Dragana Radusinović

Tako to ide. Ako već globalna kompanija Alix Partners stoji na braniku domaćih savjetničkih namještenika po izboru Ante Ramljaka netko mora stajati na braniku Alix Partnersa. Pozivajući se na “neznanje”, sad već stalnoprisutni javni amandman u hrvatskoj politici, dijelom ih se već odrekla Martina Dalić.

Tko će? Tko će? Pa, Marica Vidaković će. I tako je Marica Vidaković, s pozicije Privremenog vjerovničkog vijeća Agrokora, prokuristica “Kraša”, tri put pucnula svojim potpeticama, nadvisila se nad svoju okolinu i važno izjavila kako je od svih ponuđača savjetničkih usluga Alix Partners bio “višestruko” jeftiniji.

PLAĆAJU SKUPO, ALI NE ZNA SE ŠTO

Valjda ako kaže “višestruko jeftiniji” to će djelovati dovoljno uvjerljivo da bude protuteža visokim iznosima koji se za rad u Agrokoru isplaćuju domaćim konzultantima tvtke Texo Managment, bivšeg poslodavca Ante Ramljaka. Košta Texo Managment Agrokorove vjerovnike blizu 250.000 kuna tjedno. Do sada su već isplaćeni milijuni. Međutim, mi ne znamo ni jedan parametar za usporedbu da bi se izjava o višestruko jeftinijem ponuđaču mogla na bilo koji način vrednovati. No, nešto drugo je sasvim očito. A to je da je Privremeno vjerovničko vijeće u čijem sastavu djeluje i Marica Vidaković imenovao Ante Ramljak. Članove Privremenog vjerovničkog vijeća nisu birali vjerovnici među sobom. Privremenost koja je trebala trajati tek nekoliko mjeseci danas traje već skoro godinu dana i nalazimo se pred glupim paradoksom u kojem najveću vjerovničku nagodbu kroje ljudi imenovani osobnom odlukom izvanrednog povjerenika.

Ante Ramljak, Marica Vidaković i Martina Dalić

Nažalost, Trgovački je sud zaključio da privremeno vjerovničko vijeće ima mandat dok se ne uspostavi stalno, a potom ne bi trebalo čuditi ako se pokuša sastav privremenog vijeća vjerovnika samo potvrditi kao stalni uz komentar da ti ljudi ionako sve već znaju o slučaju i da više nema dovoljno vremena da bi se neki novi uhodavali.

Pitanje je to, reći će, odnosa povjerenja. Pa je tako Anti Ramljaku na početku cijele sage jako važna bila upravo Marica Vidaković. Za koju je netom prije Agrokora radio u “Krašu” kao savjetnik. Među onime što se u javnosti priča i u pojedinim medijima objavljuje, ali se službeno aktere nikad ne pita jer bi se vjerojatno, Ramljakov angažman za “Kraš” sastojao se i od savjetovanja “Kraša” kako da se nosi sa svojim najvećim dioničarima Mesnom industrijom “Pivac”, odnosno kako da uspore rast njihova udjela u kompaniji. I opet se počelo rogoboriti o neprijateljskom preuzimanju i Ramljakovom angažmanu u “Krašu” u tom kontekstu.

Dame obično biraju sličnu gospodu s kojom će poslovati. Stoga je zanimljivo prisjetiti se okolnosti u kojima je prije nešto više od deset godina Nadan Vidošević postao predsjednikom Uprave “Kraša” da bi se šest godina kasnije povukao s te pozicije zbog bolesti. Netom prije nego će Vidošević preuzeti čelnu poziciju “Kraša” za 58.000 kuna neto mjesečne plaće situacija je bila uzavrela upravo na temu mogućeg neprijateljskog preuzimanja. Koje je “Kraš” s Vidoševićem na čelu uspješno otklonio. Međutim, Marica Vidaković nikad nije voljela pitanja o Nadanu Vidoševiću. Posebno ne u trenutku kad je postao osumnjičenik u aferi Remorker i kad se počelo ozbiljno propitivati porijeklo njegove imovine. Koliko je točno “Kraš” zajedno s bonusima plaćao Nadana Vidoševića tijekom njegova mandata na čelu kompanije bilo je pitanje zbog kojeg je Marica Vidaković bila spremna osobno prosvjedovati po redakcijama protiv novinara koji su se usudili postaviti ga. I danas, jednako drsko gospođa Vidaković brani visoke nadnice Ramljakovih prijatelja pod angažmanom Alix Partnersa.

