Ljiljana Pranjić

Moj je tata godinama pomagao jednoj starijoj gospođi. Nije joj bio u rodu, nisu čak ni iz istog sela (moj otac ima jednu posebnu vezu sa svima koji su iz njegovog kraja). Samo je prije puno godina njen muž radio kod njega. Njen muž je umro, a ona je ostala sama, stara i nepokretna. Moj tata joj se često našao pri ruci. Donio bi joj nešto iz dućana, odvezao je na groblje, pokupio uputnicu kod doktora. Ništa mu nije bilo teško. Kada je umrla, nazvala sam ga i rekla koliko se ponosim njime.

STRAH U DUBINI GRICKA

U ponedjeljak sam bila na CT-u. Ustala sam prije šest da bih u sedam sati bila u Klinici za tumore. Nisam se naspavala. Nije me bila jako frka jer nikada prije nalaz CT-a nije bio loš, ali duboko u podsvijesti neki strah gricka. Svaki odlazak u bolnicu mene jako iscrpi. Noć ranije legla sam kasno, a još je i vani padao tlak prije dolaska ciklone. Zbog svega toga samo sam se srušila na sofu kada sa došla doma. Oko 11 sati probudilo me zvono mobitela. Irena. Kako sam, pita. Raznježila sam se. Dugo nakon razgovora bila sam ponesena njezinom pažnjom.

Moj je tata godinama pomagao jednoj starijoj gospođi. Nije joj bio u rodu, nisu čak ni iz istog sela (moj otac ima jednu posebnu vezu sa svima koji su iz njegovog kraja). Samo je prije puno godina njen muž radio kod njega.

U utorak sam poslije placa sjela sama u omiljeni kafić i naručila si kavicu. Večer prije Slavica nije došla na ples jer nije bila dobro. Htjela sam joj poslati poruku, ali onda sam se sjetila kako mi je značio Irenin poziv i okrenula sam Slavičin broj.

Mali činovi ljubaznosti. Ovoga tjedna shvatila sam da je u korijenu riječi ljubaznost – ljubav. Čista ljubav koja ništa ne očekuje i ništa ne traži. Onaj koji je daje, daje iz svoje punine i ne očekuje ništa zauzvrat. Ovo nisu primjeri velikih ljubavi, ali ja držim da onaj koji je sposoban za male činovi ljubavi, da je sposoban i za veliku ljubav. Ne priznati male činove ljubaznosti-ljubavi nepravda je prema Ljubavi.

LJUBAZNOST JE ZARAZNA

I vjerujem da je ljubaznost jako zarazna. Mene je Irenin poziv potaknuo da nazovem Slavicu. Ljubav i ljubaznost su kao kamenčići bačeni u jezero. Kamenčić padne u vodu i učini “plop”, a valovi se krenu koncentrično širiti, širiti i nikada ne znaš gdje će završiti, do koje će obale stići i koga će inspirirati na drugi akt ljubaznosti i ljubavi.

Nadam se da ćete svakoga dana osvijestiti male činove ljubaznosti oko sebe. Bilo da je to susjed koji uvijek spremno čisti snijeg u dvorištu (mi nemamo raspored čišćenja izvješen na vratima) ili prijateljica koja će skočiti po vas da ne morate izvlačiti vaš auto iz snijega ili susjed koji će vam posuditi svoju metlu da lakše očistite vaš zatrpani auto. I da će vas njihovi mali činovi ljubaznosti potaknuti da vi budete anđeo ljubaznosti nekome drugome…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here