Snježana Mlinarević

Međunarodni dan žena svakako je prilika da se ratifikacija  Istanbulske konvencije protiv nasilja nad ženama snažno provuče kroz medije, ali, nažalost, možemo očekivati da će odmah poslije današnjeg dana pasti u zaborav. Navodno je skupa za provedbu, a mi tih novaca nemamo, kažu uglavnom oponenti iz desno orijentiranog kruga. Kao da je njih briga za novac. No, ni Vlada nikako da povuče potez i pošalje je u proceduru ratifikacije. Mnogima nije jasno čemu toliki otpor nečemu što se mora podrazumijevati u društvu 21. stoljeća. Tko može biti protiv takve konvencije i zašto?

U takvom ozračju slavimo Međunarodni dan žena. Otvoren je put nasilju, netko ga zataškava, odobrava…, i sve se to događa pod okriljem vlasti. Zbog otezanja s ratifikacijom i zakoni koje imamo za reguliranje tog problema postaju neuvjerljivi. Jer,  ozračje nije dobro, što je, uostalom, pokazao i slučaj Mare Tomašević, koja je morala pokleknuti, unatoč zakonima, pred obiteljskim nasiljem supruga, župana Alojza Tomaševića.

APSURDI OKO NAS

Žensko pitanje u Hrvatskoj danas je zapelo na osnovnom pravu – pravu na život. Ako je baš toliki otpor ratifikaciji jedne europske konvencije, znači da nešto ozbiljno smeta konzervativnu struju koja u tome vidi “čudovišnu” rodnu ideologiju, što god to značilo u glavama protivnika. Možda može dovesti do toga da se izjednače spolovi, pa neće više postojati razlike između žena i muškaraca, pa još da o tome uče djeca. Apsurdi su to teško shvatljivi u vremenima u kojima živimo. Osim toga, takve konstrukcije i nema u konvenciji.

No, za očekivati je da će Dan žena proći u jalovim diskusijama o konvenciji, koja sigurno neće biti tako brzo ratificirana. Političke stranke također prigodno govore o većem uključivanju žena u politički život. Davor Bernardić obećava priključak svjetskom naprednom trendu o 50 posto žena na izbornim listama. Čak i konzervativni Davor Ivo Stier vidi u ženama novi zamah za stranku. Ali, sve je to mlako i nije postalo važna društvena tema. Prošlo je potpuno nezapaženo, jer malo tko vjeruje u takvu preobrazbu glavnih političkih stranaka. Dosad nisu pokazale volju da mijenjaju bilo šta.

Ove godine Međunarodni dan žena u zapadnom svijetu obilježava rastuća odlučnost za promjenom. Globalni pokret za prava žena, jednakost i pravdu krenuo je iz Amerike kroz inicijative #MeToo i # TimesUp. Raprave i razotkrivarnje seksualnog uznemiravanja, nasilja i diskriminacije žena obilježili su 2017. godinu. Pobuna protiv toga zauzela je javnu scenu,  a prelila se svom žestionom u 2018. godinu. Ravnopravnost spolova ostala je nedosegnuta ideja, pitanje je i dalje otvoreno i to je ono na čemu rade novi pokreti, novi politički lideri, organizacije za ljudska prava, velike kompanije koje žele osigurati napredak jačim uključivanjem žena na vodeće pozicijma. Unatoč tome, problem je žilav više nego što mislimo. I dalje postoji diljem svijeta, a žene još uvijek nisu prisutne u jednakom broju u poslovanju ili politici. Brojke pokazuju da je na globalnoj razini obrazovanje žena i zdravlje znatno ispod standarda koje uživaju muškarci. Nasilje nad ženama je, naravno, veće.

PREPOZNAVANJE NEJEDNAKOSTI

Prema Svjetskom gospodarskom forumu, jaz između spolova neće se zatvoriti do 2186. godine. Dakle, proći će još 100 godina prije nego što globalni jaz između žena i muškaraca nestane u potpunosti. Jaz između plaća žena i muškaraca na istim radnim mjestima i u zapadnim ekonomijama iznosi velikih 20 posto, naravno u korist muškaraca. Stručnjaci su izračunali da žene zapravo rade besplatno 51 dan u godini zbog jaza plaće među spolovima. Amerikanci su izračunali da je to čak oko 500.000 dolara manje kroz cijeli radni vijek žena. Tek se tako kroz brojke vidi koliki je to problem.

Na Dan žena žene širom svijeta pokušavaju prisiliti svijet da prepozna te nejednakosti. Istodobno se slave postignuća žena koje su nadvladale ove prepreke. Ženska prava ipak nisu svugdje ugrožena. Postoje zemlje koje su daleko otišle u izjednačavanju prava spolova, poput skandinavskih zemalja, koje zakonom, ako ne ide drugačije, reguliraju pravo žena na sudjelovanje u odlukama u politici i gospodarstvu. Island je regulirao zakonski pravo na jednaku plaću jednih i drugih na istim radnim mjestima. Nerazvijeni svijet drastično se suočava s lošim položajem žena i zbog toga će trebati u prosjeku još 100 godina da se ta prava ujednače. Kada se pomisli da je potrebno još čitavo stoljeće da žene samo dosegnu elementarna prava, čini se da su u prošlosti barijere ipak znatno brže rušene. Prije 100 godina žene nisu imale pravo glasa u jednoj Velikoj Britaniji, nisu imale pravo na nasljeđivanje ni biti vlasnice bilo čega. Promjene su počele početkom 20. stoljeća.
Početak ženske borbe može se pratiti od 1908. godine, kada je 15.000 žena prolazilo kroz New York, zahtijevajući glasačka prava, bolje plaće i kraće radno vrijeme.

Za napredak u području ravnopravnosti potreban je pritisak #PressforProgress

Njemačka socijaldemokratkinja Clara Zetkin bila je 1910. godine začetnica ideje da svaka zemlja jednom godišnje treba slaviti dan žen,a kako bi one istakle svoje zahtjeve. Od 1913. godine Dan žena se slavi 8. ožujka. Dan je priznat od strane Ujedinjenih naroda 1975. godine. Svaka godina ima svoju posebnu temu. Ove godine Međunarodni dan žena slavi se pod temom #Pressforprogress. Doista, trebat će dosta pritiska da se društva transformiraju u ravnopravne zajednice.

1 komentar

  1. Nažalost vrlo često smo mi žene jedna prema drugoj vučice, umjesto da se podupiremo i pomažemo, te tako ojačamo našu poziciju koja je nažalost još uvijek diskriminirajuća.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here