Dubravka Lisak

U Ani Karenjinoj, Tolstoj je pametno rekao: “Sretne obitelji su sve iste, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način”. Međutim, nije to baš tako. I u nesretnim obiteljima susrećemo se sa sličnostima. Ta istina vrijedi i za obitelji u kojima su majke svojim ponašanjem naškodile djeci, posebice kćerima. Kao što je to objasnila Peg Streep, cijenjena autorica mnogih knjiga o majkama i kćerima, u svojoj knjizi “Daughter Detox, Recovering from an Unloving Mother and Reclaiming Your Life”, pojedina majčina ponašanja oblikuju kćeri na vrlo specifičan način.

Da bismo uspješno riješili svoje traume i očistili se od takvih negativnih ponašanja, prvi korak je spoznati i osvijestiti problem. Također, nije važno samo ono što se dogodilo, važno je i ono što se nije dogodilo.

NEGATIVNI OBRASCI

Postoji puno otrovnih ponašanja u pojedinih majki kojih one same nisu ponekad ni svjesne, ili su možda svjesne, ali same sebe opravdavaju, ili su jednostavno takve. Koliko štete može nanijeti majka koja nije obrazovala sebe kroz majčinstvo, zna svaka kćer koja se još bori s traumama. Korak do izlječenja je dug, ali je moguć. Postoji nekoliko obrazaca.

Majke s borbenim stavom stvaraju atmosferu u kojima kćeri uče kako se zaštititi i ugušiti emocionalni odgovor. Njihove se kćeri često isključuju od vlastitih osjećaja, jer njihove emocije, poput suza, drhtanja ili straha zapravo pogoršavaju stanje dajući dodatnu energiju majčinim reakcijama. Često rade sve kako bi ostale ispod majčinog radara, nevidljivost je najbolje što one mogu napraviti kako bi se oslobodile.

Suprotnu stvar čine kćeri majki koje su totalno odsutne, koje ih ignoriraju i marginaliziraju do te mjere da ostaju bez odgovora ili reakcije na bilo što što kćer napravi. Ova kćer će napraviti sve da privuče barem neku pažnju svoje majke. Može izabrati jedan od dva uobičajena načina: ili će postati “zvijezda” u nekom smislu (dobre ocjene, popularna, atletska) ili će biti problematična i autodestruktivna.

Ako majka nije dala svojoj kćeri zdrave emocije i strukturu koja joj treba, ona će odrasti u nesigurnu osobu

Kćeri pak kontrolirajućih majki, koje moraju zabosti nos u sve segmente kćerinog života, bore se za svoj glas, rezbareći svoj prostor da bi ih se ostavilo na miru, da ih se čuje i da mogu izraziti svoje želje, osjećaje i potrebe. Njih se učilo da bez majčine kontrolirajuće ruke nikada neće uspjeti, svaki izbor koji su donijele secirao se s priželjkivanjem neuspjeha i nikad ih se nije hrabrilo da donose svoje odluke.

Četvrta kategorija su narcisoidne majke koje odgajaju kćeri tako da izgube svoj identitet i da budu projekcija majčinih želja i nadanja te ih se prema tome procjenjuje i vrednuje. Najvažnije je koliko svoju majku, koja nema vlastitog života, čine ponosnom.

KAKO KRENUTI DALJE

Razlike, dakle, postoje, ali mnogo je i zajedničkoga svim navedenim obrascima odnosima. Peg Streep ističe u jednoj kolumni da joj prigovaraju što se bavi prošlošću. Kažu joj kritičari da treba zaboraviti i jednostavno krenuti dalje. Problem je što ne možeš krenuti dalje dok ne shvatiš u potpunosti što ti se dogodilo i kako je to na tebe utjecalo. Čini se jako jednostavno, ali u osnovi to je kompliciran i dugotrajan proces. Zašto? Kao prvo, stvari koje te obilježe u djetinjstvu oslobađaju gomilu emocija, kao što su bol, tuga, panika, sram… Sve te emocije zahtijevaju procesuiranje i borbu. Tako da itekako je važno kako smo tretirani u djetinjstvu. Djeca čije su potrebe u djetinjstvu emocionalno zadovoljene, izrast će u ljude koji se znaju nositi s negativnim emocijama. Ostali to neće znati, jer su pretrpjeli ozbiljna oštećenja u emocionalnoj inteligenciji.

Kad Peg Streep govori o efektima koje ostavljaju majke koje ne vole svoju djecu ili su neadekvatne, fokusira se na neka otrovna ponašanja u domu koja itekako mogu naškoditi kćerinom razvoju. Ta ponašanja su ignoriranje ili marginaliziranje, kritičnost i optuživanje, okrivljavanje, pa čak i izluđivanje. Ponekad je, uz stvari koje otrovne majke čine, prisutno i nadasve bitno i ono što ne čine, dakle odsustvo pojedinih pozitivnih obrazaca koji su nam potrebni da bismo izrasli u zdrave, emocionalno inteligentne osobe. Siguran i privržen pristup odgoju, mogućnost da se emocionalno napravi spona između majke i djeteta daje zdrave temelje za samopouzdanje, koje omogućava kćeri da se nosi s teškoćama u životu, oporavlja od nedaća koje život donosi, procjenjuje rizike i donosi odluke. Kod otrovnih majki takav pristup je zanemariv, ako uopće i postoji.

ŠTO JE NEZDRAV ODGOJ

Koje su to stvari koje su odsutne iz svakog zdravog odgoja?