INTERESNA MREŽA

No, što smo sve čuli o tom famoznom izboru baš te savjetniče kompanije? Između ostalog čuli smo i to da su međunarodnim konzultantima Alix Partnersa kako bi uopće obavili posao u Hrvatskoj trebali domaći konzultanti. Da, ako želite raditi na nekom tržištu trebaju vam domaći ljudi. Opravdano je sumnjati da je Alix Partners odabran među svim ostalim domaćim ponuđačima upravo zato što nema svoje domaće ljude. Pa je jedini ponuđač koji ne bi imao nikakve prepreke u tome da angažira Ramljakove bivše suradnike. Naime, za posao su se natjecali McKinsey, Boston Consulting Group, Ernest &Young, KPMG i Roland Berger. Globalne kompanije s hrvatskim podružnicama koje u Hrvatskoj jel’te zapošljavaju Hrvate pa možda ne bi trebali ove koji su radili s Ramljakom. Svojima bi možda vjerovali više kad je već riječ o povjerenju i uspjehu u poslu na koji se obvezao Alix Partners.

Naivno je vjerovati da je slučaj Agrokor takav da ga nitko na svijetu rasplesti ne može. Da, Marica Vidaković je u pravu. To je najveći takav slučaj za Hrvatsku. Međutim, nije taj slučaj, koliko god Hrvatskoj ogroman, bio u globalnim razmjerima ništa osobito na što iskusni konzultanti već negdje nisu naišli. Zbog svega toga Marica Vidaković mora stajati na braniku Alix Partnersa, ali kad bi barem rekla nešto što zaista drži vodu bilo bi to lijepo za promjenu.

A Ante Ramljak? E, on se vrlo uspješno zapliće u svoje vlastite riječi. Optužio je i osudio Ivicu Todorića za izvlačenje novca iz Agrokora na nerealno visokim troškovima pripreme Inicijalne javne ponude dionica prehrambenog i trgovačkog dijela njegova Koncerna. Todorić bi danas htio da svi zaborave kako je on sam potpisao s Agrokorom sporazum prema kojem do te ponude nikad neće doći upravo kako bi na Agrokor prebacio sve troškove, al’ zaborav baš i nije moguć. Isto tako Ramljakove aktivnosti po pitanju troškova Agrokora barem su jednako sumnjive, samo što se, baš kao Todorića nekad, Ramljaka danas ne smije baš propitivati.

Potpredsjednica Vlade Martina Dalić uspjela je u obranu operacije Agrokor reći da je propašću Ivice Todorića propala jedna interesna mreža. I to je rekla valjda potpuno nesvjesna da je izgradnja druge interesne mreže i više nego vidljiva. A ako ništa ne promijenimo u načinu na koji djelujemo, rezultat će uvijek biti isti. Rekao je Einstein.
U slučaju da se Ramljaku dogodi nezgoda, pa mu netko nađe nešto krivo, možemo očekivati da će po već viđenom obrascu u slučaju Vidošević Marica Vidaković lakonski zatražiti da se pronese glas kako Ramljaka valjda nikad nije niti poznavala. Do tada će iz pozicije vječno privremenog Vijeća vjerovnika braniti poziciju domaćeg kadra koji radi za visoke naknade.

Troškovi kunzultanata rastu iz dana u dan

I da ne bude zabune, sve je do danas zadano i zacrtano. Na dan kada je Ramljak uzeo novac od novih kreditora predvođenih Kinghthead Managment Capitalom i na dan kada je potpisao roll up ugovor stvari samo idu svojim tijekom. Usput se doznaje svašta, proces se po zakonskim rokovima približava svome kraju, a visoke naknade domaćih konzultanata te nepoznanice vezane uz način na koji je ugovorena suradnja s Alix Partnersom otvaraju novu sumnju. Jesu li načinom na koji su plaćeni za savjetovanje savjetnici motivirani da proces zaključe što prije uspješno ili da taj proces što dulje traje? Jer, ako je cilj da što prije završi uspješno tada se tjedno isplaćuje značajno manja naknada, a nagrada za što kraći rok i što veći uspjeh bude veća. Na osnovu do sada objavljenih podataka izgleda kao da je savjetnicima u interesu da još malo produlje svoj angažman na restrukturiranju najvećeg hrvatskog prehrambeno trgovačkog koncerna.

Jer, kad jednom bude gotovo, potresi se zbog otpisa dugova među dobavljačima možda presele na njihove vlasničke strukture. Pa će Marica Vidaković u Krašu opet trebati savjetnika za bitku s prijetnjom od neprijateljskog preuzimanja?

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here