Sandra Pocrnić Mlakar, izdavačka kuća Beletra

Što je prije deset godina zacrtala, Mirela Španjol Marković je ostvarila. Godine 2007. osnovala je tvrtku za komunikacijske i prezentacijske vještine Ciceron i objavila knjigu “Moć uvjeravanja”, priručnik za retoriku namijenjen menadžerima, profesorima, studentima, svima koji žele ovladati javnim nastupom i govorništvom. Oslonivši se na vlastiti talent, znanje i diplomu retorike stečenu na uglednom Neufilologische Fakultät u Tübingenu, Mirela Španjol Marković među prvima je u nas ponudila edukaciju kakvu su trebali mladi, ambiciozni menadžeri i tvrtke u prodoru na strana tržišta. Danas je Ciceron pojam poslovne edukacije, a Mirela Španjol Marković paralelno s poslovnom uspjehom širi  svoje interese na područja koja su je zanimala mnogo prije toga. Riječ je o glumi i književnosti.

Uskoro vam izlazi nova knjiga, ali ne priručnik već roman. Zašto ste odlučili napisati roman? Kakve reakcije očekujete? Što nalazite u bavljenju umjetnostima kao što je gluma i pisanje beletristike?

Da, “Drugi peron četvrti kolosijek” moj je prvi roman. Prethodnica romana je kratka priča “Najbolji student”, nedavno objavljena u rubrici Kratka priča “Ranko Marinković” Večernjeg lista. Roman “Drugi peron četvrti kolosijek” dugo sam pisala. Ima dosta autobiografskih elemenata, jer mi je namjera bila napisati roman u spomen 80-tima i Slavoniji, vremenu i mjestu u kojem sam odrastala, a koje je bilo nekako šaroliko, intenzivno i za mene posebno emotivno. Knjiga je to o potisnutoj ljubavi, patnji, raspadu jedne obitelji i slutnji raspada jedne multietničke države, o alkoholizmu, i miješanim brakovima. O simbolici jednog vlaka u kojem su se ispreplitali životi nekih ljudi i o snovima moje generacije. Rasplinuli su se poput zemlje u kojoj smo živjeli i u kojoj smo polagali pionirske zakletve.
Reakcije će sigurno biti različite. Onima koji će se prepoznati generacijski možda će biti drago da je netko napisao roman o vremenu o kojem se danas rijetko govori. Kao da prije ovog rata nismo živjeli, voljeli, bili patrioti, kao da nas tjeraju da zatomimo svako sjećanje na neke lijepe trenutke zemlje koje se moramo odreći kao da nikad nije postojala. Možda će ovaj roman neke uvrijediti, možda će se prepoznati, ali se nadam da nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Zato sam dugo razmišljala trebam li ga objaviti, i za mene je ova odluka da idem van s njim trenutak hrabrosti i obračuna sa samom sobom i s demonima prošlosti. Divno je stvarati, osmišljavati neke likove, imati moć preokrenuti sudbinu i moći odrediti kako će neki lik živjeti ili umrijeti… Stvaralački proces je ono što me očito motivira. Pisanje i gluma su samo još jedan način da se izrazim, da dam najbolje od sebe, to je moj doprinos boravku u ovozemaljskoj dimenziji.

Od Hrvatske udruge za odnose s javnošću Mirela je lani dobila nagradu za doprinos struci

Sudjelovali ste nedavno na konferenciji o problemima partnerskih odnosa, borbe s viškom kilograma i manjkom novca, ali ne kao predavačica, već ste izveli igrokaz o emancipaciji. Time ste predstavili svoju drugu veliku strast – glumu. Kako ste i zašto počeli baviti se glumom?

Gluma je oduvijek bila moja ljubav. Htjela sam studirati glumu, ali u to vrijeme, 80-ih, kad sam upisivala fakultet razmišljalo se o nekom zanimanju “od kojeg se može živjeti“”. Nisam iz Zagreba i moj studij iziskivao je da financije za moje studiranje budu uložene u studij sa sigurnijim ishodom. Tako sam upisala germanistiku i fonetiku, no, posljednjih 20 godina bavim se retorikom. Ipak sam došla na svoje jer moj posao kao poslovne konzultantice i trenerice za javni nastup uključuje stalni javni i scenski nastup. Kad su djeca odrasla, i kad sam u 45. godini odlučila da je vrijeme posvetim i sebi i svojim hobijima, disati punim plućima, odvažila sam se na upis glume. U studiju Kubus već treću godinu vježbam glumu i glumačke tehnike. Moji savjeti klijentima sad idu i dublje od same tehnike javnog nastupa. Način na koji se prikazuje emocija, efekti i svijest o tome kako publici dočarati neku emociju, odnos, unutarnju borbu sad dobivaju novu dimenziju, onu glumačku. Uostalom, javni nastup također zahtijeva da uđete u ulogu. Tako sam pomirila svoju ljubav prema poslu kojeg radim i prema umjetnosti glume.

