Mladenka Šarić

Četvrt stoljeća Suzana Barada provela je u financijama i nije razmišljala da bi radni vijek mogla provesti na nekom drugom mjestu. Banke su bile njezin svijet. Ušla je u njega u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća, odmah nakon diplome i prošla mnoge stepenice – od šefice računovodstva, upraviteljice, predsjednice uprave, pa i osnivačice potpuno nove banke na tržištu – Štedne banke. Sudjelovala je i u pregovorima o članstvu Hrvatske u EU i to kao članica  Radne skupine za pregovore o financijskim uslugama. Radila je i na izradi Zakona o kreditnim institucijama… Sasvim je jasno da je Suzanina karijera bila i više nego ozbiljna, pa je i logično da nije ni razmišljala o nečemu drugom. No, život donosi neočekivane zaplete.

Suzana Barada u svom uredu

NOVA PRIČA S 57 GODINA

Tako je Suzana Barada napustila bankarski svijet, zaplivala poduzetničkim vodama i s 57 godina ima malu tvrtku koja proizvodi šećernu pastu za depilaciju pod imenom Jantar namijenjenu profesionalnim kupcima, u prvom redu kozmetičkim salonima. Proizvodi su visoke kvalitete, imaju linije za žene i muškarce, ne lijepe se za kožu, uklanjaju i dlačice kraće od dva milimetra, tope se u vodi… Njezina priča spada u one koje pokazuju da se ne treba bojati onoga što čovjek ne zna, jer se sve može naučiti, ako postoji volja i odlučnost da se krene naprijed.

“Nije se to dogodilo preko noći, naravno. Ključan je trenutak bio pad Štedne banke, koju sam osnovala u drugoj polovini 2000.-tih. Banka je radila tri godine i na kraju je morala biti likvidirana jer dioničari nisu bili spremni otvoriti se dokapitalizaciji stranim kapitalom, a bez toga se nije moglo dalje. I danas mnogi obrtnici žale za tom bankom, jer ona je bila namijenjena malim poduzetnicima, kojima je potreban drugačiji tretman od onoga koji u bankama imaju velike kompanije… No, to je završena priča. Bilo je kako je bilo. Sve što se tada događalo teško sam podnijela, jer sam u taj projekt dala svu sebe”, prisjeća se Suzana.

Šest je mjeseci trebalo za prvi proizvod, a danas, godinu dana poslije, tu je sedam kozmetičkih proizvoda za profesionalnu upotrebu, svi registrirani u EU evidenciji u Bruxellesu i mogu bez dodatnog administriranja, ići na tržište u svim članicama…

Prelazak u poduzetništvo nije se zbio odmah. Još je godinu dana radila u drugoj banci, a onda je shvatila da to više nije – to. Tada je, kaže, odlučila krenuti u nepoznato, a pomagalo joj je to što se nikad nije bojala izazova. Rodila se tvrtka Agalma, koja je najprije ponudila “rentanje” financijskih usluga  – rent CFO. To je, kaže Suzana, bilo ono što je znala i na razvijenom tržištu i velike kompanije koriste te usluge. U Hrvatskoj, međutim, tržište nije dovoljno razvijeno da bi tvrtke unajmljivale financijske menadžere. No, otvarali su se projekti, pa je, sad već kao poduzetnica, radila s njemačkim investitorima na projektu vezanom uz kinetičku energiju, s Talijanima koji su proizvodili onix, s investitorima iz Abu Dhabija na pokretanju poduzetničkog inkubatora…

