Mladenka Šarić

“Primjeri zemalja koje kroz sve politike provode i politiku ravnopravnosti spolova ukazuju da bi se i Hrvatska brže razvijala da je uspostavljena rodna ravnoteža u svim važnim aspektima javnog djelovanja. Isključivanjem i marginalizacijom žena u procesima odlučivanja društvo se odriče znanja, vještina i talenata velikog dijela svog stanovništva…”, kaže HELENA ŠTIMAC RADIN, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH s kojom smo razgovarali u okviru kampanje BUDIMO RAVNOPRAVNI, koju je, uz pokroviteljstvo Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, pokrenula Udruga “Žene 50+”. Cilj naše kampanje je pridonijeti osvješćivanju društva za pitanja ravnopravnosti muškaraca i žena, a naša sugovornica jedna je od veteranki na društvenoj i političkoj sceni kad je riječ o toj temi.

Ravnopravnost spolova vaša je znanstvena, politička i profesionalna preokupacija, a još 1994. godine izradili ste strateški dokument iz tog područja za svoju tadašnju stranku HSLS – Rezoluciju o promicanju ravnopravnosti spolova na temelju dokumenata Vijeća Europe i UN-a. Kakva se općenita ocjena može danas dati hrvatskom društvu kad govorimo o ravnopravnosti žena i muškaraca?

U Rezoluciji koju spominjete kao kritična područja izdvojena su upravo ona pitanja koja su jednako aktualna i danas, 24 godine poslije. Zatraženo je veće uključivanje i sudjelovanje žena u političkom i javnom životu, smanjivanje nezaposlenosti žena, uklanjanje spolnih stereotipa i seksizma u jeziku, suzbijanje nasilja nad ženama uključujući obiteljsko nasilje kao i dosljedna primjena svih međunarodnih dokumenata kojima se unaprjeđuju ženska prava. Sve su ovo još uvijek važni pokazatelji neravnopravnog položaja muškaraca i žena, ne samo u Hrvatskoj, već i u drugim zemljama članicama Vijeća Europe i Europske unije. Stoga se pridružujem njihovoj općoj ocjeni prema kojoj smo još uvijek jako daleko od uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova. Iako je napredak u društvenom položaju žena vidljiv i mjerljiv u usporedbi s protekla dva desetljeća, on je još uvijek prespor. Jedno od važnijih postignuća jest donošenje antidiskriminacijskog zakonodavstva, nacionalnih akcijskih planova te osnivanje i razvoj institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova na nacionalnoj i lokalnoj razini.

Što ste kroz obavljanje dužnosti ravnateljice Vladina Ureda za  ravnopravnost spolova prepoznali kao najveće ili najprisutnije probleme? Je li ta tema u našem društvu gurnuta na marginu?

Problemi koje sam navela su rezistentni. Trajno smo suočeni sa političkom podzastupljenošću žena, različitim oblicima diskriminacije na tržištu rada i učestalim nasiljem nad ženama. Žene zarađuju manje od muškaraca, rade na slabije i manje prestižnim poslovima, imaju manje mirovine i češće su izložene različitim rodnim stereotipima koji ih onemogućavaju u profesionalnom razvoju. Dobra je vijest da je Hrvatska ratificirala Istanbulsku konvenciju. To je svakako korak dalje u suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama kao i jasna politička poruka da je svaki oblik nasilja apsolutno neprihvatljiv.
Iako Hrvatska ima dobar zakonodavni okvir, poražavajući su podaci o upoznatosti naših građana i građanki sa antidiksriminacijskim odredbama. Prema istraživanju o “Percepciji, iskustvima i stavovima o rodnoj diksriminaciji u RH”, koje je proveo Ured za ravnopravnost spolova, čak 63 posto ispitanih ne zna ili misli da diskriminacija na osnovi spola u Hrvatskoj nije kažnjiva zakonom, a 88 posto nije znalo navesti naziv niti jednog zakona koji kažnjavaju ovu vrstu diskriminacije.

Što Ured za ravnopravnost spolova čini kako bi se problem (ne)ravnopravnosti osvijestio i počeo rješavati? 

Djelokrug rada Ureda vrlo je opsežan i propisan je Zakonom o ravnopravnosti spolova. Vezano uz osvještavanje javnosti Ured trajno provodi različite kampanje, često u suradnji s različitim partnerima. Nedavno smo u suradnji s Agencijom za elektroničke medije i Hrvatskim olimpijskim odborom pokrenuli kampanju “Za veću vidljivost ženskog sporta u elektoničkim medijima”. Organiziramo i sudjelujemo na mnogobrojnim konferencijama, okruglim stolovima, seminarima, radionicama i sl. Uključeni smo u edukaciju državnih službenika/ca o antidikriminacijskim politikama. Razvili smo respektabilnu izdavačku djelatnost – tiskamo na tisuće različitih publikacija iz područja rodne ravnopravnosti koje zatim distribuiramo što širem krugu dionika, na državnoj i lokalnoj razini. Poduzimamo mnoge druge aktivnosti kako bi upoznali javnost s hrvatskim zakonodavnim i strateškim okvirom za ravnopravnost spolova.