Prošle godine objavili ste drugo izdanje svog priručnika za retoriku “Moć uvjeravanja”. Što se promijenilo u 10 godina između prvog i drugog izdanja priručnika?

Kad sam pisala “Moć uvjeravanja” bila sam još relativno nepoznata javnosti, na početku karijere i ovaj priručnik je za mene značio prekretnicu u smislu prijelaza iz anonimnosti u prvo ime za javni nastup. Nisam mogla ni slutiti koliko će ova knjiga pomoći mnogima u stjecanju samopouzdanja u poslovnim nastupima i uopće u komunikaciji. Ona daje alate i praktične savjete kako kreirati poslovni nastup, kako argumentirati svoje ideje, i tipps&tricks što učiniti kad se dogodi nešto nepredviđeno. Promijenilo se to što me ljudi prepoznaju na ulici, evo zadnja situacija je bila da me prodavačica u trgovini parfema prepoznala i rekla da joj je moja knjiga promijenila život. Novo izdanje uključuje dopunu nekih poglavlja kao što je gluma ili sasvim nova poglavlja kao što je npr. Pitch u startup svijetu, vrsta prezentacije koja je sve češća u našem poslovnom okruženju.

Među prvima ste prepoznali potrebu za educiranjem menadžmenta i počeli s predavanjima i vježbama retorike. Koliko je dosad polaznika prošlo kroz Ciceron? Održavate li stalnu suradnju s tvrtkama koje organiziraju edukaciju za svoje zaposlenike?

Ponosna sam što sam uspjela u ovoj maloj zemlji osnovati tvrtku koja je prepoznatljiva kao broj 1 za područje poslovne edukacije. Kroz Ciceron su prošle tisuće polaznika, uglavnom iz većih tvrtki i korporacija. Zadnjih par godina intenzivno se bavim i business coachingom koji nadilazi teme komunikacije, bavim se liderskim vještinama u individualnom radu s visokim ili top managementom. Obožavam ovaj posao jer vidim rezultate, a zahvalnost koji mi klijenti često iskazuju jer sam im pomogla, uzvraćam još većom jer mi daju priliku da rastem i razvijam se kroz taj proces. Krunom svoje karijere smatram prošlogodišnji GrandPRix Hrvatske udruge za odnose s javnošću za doprinos struci. Divno je kad vam kolege odaju priznanje, pogotovo u ovom svijetu u kojem je toliko egocentrizma, zavisti i borbe za moć. U Ciceronu je također izraslo i nekoliko izvrsnih stručnjaka za poslovnu edukaciju koji se nastavili samostalno svoje karijere, a neki se tek grade. Izvor nikad ne presuši, rekao mi je nedavno jedan kolega. I zaista je tako.

Često vas pozivaju na predavanja i edukacije u regiji. Po čemu se razlikuje afirmacija na domaćem terenu u odnosu na dokazivanje u susjednim zemljama?

Regija je za mene doznala prije svega zato što nema puno stručnjaka koji su specijalizirani za područje retorike te javnog i medijskog nastupa. Ime Ciceron jasno komunicira čime se bavim. Ja ne svaštarim, ne idem široko nego duboko. I onda nije teško biti prepoznat u regiji koja govori sličan jezik, što je, budući da se radi o govorništvu, dosta bitno. Jako volim raditi u Srbiji i Bosni jer iako se razumijemo, postoje baš naglašene specifičnosti u govorničkom stilu. Bosancima je humor najjača strana, Srbi vole “patos”, naglašene emocije… Kulturološki se sve to reflektira u nastupu. Volim ja ovaj južnoeuropski prostor, motivira me i inspirira.

Na nedavnoj konferenciji odglumila je s Ivicom Gunjačom igrokaz o emancijpaciji

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here