Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu

U knjizi slikovitog naslova “Strah od pedesete”, bestselleru New York Timesa, kada je prvi put objavljen 1994. godine, agresivna feministica Erica Jong osvrće se na drugu polovicu svog života,  pružajući vrlo zabavne anegdote i provokativne spoznaje o spolu, braku, starenju, feminizmu i majčinstvu. Erica je kao i uvijek iskrena i bez trunke  samosažaljenja, a istodobno se prepoznaje kao osoba sa slabostima i snagama s kojima je naučila živjeti uz tonu humora. Sa strašću i otvorenošću razotkriva osebujni kaos svoje boemske rusko židovske obitelji. Tako nas upoznaje sa svojom karijerom pjesnikinje, dugotrajnom zaljubljenošću u Italiju, mnogim kratkim ljubavima prema muškarcima uključujući i britanskog akademika. Njezini brakovi su bili puni tuge i radosti, eksperimenata i opsesija.

Čitajući ovu knjigu osjetit ćete da vas Erica provlači kroz svoja razmišljanja o feminizmu, slavi, godinama, poeziji i seksu, a sve s gledišta pedeset i neke, i, naravno, uz strast koja i dalje nema godine. Za ilustraciju onima koji se s njom još nisu susreli o kakvoj se knjizi radi, evo nekoliko izvadaka:

…………………………………………….

“Moj muž i ja uvijek smo iz našeg rođendana pravili veliku predstavu – djelomice i zato što nam je zajednički – a i zato što, našavši se u srednjim godinama, nakon brodoloma mnogih veza, znamo cijeniti sinkronost naših rođenja u Drugom svjetskom ratu, svijetu hrane na točkice i straha od njemački invazije kojeg se samo maglovito prisjećamo iz dvaput ispričanih obiteljskih priča. Jedne smo godine svoje kćeri odveli u Veneciju – moj magični grad; druge smo godine napravili lom u našem novom stanu u New Yorku – kupljenom zajedničkim novcem – što je bio krajnji znak vezanosti u svijetu u kojem brakovi ginu kao moljci.

Pedeseti rođendan, međutim, za ženu nije isto što i za muškarca. Pedeseti je rođendan mnogo radikalniji prijelaz na drugu stranu života i to je bilo nešto što nismo mogli podijeliti. Neka se on samo ismijava “New Age” kontemplaciji. A meni je ona trebala baš kao i ženama iz davnine”.

Što se to zbiva sa mnom u drugom dijelu mog života? Kao da se vraćam sebi, i kao da mi se sviđa to moje ja. Vraćaju mi se smisao za humor, žestina osjećaja i ravnoteža koje sam poznavala u djetinjstvu. Ali mi se vraća s dividendom. Nazovimo to spokojem. Nazovimo to mudrošću. I počinjem shvaćati što je važno, a što ne. Važna je ljubav. A ne orgazam…”

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here