Mladenka Šarić

Nakon turbulentne završnice na radnom mjestu u gradskoj upravi grada Siska Gordana Sedmak Jednačak našla je mir u – mirovini. No, nije ona žena koja miruje. Naprotiv. Ali, smirenjem joj se ispunila duša, jer je zadnjih godina na radnom mjestu bila izložena mobbingu i to u tolikoj mjeri da se ozbiljno razboljela. Budući da nije bila spremna bez odgovora trpjeti nepravdu i zlostavljanje,  pokrenula je i nekoliko postupaka zbog mobbinga pred sudom.

Od 5. travnja sve je ostalo iza nje. Lošim se sjećanjima ne želi vraćati i tjera ih od sebe kad joj sama odnekud izvire. “Ne dam da me truju”, kaže Gordana, čiji širok i srdačan osmijeh na licu nikada ne bi upućivao da iza nje stoji mučno razdoblje. No, svemu dođe kraj, pa je došao i tome.

 

Mali djelić iz zbirke Gordaninih ogrlica “heklanih” od tanke srebrne žice

Iako je voljela svoj posao financijašice, na kojemu je obavljala niz odgovornih dužnosti, pisala stručne radove, držala predavanja, bila voditeljica odjela, danas ipak lakše diše i mirnije spava. A dani su joj ispunjeni. Osim što je strastvena vrtlarica, Gordana s jednakom strašću izrađuje originalne ogrlice od tanke srebrne žice u koju upliće swarovski kristale, prekrasne perle, perje, baršunaste i satenske trake…

Svoj nakit Gordana doslovno – hekla. Ispod njezinih vještih prstiju izlaze oblici koji njezine ogrlice čine drugačijima. “Kad počnem “heklati”, ne znam ni sama kuda će me to odvesti. Žica ima svoj život i svoju dušu”, kaže Gordana.

Da je njezin način rada originalan rekli su joj nedavno i u Hrvatskoj udruzi kreativnih amatera, u koju se učlanila. Udruga ima 400 članova i članica, među kojima se Gordana osjeća kao da je prema tamo koračala cijeli život. Predsjednica HUKA-e Verica Kovač organizira razne manifestacije i izložbe po cijeloj zemlji i već za jesen planiraju i izlaganje Gordanina nakita. Gordana se bavi i slikanjem. Njezine slike nastaju tehnikom razlijevanja po staklu i pleksiglasu.

Tehnikom razlijevanja nastaju i lijepe Gordanine slike u akrilu

I, kao što rekosmo, strastvena je vrtlarica. Obožava cvijeće, voćke, ukrasna stabla… Čini se da pod njezinim rukama sve cvjeta i uspijeva. Možda i više zato što se oslobodila tereta koji su je pritiskao i lomio. Iako joj je bilo teško odlučiti se za umirovljenje, jer je planirala raditi još dvije godine, nakon svega nije joj žao.

Udomljena mješanka Borna još je jedna Gordanina ljubav

“Čak i moja liječnica kaže da sam se preporodila i da me ne može prepoznati”, smije se Gordana. U današnjem turbulentnom vremenu mnogi ljudi pred kraj karijere dožive neopisive neugodnosti i psihički se teško nose s pitanjima zbog čega im dojučerašnji kolege okreću leđa, zbog čega su ih odjednom izolirali, zbog čega tako otvoreno pokazuju da je vrijeme da odu, da se maknu… Teško se nositi sa svim osjećajima koji čovjeka obuzmu u tom razdoblju, no Gordanina priča pokazuje da se lakše i s time nositi ako čovjek ima nešto svoje, ono nešto što mu nitko ne može oduzeti… Za nju su to njezine vilinske ogrlice, cvjetni vrt, kujica Borna, njezina obitelj, slikanje… Nakon trauma ponovno je pronašla u sebi radost… Ako vas zanima Gordanin nakit javite joj se na mail [email protected].

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here