Alis Marić, vlasnica bloga Čitaj knjigu

“Jutros sam se probudio i smiješim se.
Preda mnom su dvadeset i četiri posve nova sata.
Zavjetujem se da ću potpuno živjeti svaki trenutak
I da ću sva bića gledati očima suosjećanja.“
Thich Nhat Hanh

U šest ujutro zvonila je budilica. Potpuni mrak. Djeca i muž još spavaju. Trebalo mi je više vremena nego inače da se saberem jer to je bio taj veliki dan. Dan velike promjene. Dobro se sjećam tog maglovitog zimskog jutra. Oči su mi oblile suze dok sam se vozila u nepoznato. Osim što nisam imala pojma kuda vozim i kamo moram skrenuti, jer u tom dijelu grada nisam nikada bila, u meni je bila velika količina boli, tuge i straha. Prvi puta nakon deset godina rada u jednoj kompaniji, uz manje-više poznatu radnu okolinu, poznate ljude i centar grada, promijenila sam radno mjesto. Odjednom sam se našla izvan zone komfora. Svojom voljom, ali za mene je to tada bio težak iskorak. Ulazak na velika, ali za mene tako mala vrata. Novi ljudi, podozrivi pogledi, sumnja i tisuću neodgovorenih pitanja. Strah. Uvijek taj prokleti strah. I tako se to nastavilo još sljedećih 12 godina. Tako mi je „grah pao“ reklo bi se. Svake dvije godine nova radna okolina i nova adresa.

JUTARNJA UTRKA S OBVEZAMA

Ali svako jutro manje-više isto. Dizanje u ranu zoru, nikada vremena za mene, obavljanje stotinu malih radnji i poslova u hodu. Buđenje djece, oblačenje, natezanje, žurba, nervoza, šmrkavi nosevi, prodorni kašalj i guranje još te jedne žlice sirupa, brzinsko kuhanje ručka, vješanje opranog veša u minuti prije izlaska iz stana. Pusa partneru i djeci, jer ipak ih neću vidjeti cijeli dan. Samo da još gužva na cesti ne bude prevelika. Kojim putem ići. Koliko različitih firmi i koliko poslova sam promijenila, nisam više ni znala kuda vozim – da li Heinzelovom, da li Vukovarskom ili Zagrebačkom, a možda ipak da izbjegnem Slavonsku aveniju… Tamo su uvijek zastoji. Da samo znate koliko puta sam krenula starim putem. Koliko stvari radimo potpuno nesvjesni. A onda sam opet radila u strogom centru grada. Koje olakšanje. Pola sata uštede na vožnji do posla predstavlja pravo malo bogatstvo. Sve sam to radila bez svjesnosti i bez disanja. Da, tada nisam niti stigla niti znala disati. Način na koji živimo svoj život i zarađujemo za njega presudno je važan za našu radost i sreću. Gotovo pola života provedemo na poslu, ali kako zapravo provodimo to vrijeme? Posao koji obavljamo odraz je našeg čitavog bića. Kakvo sam ja to biće bila u tom razdoblju rada za druge, u svim tim velikim kompanijama o kojima neki mogu samo sanjati? Meni su ti snovi davno prisjeli. Radila sam za novac, ali bez radosti, bez zahvalnosti, bez motivacije, bez pohvale, bez ispunjenosti. Tada nisam imala hrabrosti prekinuti tu patnju. A žudila sam za poslom u kojem ću biti ispunjena, zadovoljna s kojim ću usrećivati druge i pomagati drugima te na taj način stvarati sretno radno okruženje na kojem mogu raditi u radosti i skladu, bez stresa i napetosti.

