaču, iznimnom čovjeku moglo bi se puno toga izreći i napisati, ali treba naglasiti da, iako od 1992. godine živi u inozemstvu, ne samo što prati znanstveni, obrazovni, politički život i zbivanja u Hrvatskoj već je i osjetljiv na brojna pitanja koja se tiču razvoja hrvatskoga društva. Stoga bezrezervno podržava i pridružuje se i našoj kampanji BUDIMO RAVNOPRAVNI, koju Udruga “Žene 50+” provodi pod pokroviteljstvom  Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.  IVAN ĐIKIĆ, molekularni je biolog, jedan od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, cijenjen u cijelom svijetu. Redoviti je profesor medicine na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, član Leopoldine, njemačke akademije znanosti. Svoj rad posvetio je istraživanju karcinoma, a za otkrića u tom području dobio je brojne prestižne nagrade i priznanja. Izdvojit ćemo da je dobitnik najvažnije njemačke nagrade za znanost “Gottfried Wilhelm Leibniz”, dobitnik je nagrada američkog i europskog udruženja za istraživanje raka, dva je puta dobio projekt Europskog istraživačkog vijeća, a i u europskim razmjerima rijetki su znanstvenici kojima je to uspjelo.

U međunarodnim okvirima puno je uspješnih znanstvenica, ali moj je dojam da žene i u tom društvenom segmentu jako puno rade, ali da su šefovi znanstvenih institucija i voditelji projekata češće muškarci. Je li to tako?

Statistički podaci govore da još uvijek postoji neravnopravnost spolova na vodećim pozicijama u većini zemalja. Međutim, situacija se mijenja na bolje i ima dosta primjera u zemljama Europske unije u kojima se dostiže puna ravnopravnost žena i muškaraca. U znanstvenom svijetu naglasio bih ulogu Marie Leptin, generalne direktorice EMBO-a, najveće znanstvene organizacije molekularne biologije u EU, koja okuplja više od 1500 vrhunskih znanstvenika. S njom blisko surađujem i mogu reći da tu instituciju vodi vrlo uspješno.

Je li i znanost profesija u kojoj prevladavaju žene kao što je to zdravstvo, barem ono u Hrvatskoj? I kako vi birate svoje suradnike i suradnice na različitim znanstvenim projektima?

Između 60 i 70 posto današnjih doktoranata biomedicine u većini zemalja EU su žene. Međutim, manje od 30 posto žena ima pozicije profesora ili voditelja laboratorija. Nadam se da će se za desetak godina uspostaviti ravnopravnost u obje karijerne grupe, jer za znanost je najbolja interdisciplinarnost kao i ravnopravno sudjelovanje oba spola. Svoje suradnike i suradnice biram prema njihovoj znanstvenoj kvaliteti i obrazovanju, no uvijek razmišljam i uključujem i ravnotežu spolova, ravnotežu disciplina, nacionalnosti i karaktera ljudi u laboratoriju. Ova mješavina osobnih razlika i različitih mišljenja recept je znanstvenog uspjeha mojeg laboratorija.

Između 60 i 70 posto doktoranata biomedicine u većini zemalja EU su žene. No, manje od 30 posto žena ima pozicije profesora ili voditelja laboratorija. Nadam se da će se za desetak godina uspostaviti ravnoteža, jer za znanost je najbolja interdisciplinarnost i ravnopravno sudjelovanje oba spola…

Kako po pitanju ravnopravnosti spolova diše znanstvena zajednica u Njemačkoj, kako u Hrvatskoj? Koje su razlike, a koje sličnosti?

Njemačko društvo je potpuno senzibilizirano za pitanje ravnopravnosti spolova i poduzima veliki broj mjera da se unaprijedi pozicija žena u društvu, ali i u znanstvenoj zajednici. Primjer je predsjednica našeg Goethe Sveučilišta, profesorica Birgitta Wollf, koja uspješno vodi naše Sveučilište. U Hrvatskoj je pohvalno da je nova rektorica Sveučilišta u Rijeci profesorica Snježana Prijić-Samaržija vrlo brzo otvorila to sveučilište novim izazovima i pokrenula nužne promjene. Mislim da je liderska uloga žena izrazito važna te treba poslati jasnu poruku ženama da postoje konkretni programi u znanosti koji im omogućuju karijeru, uspjeh i obitelj odnosno ravnotežu između karijere i obitelji. Ako su toga svjesne, lakše će krenuti i odlučiti se na ispunjavanje svojih osobnih ciljeva.

U hrvatskoj politici zastupljenost žena je jako mala, pa u Hrvatskom saboru danas imamo samo 19 zastupnica. Žene u poslovnom svijetu suočavaju se s tzv. staklenim stropovima. I u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti tek je 10 posto akademkinja. Koliko hrvatsko društvo gubi tom neravnomjernošću u zastupljenosti muškaraca i žena u mnogim područjima djelovanja?

Hrvatska gubi jako, jako puno zbog niskog postotka žena na vodećim pozicijama u društvu. Žene svojim radom doprinose napretku društva, znanosti, poboljšanju javne komunikacije, doprinose rješavanju problema na kvalitetan način i taj je gubitak nenadoknadiv. Najviše me brine što ovaj problem ignoriraju odgovorne osobe i institucije, jer podupiranje prakse u kojoj dominiraju muški lobiji jedan je od razloga današnje krize u Hrvatskoj. Primjerice, nedavno je objavljeno da je samo oko 10 posto žena članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na što je predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić lakonski odgovorio i opravdavao činjenicom da četiri druge akademije u EU imaju i manji postotak žena. Takva izjava je potpuno promašena, neprihvatljiva i ukazuje da vodeća intelektualna institucija u Hrvatskoj ima štetan i zastarjeli način razmišljanja. HAZU se treba modernizirati i dati šansu novim generacijama kao što to čini njemačka akademija Leopoldina, gdje su glavni kriteriji za izbor u članstvo kvaliteta, ali uvode se i mlađi akademici te se vodi briga o većoj zastupljenosti akademkinja.