1. EMPATIJA U USKLAĐIVANJE Od ranog djetinjstva, dualni ples majke i djeteta predstavlja osnovu za kasniju reprezentaciju kako izgleda svijet emocija. Ako je na njene emocije odgovoreno prikladno, ako joj je dat prostor da se smiri ukoliko joj to treba, ukoliko je utješena kad je tužna, kćer uči da je svijet sigurno mjesto kojemu može vjerovati. Svako ljudsko biće rođeno je s kapacitetom za suosjećanje, a ova intimna interakcija majke i djeteta ga razvija. Majka koja ne voli svoje dijete ili se ne snalazi u toj ulozi na zdrav način ne može ostvariti ovakvu vezu i samim time je osudila kćer da se u kasnijoj dobi ne može nositi s emocijama i funkcionirati u normalnom svijetu.

2. POŠTIVANJE GRANICA Svako normalno i privrženo dijete ima svoje granice, i zna da je individualno biće samo za sebe. Takvome djetetu dat je prostor da bude ono što jest i  takvoga ga se poštuje. Neprikladna majka ulijetat će u prostor djeteta nimalo ga ne poštujući, ne razumijevajući signale koje dijete šalje, uporno smetajući kad dijete treba svoj prostor. Alternativno, postoji i majka koja će biti emocionalno potpuno nedostupna, ne odgovarajući na nikakve zahtjeve djeteta, učeći tako dijete da je samo i da se mora nekako zaštititi. Što nakon takvog djetinjstva čine kćeri? One imaju problem razumjeti da su granice dio svake zdrave veze. One su panično anksiozne, jer miješaju potrebu drugih da budu sami s – odbijanjem. Ponekad misle da su granice zidovi koji nas dijele od drugih ljudi da bismo se zaštitili.

3. PRIHVAĆANJE MODELA Majka koja voli svoju kćer učit će je: “Ti si ti, i dobra si takva kakva jesi”. To će u njoj roditi zdravo samopouzdanje u budućnosti. Naravno da to ne znači da dijete samo po sebi nećemo odgajati, ali svako ponašanje koje kod djeteta rezultira omalovažavanjem ili posramljivanjem, u budućnosti će rezultirati istim takvim osjećajima kod svake životne nedaće, te jako niskim samopouzdanjem i osjećajem krivice.
Dakle, ovakvo ponašanje uz veliko kritiziranje koje ga obično prati, verbalno nasilje i uvrede te stvaranje osjećaja krivnje, može stvoriti ozbiljne probleme u budućem životu kćeri. Ona će odrasti bez osjećaja samopouzdanja koje joj zacijelo treba da bi se uhvatila ukoštac sa životom. Bit će oslabljena samokritičnošću bez granice ili s borbom s vlastitim karakterom za koji sama misli da je nedovoljno dobar, iako znamo da se on ne može promijeniti. Ove navike možda će biti najteže slomiti, zato što je to nesvjesni reakcija, sasvim suprotna od samopouzdanja.

4. PRIHVAĆANJE KĆERI ONAKVE KAKVA JE KAO OSOBA Ovo je dio roditeljskog prihvaćanja, ali ide daleko iznad toga. Uistinu vidjeti svoje dijete kakvo jest, prepoznavati  ono što ono želi i treba nije lagan zadatak za roditelja. Pa tako i majke ponekad, u svojoj sebičnosti i narcisoidnosti, zapravo gledaju dijete kao nekog tko bi im trebao nadomjestiti vlastite frustracije i nedostatke. Vrlo često ne dopuštaju djeci da donose vlastite odluke vezane uz njihovo trenutno emotivno stanje ili budućnost. Autoritativne, kontrolirajuće majke često gledaju svoje kćeri kao filter vlastitih potreba i želja, a to vrlo često znači da ih zapravo uopće ne vide onakve kakve jesu. Ako je lice majke prvo ogledalo u kojima se odražavamo, će kćeri takvih majki uvijek sebe vidjeti nejasno, ako se uopće i vide. One vide samo ono što bi njihove majke željele da budu, a to je daleko od pravoga ja.

5. PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI Vrlo je teško biti savršena majka. Tako nešto ne postoji, s obzirom da smo kao ljudi stvoreni nesavršeni. Ali, jedno veliko ali, majka koja voli svoje dijete uvijek će biti svjesna svojih pogrešaka i poznaje moć isprike. Svjesna je svoje moći i utjecaja, pa ga nikad neće zlorabiti za svoje interese. Ona poznaje moć isprike djetetu kad otkrije da nije u pravu. To se nikad neće dogoditi s otrovnim majkama. One će uvijek tražiti opravdanje za svoje ponašanje, često okrivljujući djecu i posramljujući ih, ili će ih izluđivati, ili će zanijekati svoju krivicu kao da se ništa nije dogodilo. Takve majke ne znaju prihvatiti odgovornost za svoje mane i postupke, pa njihove kćeri uvijek odrastu kriveći sebe za sve. To je ponekad manje bolno nego se suočiti s njihovim otrovom.

Bilo kako bilo, odsustvo određenih ponašanja ili njihova prisutnost, oblikuju razvoj djeteta, a posebno kćeri. Spajajući točkice tih ponašanja, prvi put u životu možemo pronaći put do vlastitog oporavka. Ukoliko ste imali lošu majku, znajte samo jedno – ništa joj ne dugujete. Ona duguje vama. Duguje vam prije svega ispriku, duguje vam da konačno shvati da je pogriješila, i duguje vam da konačno prihvati odgovornost za svoje postupke. Ako to ne učini, Peg Streep iskreno savjetuje da je jednostavno maknete iz života i života vaših bližnjih. Tek tada ćete se, shvaćajući sve to, moći othrvati vlastitim demonima i konačno početi živjeti onako kako ste trebali kao dijete: u svijetu koji je dobar i milosrdan, i konačno sretan.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here