IZVOZ U FINSKU

“Ti su projekti trajali od nekoliko mjeseci do 1,5 godina, no, čitavo sam vrijeme znala da to nije ono što želim raditi. U šali sam znala govoriti da ću se jednom proizvoditi drvene lutke, a onda se dogodila kozmetika. Moja prijateljica Natalija Novak, inače kozmetičarka, prije osam godina napravila je recept za fantastičnu šećernu pastu za depilaciju koju je proizvodila u Srbiji. Kad je Hrvatska ušla u EU stvari su se promijenile i mi smo jedan dan rekle: “Idemo mi to probati raditi ovdje…” I tada, kad smo donijele odluku, mozaik se počeo slagati. Pojavio se prostor u centru Zagreba u kojemu smo u jesen 2016. godine započele proizvodnju. Dijelimo ga s još tri male tvrtke u sličnoj djelatnosti. Šest mjeseci nam je trebalo dok smo izbacile prvi proizvod, a danas, nekih godinu dana nakon toga, imamo paletu od sedam proizvoda, koji su registrirani u EU evidenciji kozmetičkih proizvoda CPNC u Bruxellesu i mogu bez ikakvih problema, bez dodatnih analiza i administriranja, ići na tržište u svim članicama”, govori nam Suzana.

O proizvodnji kozmetike nije znala ništa, no, učila je usput. Ima ona, kaže, i loših dana, uspona i padova. Ponekad joj se čini da se nije pomaknula s mjesta, ali ona pogleda policu s proizvodima marke Jantar i shvati da nema razloga za loš osjećaj. Osim toga, mala je tvrtka Agalma uspjela izaći na tržište Finske, a to je više nego jaka potvrda kvalitete.

Žene starije od 50 godina na tržištu uglavnom nikome ne trebaju. I ja znam da čak i da pošaljem nekome svoju biografiju, ne bi me pozvali niti na razgovor nakon što bi vidjeli godinu mog rođenja…

“Prije šest mjeseci na webu nas je pronašla gospođa koja se bavi dobavljanjem kozmetičkih proizvoda za kozmetičke salone u Finskoj. Naši su proizvodi posebno dobri za egipatsku depilaciju, pa je uzela uzorke, isprobala ih i vrlo brzo je stigla prva narudžba. Jako smo ponosne na to, jer ulazak na finsko tržište znači da imamo vrhunsku stvar. Budući da radimo i edukacije za korištenje naše šećerne paste, u svibnju ćemo imati edukacije za klijente iz Finske… Imame partnere i u Sloveniji, a prije nekoliko dana zvali su nas i iz Njemačke… U Hrvatskoj je, pak, situacija drugačija. Proizvod mora biti jeftin, a ako je vrhunski onda jeftin ne može biti. A i ljudi su neskloni promjenama. No, iskreno, to me ne brine, jer od početka razmišljamo o tome da je naše tržište cijela Europska unija, pa smo zato i registrirale sve proizvode na razini EU…”, kaže Suzana, kojoj je strateško promišljanje u krvi još iz bankarskih vremena.

EU NOVAC ZA AUTOMATIZACIJU PROIZVODNJE

Tržište osvajaju centimetar po centimetar, polako, ali svaki centimetar veseli. U projekt je krenula bez kredita, vlastitim kapitalom, a nedavno im je konačno odobreno financiranje iz EU fondova za kupnju opreme. Dobit će 300.000 kuna bespovratnih sredstava i uz 86.000 vlastitog sufinanciranja planiraju kupiti automatizirati proizvodnju.

Jedan od proizvoda Jantar

“Zasad radimo sve ručno. Dakle, ja i kuham paste, održavam prostor, pakiram proizvode, bavim se financijama… Ponekad se pitam je li bilo pametno ići u nešto novo, kao što bi se, uostalom, svatko pitao.

No, žena starija od 50 godina zapravo i nema puno izbora nego skočiti na glavu, pa makar pod njom bilo uzburkano more. Žene starije od 50 godina na tržištu uglavnom nikome ne trebaju. I ja znam da čak i da pošaljem nekome svoju profesionalnu biografiju, ne bi me pozvali niti na razgovor nakon što bi vidjeli godinu mog rođenja…

Naše iskustvo u usporedbi s našim godinama ne znači gotovo ništa. To će se možda s vremenom promijeniti, ali ja ne želim čekati…“, zaključuje Suzana.

 

 

 

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here