Simona Dimitrov Palatinuš/Studio Kubus

Sjediti ispred slika Slave Raškaj, Ivane Brlić-Mažuranić i Marije Jurić Zagorke dok te vode Jelena Skorup Juračić i Ankica Mamić u emisiji “One nastupaju” na Mreža TV nezaboravno je iskustvo i jedan od najugodnijih javnih nastupa koji će ostati u mom sjećanju. U društvu s Amelom Jančić Priganica i Sanjom Plavljanić-Širola razgovarale smo o tome što možemo učiniti za sebe kad se osjećamo zarobljeni u naizgled zatvorenom krugu niza životnih situacija koje dovode do manje ugodnih osjećaja i misli, kada osjećamo da smo zaglavili u slijepoj ulici… Kako mi odnedavno nije nepoznat taj osjećaj, iz osobnog iskustva mogu reći da je učiniti nešto za sebe, na sebi – ali svakako činiti – jedini način da izađemo iz tog zatvorenog kruga.

Je li to činjenje pjevanje, oslobađanje glasa, dramska igra ili gluma, niz kvalitetnih samospoznajnih radionica, quick fix… – to je na svakoj osobi da odluči za sebe. Važno je da u nama pokreće životnu energiju i radost. Kada mi se život potpuno promijenio (zbog bolesti u obitelji i danonoćne skrbi i njege za dvije najznačajnije žene u mom životu – mamu i baku) u smjeru koji svakako nisam očekivala, kada sam zbog kronične neispavanosti i iscrpljenosti shvatila da trpi kvaliteta mog posla (a kako je to rad s ljudima u najkreativnijem obliku, mogu reći da je moj posao zapravo moj životni smisao, a on se počeo “raspadati”), kada sam se osjetila zarobljena u dnevnoj rutini (način života na koji nisam navikla), kada sam shvatila da sam preuzela odgovornost za koju, u tom trenu, nisam imala dovoljno resursa (znanja, vremena, fizičke snage…) započelo je ono što bi se moglo nazvati depresijom i napadima anksioznosti, povlačenjem u sebe, osjećajem bezizlaznosti unatoč svim mojim dotadašnjim spoznajama i znanjima. Dvije godine kasnije još uvijek sam tu, još uvijek skrbim za mamu, baku i dva psa i radim svoj posao, još uvijek ne spavam dovoljno, još uvijek postoji dnevna rutina (kada skrbite o osobi koja treba danonoćnu skrb to je neizbježno)… No, nešto je ipak drugačije.

SLABOSTI SU SNAGA

Promatrajući svoja stanja (depresija, anksioznost = krivnja, sram, beznađe, strah, gubitak samopouzdanja…) shvatila sam da i dalje dišem, obavljam gomilu odgovornosti u danu, radim svoj posao i suočavam se s perimenopauzom uz sve to! Malo pomalo počela sam priznavati sebi da TO (depresija, anksioznost) nisu moje slabosti, već moja snaga. Ako uz takve osjećaje beznađa, bespomoćnosti, bezizlaznosti i fizičke iscrpljenosti i dalje uspješno vodim brigu o mami s parezom desnih ekstremiteta, baki koja ima 97 godina, dva psa koja imaju minimalno tri šetnje na dan, radim svoj posao koji traži svakodnevne pripreme, obavljam svakodnevne kućanske poslove, onda sam ja, zapravo, izuzetno snažna žena.

Ta misao promijenila je sve i pomogla mi da se pokrenem, da činim nešto za sebe. Unijela sam promjene u poslu, u svoj način rada, koje me pokreću da budem još kreativnija, da konstantno istražujem, da radim kratke, jednostavne vježbe percepcije koje me “uprisutnjuju” i izvlače iz tmurnih misli, šetnje sa psima postale su dio neke vrste meditacije i druženje s ljudima u parku, moje pokretanje s “mrtve točke” pokrenulo je i mamu koja je napravila određeni napredak, a to mi je omogućilo ipak više od četiri sata sna na dan… Svaki dan i dalje donosi novi izazov, a izazov, za razliku od “problema”, može donijeti više životne energije.

Kada me Jelena Skorup pozvala u emisiju pomislila sam “ok, nije slučajno, možda je dobro da javno progovorim o tome, a ako ne stignem u emisiji, učinit ću to već na neki način” – mislim da je post u uvodu u emisiju najprimjereniji oblik. Zašto? Jer je važno, kada se tako osjećamo, znati da to nije ono što imamo samo mi i nitko nas ne razumije, da nam nema pomoći, da ne postoji izlaz… U moj se život vratila radost, nakon jedne spoznajne rečenice i niza jednostavnih, svakodnevnih i kreativnih vježbi koje ne traže ni puno vremena ni veliki fizički napor, no traže volju. Ukoliko nemate dovoljno volje da krenete sami na ovaj put istraživanja svoje snage, ispitajte, savjetujte se, učinite nešto za sebe. Kreativnost i igra izvor su životne energije, no ne samo kada smo suočeni sa životnim izazovima, kreativnost i igra nezamjenjiv su način “punjenja baterija” u svakodnevnom životu kako bismo o(p)stali budni za sve ono što je vrijedno i okružuje nas, a izbjegli rutinsko odrađivanje života. Ukoliko ova emisija i ovaj post bar jednoj osobi budu inspiracija da učini nešto za sebe, moja je priča dobila još dublji smisao. Jelena Skorup i Ankica Mamić, hvala vam na ovoj prilici!

1 komentar

  1. Pridruzujem se vasoj zahvali i ZAHVALJUJEM VAMA postovana Simona Dimitrov Palatinus, vama i drugim dvjema goscama u emisiji!
    Dale ste nam uvid u vrijedne i vazne mogucnosti rada na sebi. Posebno su mi se svidjele metode rada svih triju dama, zato, sto naglasavate zadovoljstvo pri tome. Zadovoljstvo, polet, smijeh i lakocu, umjesto iskljucivo tezine materije.
    Vas gornji tekst, pogled i u privatni zivot, vise je od inspiracije, jer govorite o vlastitim iskustvima. To dopire do citalaca.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here