Leslie Howard

Sklonost da sami tumačimo znakove koje nam tijelo šalje i ne pridajemo im preveliku važnost može nas dovesti do pogrešnih zaključaka i otežati život. Upravo o tome svjedoči iskustvo Lesley Howard, pjesnikinje, spisateljice i fotografkinje, koja je promjene koje su joj se događale tumačile ulaskom u menopauzu, a na koncu su joj liječnici dijagnosticirali Parkinsonovu bolest. 

„Mislila sam da je sve to normalno, pa u pedesetima sam! Prolazim kroz menopauzu, pa je razumljivo da me ponekad zaboli, da se ne uspijevam uvijek skoncentrirati, da ponešto zaboravim i ne mogu se sjetiti nečijeg imena… S vremenom su se u obitelji počeli šaliti na moj račun i smijati mi se kako sam opet zaboravila kako se netko koga poznajemo zove… Za mene, pak, to nije bilo zaboravljeno ime nego jedna od „onih“ stvari koje nekim ženama dođu s menopauzom…“, prisjeća se Leslie kako je sve počelo.

Učestala zaboravljivost nije tipična pojava u menopauzi

Ipak, smetala joj je ta zaboravljivost, pa je počela čitati čanke o tome kako su se druge žene nosile sa simptomima menopauze, među ostalim i s padom koncentracije. Tada je bila uvjerena da će joj savjeti drugih žena pomoći da to razdoblje nekako prebrodi jer će ionako sve nestati kad se smire hormoni. Bila je spremna povjerovati svima koji su joj govorili da će problem s pamćenjem jednom sam od sebe proći.

„Budući da sam imala objašnjenje zašto mi se to događa, nisam ni pokušavala tragati dublje od informacija o simptomima menopauze. Smijali smo se mojoj zaboravljivosti, koja je u jednom trenutku prešla u fazu da se nisam mogla odmah sjetiti kako se zovu najobičnije stvari u kući, poput teflonske tave… No, ni tada mi nije palo na pamet da bi to moglo biti išta osim menopauze, iako mi je trebalo stvarno dosta vremena da se sjetim kako se zove taj komad posuđa… No, znala sam da će se to dogoditi opet i da se tada možda neću uspjeti sjetiti toga što zaboravim tako brzo. Uskoro sam konačno posumnjala da nešto ipak ne iščitavam na pravi način…“, priča Leslie.

mislila sam: “u pedesetima sam! Prolazim kroz menopauzu, pa je razumljivo da me ponekad zaboli, da se ne uspijevam uvijek skoncentrirati, da ponešto zaboravim i ne mogu se sjetiti nečijeg imena…” No, nije to bila samo menopauza…

I dogodilo se, bila je sama kod kuće kad je čula zvono na vratima. Otvorila ih je i nije imala pojma tko je osoba koju vidi. Znala je da nešto nije u redu, ali nije mogla objasniti što. Očekivala je da će se kao što je bilo dotad za sekundu sjetiti, spojiti lice s imenom, ali to se nije dogodilo. Tada je napokon otišla kod neurologa, koji je odmah primijetio tremor ruku. Pitao ju je otkad joj ruke drhte, a Leslie mu je rekla da se ne sjeća najbolje, možda godinu i više…Vrlo skoro dijagnoza je postavljena – Parkinsonova bolest.

„Svi smo ostali u čudu. Nismo znali da Parkinsonova bolest izaziva zaboravljanje. Srećom, u mom slučaju nije jako napredovala i barem se nadam da ću živjeti držeći je pod kontrolom. Doznala sam tada da većina žena tijekom menopauze nema problema s pamćenjem, ali malome broju, a među njima sam i ja, gubitak pamćenja dogodi se upravo tada i one to lako povežu s drugim promjenama koje proživljavaju u menopauzi i treba im dosta vremena da shvate da je posrijedi nešto sasvim drugo“, kaže Leslie. Njezin je savjet da nije dobro sam donositi samostalno zaključke koji se tiču zdravlja, čak i kad mislimo da je su logični i potpuno razumljivi. Upravo zbog toga odlučila je podijeliti svoju priču.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here