Sonja Kožul

Većina nas ponekad padne u zamku pravdanja pred tuđom kritikom. Onaj tko nas kritizira narušava sliku koju smo stvorili sami o sebi. Kritika izaziva stres, a na stres ljudi reagiraju bijegom ili borbom. Ako bježite, povlačite se u sebe pa se danima osjećate loše. Ako se borite, nije nužno da ćete se poslije toga osjećati bolje. Kad se strasti smire, najbolje ćete učiniti ako analizirate situaciju koja je izazvala stres. Tada iz toga možete nešto i naučiti.

CRVENA KRPA ZA LJUDE

Napokon, rukovoditelji koji streme k tome da postanu lideri naučili su da kritiku koju upućuju svojim podređenima treba upakirati uz pohvalu stvarima koje dotični radi dobro. Na taj će način lakše progutati i gorku pilulu pa će spremnije raditi na svojem poboljšanju. Tako je barem u kolektivima u kojima se nastoje razvijati zdravi radni odnosi.

Za razliku od radnih odnosa postoji mnoštvo situacija u životu koje vas potaknu na reagiranje, uglavnom kad vas nešto ili netko razočara, a vama je stalo da stvari budu bolje. Obično tada napravite ili izreknete nešto što druga strana doživi kao napad na sebe. Što je crvena krpa za bika, to je kritika za neke ljude. Zgazi i uništi protivnika! Politički prostor pun je takvih ispada taštine i povrijeđene veličine. Pojedinci, ni da bi trenutak zastali i promislili sami o sebi i svojoj vjerodostojnosti. Danas pričaju jedno, a već za nekoliko mjeseci uprijet će sve svoje snage kako bi dokazali da ih krivo citiraju, kako “glupani” ne shvaćaju što su oni u stvari rekli. Njihova taština jednostavno ne trpi suprotstavljeno mišljenje. Prihvaćanje kritike za njih bi značilo pokazivanje slabosti, pa umjesto konstruktivnog odgovora na kritiku, oni posežu za omalovažavanjem onoga tko je uputio kritiku, prebacuju retoriku na prizemnu individualnu razinu.

NARCISOIDNOST POLITIČARA

Političari teško podnose kritiku

I sama sam doživjela takvo iskustvo. Usudila sam se kritizirati vjerodostojnost jednog od aktera u lokalnoj politici, a on je uzvratio upravo tako što me je pokušao omalovažiti na osobnoj razini i to uz popriličnu dozu bezobrazluka, iako sam ja ostala potpuno pristojna. Da stvar bude gluplja, ja mu nisam politička protivnica. Naime, uopće ne participiram u bilo kakvoj politici, a nisam ni javna osoba. Međutim, kao građanka, smatram da imam pravo uputiti kritiku onima koji bi trebali odgovarati biračima. Ali, dotični potencijalne birače narcisoidno dijeli na one koji su mu dragi i one koji to nisu, kako se sam izrazio. Naravno, nisu mu dragi oni koji se usude izreći kritiku pa ga baš briga hoće li mu ponovno dati svoj glas. Pravi primjer političke gluposti.

Međutim, političari nemaju monopol na povrijeđenu taštinu. Takvih ljudi ima u svim područjima života i društvenog djelovanja. Nije to vezano isključivo za pozicije koje donose novac ili moć. Može biti riječ i o banalnom prestižu koji postoji samo u glavama uske skupine ljudi okupljene oko nekakvog društva. To su ljudi koji su ostvarili određene uspjehe u društveno korisnom radu, što im je napuhalo ego do neslućenih granica. Rad društva potpuno su poistovjetili sa svojim djelovanjem pa smatraju da imaju apsolutno pravo određivati što je pravo, a što krivo. Treba li posebno naglasiti? Ispravno je samo ono što i kako oni rade.

Sugestije za promjenu shvaćaju kao direktni udar na sebe, pa onda i reagiraju na tipičan način – omalovažavanjem drznika koji se, kako oni to vide, usudi propitkivati njihov autoritet. Pri tome, nema veze što se radi o osobi koja u stvari pripada istom timu jer, oni ne vjeruju u timski rad, samo u svoj autoritet. Time u biti rastjeruju ljude koji bi također mogli pridonijeti zajedničkom društveno korisnom cilju, iako se javno zaklinju na potrebu omasovljavanja aktivnog članstva društva. Oni, ako se i povuku s isturene pozicije u društvu, nastoje zadržati kontrolu različitim metodama manipulacije, a kad im se na to otvoreno ukaže, reagiraju uvrijeđeno.

Kako se postaviti prema takvim pojedincima?

Osobno, zalažem se za procjenu toksičnosti koju takve individue izazivaju ako ste s njima u interakciji i procjenu potrebe da nastavite bilo kakvu suradnju s njima. Kako se radi o ljudima rukovođenima isključivo vlastitim egom, nema vjerojatnosti da će se oni promijeniti, ali vi uvijek možete mijenjati svoje društvo. Život je prekratak da biste gubili vrijeme na ljude koji to ne zaslužuju. Ne kaže se bez veze kako je taština slast za ego, ali otrov za dušu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here