Snježana Mlinarević

Svaka od nas se ponekad zapita kad je bila najsretnija, koje su to godine, koji su joj to događaji donijeli sreću? Je li to bilo adolescentsko razdoblje, brak, roditeljstvo, karijera.. I onda se uhvatimo nekih razdoblja života koja nam se s distance čine najsretnijima, ali dobro se sjećamo da nisu bila takva ili ih nismo takvima doživljavale onda kada smo ih živjele. I zaista,  neuhvatljiva je ta sreća, uvijek smo u potrazi za njom, uvijek nam nekako izmiče, ne da se prepoznati… Treba je hvatati na trenutke jer ne traje dugo. Je li, zapravo, san o sreći ono što je najljepše kad razmišljamo o – sreći?

MOGU LI SE IZMJERITI OSJEĆAJI

Ta vječna potraga za srećom i rijetko dosegnuti cilj tema je mnogih istraživanja i znanstvenih pokušaja da definiraju sreću i zadovoljstvo životom. Može li se izmjeriti emocija sreće i u kojim smo godinama najviše sretni? Stvar je vrlo individualna i subjektivna, često bez odgovora, pa pogledajmo što kažu istraživanja, brojke i generalizacija. Više znanstvenih analiza i unatrag 20-tak godina pokazalo je da su ljudi sretniji što su stariji! Kako to? Zar mladost nije najsretnije razdoblje? Mora da tu nešto ne štima, pogotovo što je ta krivulja sreće vrlo čudnog luka, pa se strmoglavljuje u našim 50-tima koje tako postaju uvjerljivo najnesretnije godine životu. Ne traje, za utjehu, predugo. Kad se okolnosti u nama i oko nas promijene ponovo se razina zadovoljstva životom penje. Prema istraživanju Nielsena, vodeće svjetske kompanije za istraživanje povjerenja potrošača, generacije stare od 50 do 64 godine su najnesretnije. “Silent”, odnosno tiha generacija (65 i stariji) relativno su zadovoljni životom.

Ako su relativno zdravi, ljudi u poznim godinama istinski uživaju u životu

Istraživanja pokazuju da sreća tijekom života slijedi generalizirani oblik slova U. Ljudi govore i osjećaju sreću u kasnim tinejdžerskim i početkom dvadesetih godina. No, kako godine prolaze, sreća sve više blijedi. U pravo nezadovoljstvo životom pretvara se ranih 50-ih godina. Sreća se ponovo vraća u starijoj životnoj dobi i umirovljenju.

STRES SREDNJE DOBI

Dakle, mladost i starost su razdoblja relativne sreće, dok se rane 50-te ne mogu tako nazvati. Postoje mnogi razlozi zbog čega se ljudi loše osjećaju u tom razdoblju. Uobičajeno objašnjenje je da je srednja dob vrlo stresno razdoblje. Ljudi u kasnim 40-ima i ranim 50-ima često su na vrhuncu karijere uz sve glavobolje koje to podrazumijeva. Taj poslovni vrhunac u tom dijelu života kreće silaznom putanjom, i to sve više kako godine odmiču. Što tada, pitanje je koje muči mnoge. Drugi su, pak, na novom početku ako su, recimo, ostali bez posla, a teško je u tim godinama pronaći novi. Djeca se u tom razdoblju još nisu osamostalila, treba plaćati školovanje, počinju zdravstveni problemi, roditelji stare i treba imati neki plan za njih… Dakle, mnogo toga se odjednom ruši na leđa 50-godišnjaka, nespremnih i zabrinutih hoće li to sve moći izdržati. Osim toga, nekako se nameće i granica kada 50-ti rođendan znači početak starenja, pa otuda i frustracije zbog gubitka mladosti i svega što ona daje. Istraživači već godinama pronalaze dokaze o krivulji sreće u obliku slova “U”. Čak je uočena i među majmunima.

