Ljiljana Pranjić

Zapisala sam ovo dan uoči dodjele nagrade VAM u Gradskoj skupštini, koju dodjeljuje “SVE za NJU”, Udruga žena oboljelih i liječenih od raka. Bile smo sretne jer je ove godine naša prijateljica dobitnica! Ali što da vas lažemo, tjedan dana prije toga razmišljale smo što ćemo obući! Nešto svijetlo ili nešto tamno, cipele ili čizme, a ja sam još i “dramila” hoće li mi biti gotova bluzica (Bila je!) Na dodjeli će biti i novinara, razmišljala sam, ali neće nitko komentirati tko je pokazao trbuh, tko dekolte. Nego će biti riječi o Ivani, o njezinom projektu prijevoza žena s kemoterapije i o svim ženama pobjednicama! Proslava života i ljudskoga duha!

No, nije uvijek tako. Tek koji dan prije dodjele nagrade VAM bacio me u očaj ovaj članak na Slobodnoj Dalmaciji. https://slobodnadalmacija.hr/…/antonija-sola-pohvalila-se-g…

Jedna udruga radi hvalevrijednu akciju i skuplja novce za aparat za limfnu drenažu. Znam koliko se žene nakon operacije pate zbog naticanja ruku i nogu, i mislim s radošću na sve žene kojima će taj aparat pomoći. Mislim sa zahvalnošću na organizatore akcije. Ali mi ne pada na pamet tko je pokazao trbuh, a tko dekolte. No, mediji gledaju stvari drugačije. Može se reći izvitopereno i bez poveznice sa stvarnošću i događajem. Novinar M.K. izvještava s humanitarnog događanja, ali ne piše o tome, nego o “celebovima”, a sutra smo samo mi obični ljudi. (Iako, ja vjerujem da je Ivana vrjednija pažnje javnosti od nekih celeb lica.) Ali, da se barem potrudio M.K. zamaskirati gole trbuhe i haljine. Da je barem pokušao prikazati da se radi o humanitarnom balu i u prvi plan staviti, recimo, priču jedne konkretne žene koja je prošla x operacija, xz zračenja i sada joj velike probleme radi protok limfe. Pa, dati nekakave podatke o raku, ma neka krene i u uobičajeno plašenje (toliko oboli, toliko umre)… A za kraj može pohvaliti odabir haljine i spomenuti celebove. Ali ne, M.K. samo jednom rečenicom u tekstu upoznaje čitatelje sa svrhom humanitarnog bala, a nakon toga slijede “celebovi”, haljine i goli trbusi. Mene to žalosti.

POVRŠNOST MEDIJA VIDI SE U REPORTAŽAMA U KOJIMA SE S HUMANITARNOG BALA NAMIJENJENOG PRIKUPLJANJU NOVCA ZA KUPNJU APARATA ZA LIMFNU DRENAŽU, NAMIJENJENOG ŽENAMA OBOLJELIM OD RAKA, IZVJEŠTAVA O HALJINAMA I GOLIM TRBUSIMA POZNATIH OSOBA…

Najbolje je to poentirala u komentarima pod člankom moja prijateljica Irena, koja im je napisala: “Mislim da ste vi bolesniji od onih za koje se skuplja. Humanitarni bal i goli trbusi i tko je koga zasjenio. Prava slika našeg društva i izokrenutih vrijednosti”.  Irena uvijek kaže ono što mislimo ili se ne usudimo misliti.

 

Hrabre žene koje se bore s teškim bolestima čak i na svojim događanjima ostaju u sjeni “celebritija” (Foto: Jutarnji list)

U listopadu prošle godine je Udruga “Sve za Nju” imala svoju akciju na Cvjetnom trgu. Došle su mnoge žene, mnogi prijatelji udruge, mnogi političari su nas došli podržati. Bruno Šimleša i ja vodili smo program. U kratkom razgovoru s predsjednicom, pozvala sam je da se zadrži i pogleda nastup plesne skupine “Sve za Nju”. I ona je pristala! Rasporedile smo se po trgu, dale mig da se pusti Despacito i pogledale se u panici – naše voditeljice nije bilo! Po programu smo trebale nastupiti u podne. Zbog predsjednice smo išle pola sata ranije. Klimnula sam curkama da idemo, ja sam prva i improvizirat ću. U pola točke utrčava Petra, voditeljica naše plesne skupine. U najbolji mogući čas, jer taman nisam bila sigurna koji korak slijedi! Kako smo krenule pola sata ranije, Petra je svoju curicu morala odvesti na WC. Malecka je morala piškiti i odgovorna majka ju je odvela na wc. Pa, ima još pola sata do nastupa! Poslije je Petra pustila suzu jer se bojala da nas je iznevjerila, ali nije! Uletjela je aman-taman!

Mi smo otplesale naš Despacito i sretne pale jedne drugima u zagrljaj. Ovo nam je već drugi nastup na Cvjetnom i volimo to što radimo. Mi šaljemo poruku. Ja obožavam svoje plesačice iz SzNj. Nisu to curice koje su naučile par koraka. Ne, to su žene od 40 do 70 godina, žene koje su preboljele rak i koje su kroz svoju borbu toliko narasle da su našle u sebi snagu da se usude pokazati i zaplesati na gradskome trgu. Meni je to fantastično i strašno sam ponosna na to u njima. To je tema koja je vrijedna pažnje! Mi o raku govorimo kroz hrabrost, kroz pobjedu! Što je većina reportera koji su bili prisutni prikazala? Našu prekrasnu Petru. Petra je jednostavno veličanstvena i prelijepa, ali ovdje je tema bila hrabrost i ljepota žena koje su preboljele rak.

Pa, recimo to medijima. Recimo to lošim novinarima (nećemo pasti u zamku da proglasimo sve medije lošima!). Na kraju krajeva, recimo to nama samima – ajmo klikati na članke koji slave ljepotu ljudskog duha, a ne gole trbuhe i dekolte. Čisto da nam ne mogu servirati da o humanitarnoj akciji govore kroz prizmu haljina jer mi tako želimo.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here