Ograničenja postoje samo u našim umovima. Ako koristimo maštu, otvaramo si svijet beskonačnih mogućnosti… (Jamie Paolinetti)

Navečer bih se vraćala uplakana, nervozna i šokirana nepravdom koja se opet i tog dana dogodila oko mene. Svaki dan mi je trebalo puno vremena da barem malo otpustim misli i da se zaustavim. Zapravo tada mi se činilo da se nikada niti neću zaustaviti. Tako je bilo sve do mog prvog i jedinog otkaza. Ono što se nisam usudila sama napraviti, prekinuti svu tu moju patnju i nezadovoljstvo, dogodilo se po inerciji Svemira. Poslao mi je konačno ono što sam toliko željela i za čim sam žudjela, cijelim svojim bićem. OTKAZ i nemogućnost da se bilo gdje više zaposlim kako bih radila za druge i kako bih svako jutro odlazila na to „mjesto“ morajući se „štancati“ između osam i 8.30 sati kako bih izašla ne prije 17 sati. Jer bez obzira koliko si posla napravio, što si sve toga dana odradio, koje si sve ciljeve ostvario, najveći je bio grijeh napustiti ured prije 17 sati. Mogao si taj dan ništa ne raditi, vrtjeti prstima, popušiti stotinu cigareta, igrati pasijans i surfati bespućima interneta, ali najvažnije je uvijek bilo ne izaći iz firme prije 17 sati. Dapače pravi heroji rada su bili oni koji su odlazili oko 20 sati. Bilo posla ili ne bilo, uvijek su se našli neki koji su u uredima doslovno provodili dane i ostajali do kasnih sati kako bi potvrdili svoju navodnu kvalitetu kroz kvantitetu. Meni ta opcija nikada nije igrala. Doma su me čekali obitelj, partner, djeca, pas i još puno toga. Tek kad bi došla doma, pucala sam od posla. Tada je tek počinjao moj pravi život.

PREPOROĐENA RADOM OD KUĆE

Danas živim posve drugačiji život. Moj rad pomaže meni ali i drugima. Pridonosim kolektivnom buđenju drugih te društva u cjelini. Radim kod kuće, ili kako kažemo “od doma”, i nikad nisam bila sretnija. Ništa se ne može usporediti s radošću spoznaje da su život na Zemlji i moj doprinos njemu lijepi i korisni. Danas znam kako hraniti vlastitu sreću kroz posao koji obavljam od kuće. Nema više budilice, nema nasilnog ustajanja, nema žurbe, nema nervoze i što je najvažnije – svo vrijeme u danu pripada meni. Ja sam njegov gospodar, a za to ne postoji cijena.

to kako živite svoj život, posao koji obavljate i način na koji radite pridonose kolektivnom buđenju drugih te društva u cjelini. Kolektivno buđenje potrebno nam je kako bi budućnost na Zemlji bila moguća. Možete se zapitati kako vaš rad pomaže drugima. (Thich Nhat Hahn)

Cilj nije da budemo savršeni, ovime ne želim nikome da nasilno da otkaz i da nepromišljeno mijenja ono što mu u tom trenutku nije neophodno. Ali želim svima poručiti da dosljedno napreduju na svom putu. Bez obzira kakav posao obavljali. Ako niste zadovoljni trenutnim stanjem na poslu smatrajte to privremenim, dok ne pronađete drugačiji, manje stresan posao koji će vam omogućiti živjeti jednostavnije i sretnije. Važno je imati dobar posao, ali još je važnije živjeti mirno i imati put koji slijedimo punim srcem. No, i za rad od kuće treba imati jasnu viziju i čvrstu disciplinu. Treba razviti posebnu radnu etiku. Rad od kuće ima bezbroj prednosti ali i poneku manu.

PREDNOSTI RADA KOD KUĆE:
• ne plaćate zakup prostora
• ne gubite vrijeme i novac za odlazak na posao i povratak s njega
• sami organizirate svoje radno vrijeme
• sami određujete svoje dnevne, mjesečne i godišnje ciljeve
• sami određujete slobodne dane i godišnji odmor
• možete raditi od bilo gdje – kafić, plaža, šuma, kuća za odmor, avion, vlak, automobil (ako vas netko vozi).
• nitko vam na “dašće za vratom” oko obavljenog ili neobavljenog posla osim vas samih
• sami birate tim s kojim ćete raditi
• sve potencijalne rizike neuspjeha snosite sami
• sami ostvarujete zaradu i plaćanje svojih računa