Istraživanja pokazuju da je osjećaj sreće nalik slovu “U”. Ljudi je osjećaju u kasnim tinejdžerskim i početkom 20-tih godina. S godinama sreća sve više blijedi. U pravo nezadovoljstvo životom pretvara se u ranim 50-ima, a ponovo se vraća u starijoj životnoj dobi i umirovljenju…

Ali put ka sreći raste sa svakim idućim rođendanom. Prema podacima, ljudi osjećaju najvišu razinu sreće u svojim 80-ima! Iako na prvi pogled izgleda čudno i neobjašnjivo kako relativno duboka starost ili put prema 80-ima mogu donijeti sreću, logički nije teško objasniti zadovoljstvo životom starijih osoba, ako su relativno zdrave. Mladi ljudi uglavnom sreću doživljavaju kao nešto što tek treba doći, stariji, puni iskustva s proživljenim  životom i svime što je on nosio sa sobom, znaju da treba hvatati sretan trenutak sada, a ne u budućnosti. Lišeni su iluzija, frustracija mladosti i uspjeha, jer što su postigli – postigli su. Manje slušaju što drugi misle o njima, jer im to više nije važno. Nisu više važne ni velike kuće i stanovi, marka automobila, pa čak ni količina novca na računu. Bitna je obitelj i zdravlje, mir koji su stekli. Stariji ljudi lišeni su i paničnog straha od smrti, prihvaćaju je kao neminovnost koja mora doći kad tad. Zbog svega toga mogu racionalnije razmišljati i uživati u vremenu koje imaju, u sitnicama koje ih ispunjavaju srećom, a koje su možda u mladoj dobi smatrali trivijalnima i nebitnima…

JAPANSKA FILOZOFIJA IKIGAI

Upravo na ovakav, za mlade generacije jednostavni pojam sreće naslanja se i poznata japanska filozofija smisla života poznata pod pojmom ikigai. Japanci smatraju kako svatko ima svoj ikigai, jedino što svi moramo učiniti jest – pronaći ga. To ćemo najlakše postići tako da se zagledamo u sebe i promatramo što nas to veseli, i potom upravo to činiti koliko god možemo. Živjeti sporije, raditi stvari koje volimo i koje nam daju smisao, uživati u sitnicama koje se naposljetku uobliče u ugodan i sretan život. To Japanci nazivaju svojom životnom filozofijom. Ikigai će nas držati i u teškim razdobljima i tjerati nas naprijed. Tragate li trenutno za vlastitom svrhom, promislite o tome što volite, u čemu ste dobri, što biste radili da novac nije u pitanju, i na ovaj način probajte pronaći svoju misiju. Kako god zvali taj smisao koji nas ispunjava srećom i zadovoljstvom, on je jedinstven za svakoga od nas. Ne moraju se svi osjećati potonulima u ranim 50-tima, niti biti zadovoljniji i mirniji u kasnim životnim godinama. Istraživanja pak pokazuju da se ipak većina tako osjeća i da ima nešto u tim prijelomnim 50-tim koje nas ispunjavaju tjeskobom i osjećajem nezadovoljstva. Na sreću, barem prema istraživanjima, to razdoblje ne traje dugo, tek godinu do tri godine, a onda se opet hvatamo u koštac sa životom, uživamo u lijepim trenucima i događajima koje nam donosi.

1 komentar

  1. Napisanom bih dodala vlastito iskustvo KAKO POSTICI VISE ZADOVOLJSTVA U STAROSTI.
    Kolikogod vam se mozda cini jednostavnim, nemogucim ili trivijalnim, isplati se isprobati:
    Biti zahvalna / zahvalan.
    Ja sam svako jutro zahvalna sto vidim, sto cujem, imam toplu kupaonu, imam sto jesti i piti, mogu ustati i kretati se, imam s kime razgovarati .. . i ta zahvalnost je naveliko promijenila moj zivot na bolje, na ljepse, UMJESTO KUKANJA zbog negativnoga.
    Priznajem, pocela sam sa skepsom ali sam ustrajala i isplatio se. Obistinjava se sve vise – vidjeti sto mogu, sto znam, sto imam, CIJENITI to i biti na tome zahvalna otvara mi nove poglede na sviietle tocke zivota, premda istovremeno starost donosi svoje, odredjuje mi granice, pokazuje mi sto vise ne mogu, sto vise nisam u mogucnosti odrzavati i sto vise ne mogu postici.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here