 

Znanstvenik Ivan Đikić jedan je od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika na svjetskoj znanstvenoj pozornici

Žene u Hrvatskoj najčešće nose veći dio tereta brige o obitelji, djeci, kućanstvu… Istraživanja su pokazala da je to jedan od razloga što žene sporije grade karijeru i napreduju. Je li tako i u znanosti?

Njemačka je uvela u praksu veliki broj mjera kako bi se ženama, uz obveze majčinstva, omogućila karijera u znanosti. Ti programi sve više uključuju i očeve tako da se oni brinu o djeci u kritičnim fazama u karijeri supruge. Primjerice, roditeljski dopust očeva stimulira se financijskim mjerama. Zatim, u svim “grantovima” DFG-a, njemačke istraživačke zaklade, postoje posebna sredstva za vrtiće, za podršku čuvanja djece tijekom rada ili sudjelovanja na kongresima, ali i posebna financijska podrška u smislu regrutiranja tehničara tijekom porodiljskog dopusta voditeljice laboratorija. Evo i osobnog primjera iz mojega laboratorija. Do kraja ove godine dobit ćemo četiri nove bebe. Zbog toga smo svi sretni, a naše kolegice znanstvenice, koje će uskoro postati majke, imaju dogovoren plan nastavka rada na svojim znanstvenim projektima za vrijeme u kojem će biti odsutne iz laboratorija. Regrutirali smo nekoliko studenata koji će raditi na njihovim projektima slijedećih 12 mjeseci dok su one na porodiljskom. Dakle, one će biti sa svojom djecom, a neće ništa izgubiti kao znanstvenice na ritmu otkrića i objavljivanja radova.

Europske statistike govore da je Hrvatska po ravnopravnosti spolova zauzela neslavno 24. mjesto među 28 članica EU. Zašto u Hrvatskoj još uvijek vlada patrijarhalno društvo? Jesu li krivi odgoj, obrazovanje, politika…?

Najviše je kriva šutnja društva, odnosno građana i odgovornih institucija na očiglednu neravnopravnost i dosta tešku poziciju žena u hrvatskom društvu, gospodarstvu, znanosti, ali i u obiteljima gdje su često omalovažavane. Obiteljsko nasilje je posebno žalosna priča koja neće biti riješena prihvaćanjem Istanbulske konvencije u Saboru, što je, naravno, pozitivan potez, nego samo našim aktivnim angažmanom i stavom u društvu da je nasilje nedopustivo i kažnjivo.

U mom laboratoriju do kraja godine četiri će znanstvenice postati majke. Za rad na njihovim projektima tijekom 12 mjeseci koliko će biti na porodiljnom regrutirali smo nekoliko studenata. To znači da će one biti sa svojom djecom, ali njihovi projekti neće stati i one kao znanstvenice neće izgubiti na ritmu otkrića i objavljivanja radova…

Žene iznad 50 godina, zbog kojih smo osnovale Udrugu “Žene 50+”, često su izložene dobnoj diskriminaciji i unatoč znanju i iskustvu, uglavnom su otpisane na tržištu rada. Može li se i kako to promijeniti? Što bi Hrvatska trebala napraviti da postane društvo jednakih šansi za muškarce i za žene?

Upravo je to problem koji je potrebno naglasiti, jer ukazuje na posebnu skupinu žena koje su izložene dobnoj diskriminaciji nakon 50. godine života. A te su žene izrazito vrijedne za gospodarstvo i društvo, jer mogu puno doprinijeti napretku svojim iskustvima, znanjem, stilom ophođenja i javnom komunikacijom, rješavanjem problema i što je jako važno svojom požrtvovnošću i upornošću. Iz vlastitog iskustva mogu reći da uspješne znanstvenice nakon 50. godine života imaju onu posebnu energiju i iskustvo otkrivanja kompleksnih znanstvenih pitanja. K tome, krasi ih i upornost, jer imaju istinsku želju da ostvare još puno profesionalnih izazova. O ovoj temi treba javno govoriti i uvoditi pozitivne pomake u zakonske i poslovne etičke norme. Stoga želim vašoj Udruzi Žene50+ jako puno uspjeha u budućim angažmanima.

Žene 50+ izrazito su vrijedne za gospodarstvo i društvo, jer mogu puno doprinijeti napretku svojim iskustvima, znanjem, stilom ophođenja i javnom komunikacijom, rješavanjem problema te svojom požrtvovnošću i upornošću…

I na svjetskoj sceni nastaju snažni ženski pokreti, a svaka velika kompanija koja drži do sebe ističe “gender equality”,odnosno ravnopravnost žena i muškaraca kao strateški cilj. Kako to komentirate?

Takav jasan stav i promocija su jako značajni, jer ukazuju na kvalitetne promjene koje su nam potrebne u budućnosti. U zemljama gdje žene imaju ravnopravnu ulogu kao i  muškarci gospodarstvo je stabilnije i brže napreduje, obrazovanje je kvalitetnije i uključivo, djevojčice mogu u potpunosti iskazati svoje talente u školama, a kasnije i u razvoju gospodarstva i društva uopće. Na kraju, pojedinci, ali i cijele obitelji su sretnije i skladnije jer djeca odrastaju u okruženju gdje oba roditelja sudjeluju u odgoju. Taj proces je nezaustavljiv i pokazatelj je i Hrvatskoj u kojem se smjeru treba razvijati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here