PERCEPCIJSKO ISTRAŽIVANJE KOJE JE PROVEO URED ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA POKAZALO JE DA čak 63 posto LJUDI ne zna ili misli da diskriminacija na osnovi spola u Hrvatskoj nije kažnjiva zakonom…

Posebno radimo na dostupnosti i približavanju politika onih međunarodnih organizacija čija je Hrvatska država članica – Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vjeća Europe. Trenutno pripremamo hrvatski prijevod nove “Strategije Vijeća Europe za ravnopravnost spolova 2018.-2023.”, koju ćemo javno promovirati u svibnju, povodom hrvatskog preuzimanja predsjedavanja ovom organizacijom. Također provodimo različita istraživanja i analize, izrađujemo nacionalne strateške i druge akte, a tu je i čitav niz drugih poslova uključivši suradnju s različitim tijelima državne uprave i županijskim povjerenstvima za ravnopravnost spolova.

Koliko su žene u Hrvatskoj osvijestile problem vlastite neravnopravnosti u odnosu na muškarce? Ima, naime, nemali broj žena koje smatraju da je to izmišljeni problem i da na to ne treba gubiti vrijeme.  

Bilo je zapravo tužno vidjeti koliko je žena, pa k tome i mladih žena, protestiralo upravo protiv Konvencije za suzbijanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja. Također se često susrećemo s pojavom da žene naziv svog zanimanja navode u muškom rodu. S druge strane rezultati svih provedenih istraživanja govore da je većina populacije svjesna neravnopravnosti spolova i da su žene u znatno većoj mjeri od muškaraca svjesne svog neravnopravnijeg položaja na tržištu rada kao i općenito nepovoljnijeg položaja u društvu.

Europske statistike govore da je Hrvatska po ravnopravnosti spolova zauzela neslavno 24. mjesto među 28 članica EU. Zbog čega smo u tom pogledu ostali nerazvijeno društvo?

Europski institut za ravnopravnost spolova izradio je tzv. Index ravnopravnosti spolova za zemlje članice Europske unije prema kojoj je Hrvatsku pozicionirao na 24 mjesto. Podaci se odnose na 2015. godinu, a kao pokazatelji napretka mjerilo se šest područja uključivši rad, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje. Radi se o vrlo složenoj metodologiji, a prema detaljnijem uvidu razvidno je da Hrvatska nije daleko ispod prosjeka EU. S druge strane, Europska komisija svake godine donosi “Izvješće o napretku u ravnopravnosti između muškaraca i žena” koje sadrži komparativni statistički pregled. Mišljenja sam da su na navedeno nisko vrednovanje Hrvatske najviše utjecali čimbenici kao što su niska stopa zaposlenosti žena, podzastupljenost žena u tijelima političkog odlučivanja na državnoj i lokalnoj razini, nedovoljno razvijena infrastuktura za brigu o djeci i starijim osobama, manje slobodnog vremena zbog kućanskih obveza kao i mnogi drugi faktori. Mišljenja sam, međutim, da bi trebalo napraviti detaljnu analizu brojnih indikatora koji su korišteni pri izradi ovog Indexa prije zauzimanja konačnog stajališta o ovom pitanju.

Kad pogledamo hrvatsku politiku u kojoj je zastupljenost žena  mizerna, pa u Hrvatskom saboru danas imamo samo 19 zastupnica, pa kad pogledamo da se žene u poslovnom svijetu suočavaju s tzv. staklenim stropovima. postavlja se pitanje – koliko hrvatsko društvo gubi tom neravnomjernošću zastupljenosti muškaraca i žena u mnogim područjima djelovanja?

Kao što pokazuju primjeri drugih zemalja i Hrvatska bi se brže gospodarski, socijalno i kulturno razvijala u okolnostima rodne ravnoteže u svim važnim aspektima javnog djelovanja. Isključivanjem i marginalizacijom žena u procesima odlučivanja društvo se odriče znanja, vještina i talenata velikog dijela svog stanovništva što ni kratkoročno ni dugoročno ne može pridonijeti prosperitetu države.

Mogu li žene aktivne u političkim strankama učiniti više kad je riječ o poštenoj zastupljenosti žena u politici?

Većina naših političkih stranaka ima zasebne unutarstranačke organizacije žena. Mislim da bi trebale i mogle biti puno aktivnije posebice pri sastavljanju izbornih lista kao i prilikom artikuliranja stranačkih programa. Iako Zakon o ravnopravnosti spolova propisuje uvrštavanje najmanje 40 posto podzastupljenog spola na izborne liste nisam primijetila potrebne napore da se (ne)poštivanje ovog Zakona nametne kao obavezna agenda na dnevni red nadležnih stranačkih tijela. Nažalost, pojedinim visokopozicioniranim ženama je nerijetko važnija lojalnost svojoj političkoj stranci od očite opće marginalizacije žena u političkom odlučivanju.