MANE RADA KOD KUĆE: 
• vaš posao nikada ne prestaje – često se radi od jutra do mraka.
• sve potencijalne rizike neuspjeha snosite sami
• istovremeno ste šef, sekretarica, kurir, vozač i čistačica
• ako radite od doma vrlo često se vaš posao miješa s kućnim poslovima. Ukućani vas obično ne doživljavaju.
• mogućnost da vam iscuri vrijeme je vrlo velika – treba imati jasno zacrtane ciljeve za svaki dan i biti jako organiziran.
• za posao se ujutro ne trebate obući. To vas može prevariti da ostanete u pidžami i duže nego što je primjereno.
• sastanke s klijentima i suradnicima ne obavljam u kući, a zato ih treba pametno planirati i organizirati. Ne isplati se svaki dan napuštati kućni ured za po jedan sastanak.
• sami ostvarujete zaradu i plaćanje svojih računa

Knjige koje vam mogu pomoći u promišljanju

KRUTO HRVATSKO ZAKONODAVSTVO

Istraživanja globalnih trendova na tržištu rada ukazuju da će uskoro više od 100 milijuna ljudi u svijetu raditi izvan ureda. Takav rad povećava dnevnu produktivnost u prosjeku za 20 posto, a na razini tvrtke ubrzava se poslovanje i za više od 30 posto. Kompanije u gospodarskim razvijenim zemljama potiču rad od kuće radi uštede. No, ne i u Hrvatskoj. U nas takva mogućnost ne postoji, iako ima inicijativa da se provedu zakonske izmjene koje bi omogućile poslodavcima i zaposlenicima da u određenom opsegu (nekoliko dana tjedno, mjesečno, godišnje…) ugovore rad od kuće. Hrvatski propisi, međutim, ne poznaju i ne priznaju povremeni rad kod kuće. Kao posebna kategorija propisima je reguliran samo rad na izdvojenom mjestu rada, dugotrajan ili stalan rad sa sklapanjem odgovarajućeg ugovora o radu, pa tako onda i sa preuzimanjem svih postojećih obveza i poslodavca i radnika u smislu zaštite na radu i svega drugog.

Istraživanja globalnih trendova na tržištu rada ukazuju da će uskoro više od 100 milijuna ljudi u svijetu raditi izvan ureda. nO, u hrvatskoj povremeni rad od kuće nije zakonom predviđen, iako odgovara i poslodavcima i zaposlenicima…

Jedan od zagovaratelja omekšavanja uvjeta na tržištu rada i uvođenja mogućnosti rada od kuće prof. Marinko Učur s Katedre radnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci još je prije dvije godine pisao o koristima tog modela. “Jedan od oblika koji poslodavci žele uvesti je povremeni rad kod kuće. On je način olakšanja ravnoteže između poslovnog i privatnog; radnicima se omogućava veća sloboda u radu. Dokazano je da to povećava efikasnost, produktivnost i inovativnost. Taj povremeni rad kod kuće ne izjednačava se s radom na izdvojenom mjestu rada. U tom slučaju radnik po odobrenju poslodavca nekoliko dana u godini ili češće rad obavlja u svojoj kući. To je povremeno i za to nema osnova da se na takav povremeni rad primjenjuju propisi i “režim” koji se odnosi na rad na izdvojenom mjestu rada. U vezi toga još je otvoreno pitanje primjene propisa o zaštiti i sigurnosti zdravlja, te propisa o zaštiti od požara”.

Nataša Novaković, HUP

Nataša Novaković, direktorica za radne odnose u HUP-u, pak, ljetos je izjavila: “U Hrvatskoj je pitanje zakonskog reguliranja fleksibilnijeg rada zapelo na mogućnosti povremenog rada od kuće, koji podrazumijeva rad od tek nekoliko dana u mjesecu izvan radnog mjesta. Zakon predviđa tek rad od kuće, pa se traži da poslodavci obavljaju preglede električnih i plinskih instalacija i osigurava vatrogasni aparat i kutiju za prvu pomoć. Sve to komplicira ovaj vid rada i otvara prostor njegovog korištenja u “sivoj zoni”…”

Naš zakonski okvir stoga u HUP-u vide zastarjelim. Nataša Novaković ističe kako se sve više članica HUP-a želi uključiti u inicijative kojima nastoje zakonodavca uvjeriti da je fleksibilno uređenje mjesta i vremena rada budućnost. Samo u zadnjih godinu dana nekoliko je velikih kompanija imalo pilot projekte kojima su pokušavale na mala vrata uvesti određenu fleksibilnost za svoje zaposlenike…

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here