Sonja Kožul

Osjećate li se ovih dana bezvoljno i nezadovoljno? Je li vam teško prihvatiti se uobičajenih obaveza? Jeste li si nabili preambiciozna obećanja što ćete sve promijeniti u svom životu, počevši baš od 1. siječnja, pa vam je splasnuo entuzijazam? Zaguglate li pojam „siječanjska depresija“ zapljusnut će vas obilje tekstova koji se time bave. Nude se instant testovi kojima ćete ustanoviti jeste li zaista depresivni pa trebate potražiti stručnu pomoć ili ste se samo ulijenili nakon blagdanskog hedonizma. Ako je ovo drugo, uvjeravaju vas da je dobro malo sjesti i odmoriti ukoliko vam je sve drugo sad preteško.

Znanstvenici povezuju stanje opće melankolije s nedostatkom dnevnog svjetla i padom serotonina, što znači da će isto tako spontano i proći s dolaskom proljeća. Ako vam se baš ne čeka proljeće da si popravite raspoloženje, tu su, naravno, i tekstovi koji nude samopomoć na prve znake simptoma nevoljkosti, kako biste se što brže izvukli iz svoje crne rupe i vratili si osmijeh na lice. Konačno, ima tu i tekstova koji vas uvjeravaju kako je za sve kriva zapadna civilizacija koja od nas traži da stalno budemo sretni jer, u protivnom smo neuspješni, dok zapravo, loše raspoloženje može imati i pozitivnu ulogu u vašem općem razvoju. Valjda vas uči skromnosti i pomaže vam staviti stvari u pravu perspektivu. Naime, ne vrti se sve baš oko vas i vašeg zadovoljstva.

Poslije blagdanskog slavlja često osjećamo se kao ispražnjeni balon

No, ja bih ovdje dodala još jednu osobinu koja proizlazi iz lošeg raspoloženja – kritičnost. Kako meni osobno samokritičnost nije strani pojam, tako me uvijek fascinira lakoća kojom neki ljudi agresivno dočekuju bilo kakvu naznaku toga da ne misle svi kako se iz njihovih usta prosipa samo zlato. Ima toga koliko hoćete u javnom prostoru, u dijelu kojeg zovemo društvene mreže. Tu se vode pravi verbalni ratovi zbog narušenih sujeta, a pristojnost je postala zaboravljeni pojam. Još korak dalje ide ono što se kvalificira kao govor mržnje pa bi trebalo biti i zakonski sankcionirano. Da se mene sluša, odlučno i beskompromisno, ali traljavost ili možda ponekad čak i nevoljkost, kojom to izvode oni koji obnašaju vlast, doista me baca u depresiju.

U siječanjsku ili u bilo koje vrijeme depresiju općenito tjera me ono što se događa u tom javnom prostoru – od politike, bilo državne, bilo lokalne, do skandaloznih ispada pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina. Pitam se kakvo je to društvo poremećenih vrijednosti u kojem živimo. Kakvi su to ljudi koji različito mišljenje dočekuju na nož? I onda, ono logično pitanje – do kada će to tako trajati? Imaju li pravo oni koji se zbijaju u krda pa šute kako ne bi na sebe svratili bijes agresivaca? Ne talasaj… Šuti i plivaj dalje… Nije moj problem… Sve to njihove su mantre. Slobodni mislioci postali su omražena manjina.

Da ne bi sve postalo baš toliko depresivno i crno treba se liječiti humorom – pa čak i ironijom. Ako nešto ironizirate, više ne izgleda tako opako – prije glupo. Ako ste uspjeli raščlaniti problem, onda znate koji su to dijelovi koji smrde. A ako znate u čemu je problem, tada se možete i pozabaviti njime ili figurativno rečeno, možete i uhvatiti bika za rogove.

U ovoj, 2018. godini, svima nam želim malo više građanske hrabrosti, javne pristojnosti i prije svega pameti.

1 komentar

  1. Da, hrvatsko drustvo je drustvo poremecenih vrijednosti.” Slobodni mislioci postali su omrazena manjina /Pristojnost je postala zaboravljeni pojam”.
    A govor mrznje ?
    Gdje su sankcije i dokle tako?
    Prihvacam da nam treba, svejedno u kojoj drzavi zivimo, “vise gradjanske hraborsti, javne pristojnosti i prije svega pameti.”
    Pod time podrazumijevam i hrabrost, ustrajnost i takt kod obrane i sirenja pravih vrijednosti. Njih je svatko sebi duzan/duzna siriti oko sebe. Naravno da pri tome moramo pametno i mudro agirati, izbjegavati poteze koji rezultiraju reultatima suprotnim od zeljenih.
    Ako vrijednosti ZIVIMO, ne samo teoretski zastupamo, nasa okolina to osjeca. Onda ce nas ona saslusati i kada se diretno suprotstavimo bezobrazluku, nepravdi i gluposti. To je zahtijevno i Tesko, no svaki se pokusaj isplati, izvlaci me svaki put iz moje crne rupe a na okolinu djeluje pozitivno, premda u prvom momentu samo rijetko tako izgleda. Djeluje i onda kada poozitivnu reakciju ne vidimo odmah, djeluje i siri se barem ponekad, makar latentno.
    Postovana Sanja Kozul, u pravu ste, svima nam treba “vise gradjanske habrosti, javne pristojnosti i prije svega pameti”, a jednako tako i humora, da bismo podnijeli stvarnost svakidasnjice. Humor pomaze.

Odgovori na Marija Schaible - Turcic Otkaži komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here