Muškarci u politici često znaju reći da su ženama vrata širom otvorena, ali se one ne žele angažirati. Ista teza da se ne žele kandidirati nudi se i kao odgovor zašto ih nema na čelnim pozicijama kompanija u državnom vlasništvu Je li to stvarno tako? 

Radi se o jednoj floskuli, izgovoru i jednostavnoj neistini prema onom načelu da što se više puta ponavlja jedna te ista laž to će se prije prihvatiti kao istina. Time se želi otkloniti vlastita odgovornost i prebaciti odgovornost na žene. Osim vlastitog iskustva u funkcioniranju političke stranke po ovom pitanju, upoznala sam mnoge žene različitih političkih opcija koje su itekako htjele biti kandidatkinje za izbore, bilo za parlament ili lokalne skupštine i vijeća, ali im to uglavnom nije bilo omogućeno. Muškarci u startu imaju prednost, a kao što je dobro poznato – nitko se moći ne odriče dobrovoljno. S druge strane, u Hrvatskoj kontinuirano traje rasprava o načinima povećanja političke participacije žena. Iako se žene u politici još uvijek suočavaju s različitim stereotipima, ipak je pitanje njihove političke participacije javno prepoznato kao političko pitanje.

Nažalost, pojedinim visokopozicioniranim ženama je nerijetko važnija lojalnost svojoj političkoj stranci od očite opće marginalizacije žena u političkom odlučivanju

Zemlje poput Finske, Kanade, Švedske…, koje mogu biti uzor mnogima kad je riječ o ravnopravnosti spolova, zauzele su stav da društvo ne može biti napredno, uspješno niti gospodarski razvijeno ako polovica stanovništva (i više) nema jednake šanse kao druga polovica. Što Hrvatska treba napraviti da postane društvo jednakih šansi za muškarce i za žene? 

Upravo je takav stav i doveo do njihovog brzog razvoja. Posljednje dvije godine u suradnji s Institutom za zdravstvo i socijalnu skrb Finske provodili smo zajednički twinning projekt pod nazivom “Podrška ravnopravnosti spolova”. Diplomati Finske često naglašavaju da je Finska od izrazito siromašne zemlje početkom 20. stoljeća uspjela postati jedna od najperspektivnijih zemalja upravo zahvaljući razvoju politika ravnopravnosti spolova. Ove zemlje i dalje smatraju da moraju učiniti još puno toga da bi se uspostavila stvarna ravnopravnost spolova, same su prema sebi jako kritične i to je ono što ih navodi da poduzimaju brojne daljne aktivnosti u ovom području i da idu naprijed. Hrvatska treba slijediti ove primjere dobre prakse i intezivirati provedbu različitih javnih politika usmjerenih ka bržem osnaživanju društvenog položaja žena.

1 komentar

  1. Savjesno, svestrano, profesionalno i sa velikim angazmanom osvijetljeni problemi! Bravo i HVALA!
    Dakle, odozGo je teren pripremljen za promjene na bolje, zakoni i propisi su tu, trebamo ih “jos samo” odozDo primjenjivati, koristiti.
    SVE su zene pozvane, a smiju i muskarci (cast onima koji to rade!), podrzavati i jacati SAMOPOUZDANJE i podizanje SAMOSVIJESTI svake djevojcice i zene!!!!! SVAKE pojedine!
    Kako do promjena polozaja zena bez postizanja tog cilja shvatili smo iz sva tri dijela gornjeg priloga onako izmedju redova.
    Plus, znamo svi: Gotovo svakog muskarca odgajala je jedna zena!
    Opet mi zene trebamo, moramo .. mijenjati … , mozete s pravom prigovoriti, no, MI hocemo i trebamo te promjene ZA SEBE I ZA CIJELO DRUSTVO, a mi to i MOZEMO ako HOCEMO stvarno, dok prenijeti vlastitu odgovornast na politicarke i novinarke NIJE ni moguce ni dovoljno.
    Neke visokopozicionirane zene u politickim strankama bi mogle poduzeti vise, slazem se, SLICNO je i u Njemackoj, no vecina zena u politickim stranka mora se boriti s istim navikama protiv dobro umrezenih muskaraca, dok kod kuce vecinom i dalje “drzi tri ugla”.
    Probiti sve potrebne obruce bez zena nece biti moguce, zene moramo navesti na shvacanje POTREBE za PROMJENAMA U PONASANJU svih DJECAKA i svih DJEVOJCICA.
    Prijedlog: Prije nego kazete da je to nemoguce postici, pocnite pazljivo slusati jedno dijete.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here