Željka Barbarić, blogerica

Evo mene nakon dosta vremena! Ako Vam je na pamet palo da sam se prepala odgovora direktorice Emine Višnjić prevarili ste se. Nanizala sam ja nešto godina i teško me što može preplašiti, a i odvratiti od zadanog si cilja. Privatne i poslovne obveze su se nagomilale, a ukupna situacija u Lijepoj našoj mi se malo zamjerila pa sam se nakratko isključila iz velikog svijeta. Naravno, samo nakratko!

Za početak da se pohvalim. Upoznala sam prošli mjesec članove tima “Rijeka EPK 2020” Slavena Tolja i Jelenu Androić. Kako su epekaovci u svoj prezentaciji i najavili krenula je serija druženja s građanima na Korzu kod Malog salona pod imenom “Budimo na mi”. Prvi dvojac u druženju bili su umjetnički direktor Rijeke 2020 – EPK Slaven Tolj i voditeljica odnosa s javnošću Jelena Androić. Riječanka – izbliza – odnosno ja – posjetila je ekipicu na prvom druženju. Mlada žena, Jelena osvojila me osmijehom iza kojeg se skrivalo ono: “Uh, pa kud baš danas da dođe kod nas?” Za razliku od nje gospodin Tolj nije se previše uzbuđivao. Nose to godine. Još najbolje da se uzbuđuje zbog nekog piskarala. Vjerojatno je i uhvatio moj zaljubljeni pogled upućen njegovu savršenom kaputu i odmah shvatio: “Ova ne grize! Možda nije skroz svoja, ali definitivno ne grize!” I eto rezimea o jednom ugodnom razgovoru iz moga ugla gledanja.

Grad ljepote, grad kulture (Foto: Vlado Opatija)

EPK, RIJEČANI I PUBLIKA

Ono što sam odmah na početku saznala, i što bi Riječanima trebalo biti zanimljivo i trebali bismo znati, nepisano je pravilo među budućim prijestolnicama kulture kojim se traži od organizatora od buduće prijestolnice da medijski ne iskače dok ne dođe njezina godina. Ukratko, ne bismo smjeli oduzimati pozornicu trenutnim prijestolnicama. Razumijem i podržavam neka pravila, ali s druge strane mislim da se Rijeka ipak kao grad mora izdignuti barem na nacionalnoj razini. Malo više šušura koji bi probudio ovaj grad nikome ne bi naškodio, a vjerujem da bi ga građani pozdravili. Ono što mi je izuzetno drago, a dalo se iščitati iz objava na webu, a na temu kasnijih druženja na Korzu, je što se pitanje događanja i stvaranja publike ponovilo. Znači ne zanima samo nas dvije koje pišemo ovaj blog EPK! Bravo Rijeka!

Tema koja se stalno provlačila kroz našu ćakulu vječna je tema u Hrvata – birokracija i financiranje. Kulturni projekti zapeli u labirintima birokracije, u bespućima ega i sitnih interesa i u obećanim i nedobivenim ili djelomično dobivenim novcima. Za bilo kojeg člana društva ovo iskustvo je više nego traumatično, a za jednog umjetnika vjerujem da je ovo puno previše, a da ne kažem da nepotrebno iscrpljuje i smeta kao kamen u cipeli. Nadam se da će se u slijedećoj godini bolje riješiti dio koji se odnosi na financiranje pa će biti lakše. S druge strane svi skupa se nadamo da neće više biti „nedorečenih“ situacija u direkciji a na temu trošenja novaca o kojima smo mogli čitati ove godine, a koje su eto uzbunile i probudile i redove naših gradskih vijećnika.

DOMAĆI STRUČNJACI I UMJETNICI

Naravno postavila sam i pitanje uključivanja domaćih umjetnika. Nakon svega što se do sad događalo užasno me svrbjelo hoćemo li kao luka različitosti biti stvarno toliko otvoreni da smo za domaće zatvoreni, kako kaže moja draga prijateljica? Nećemo tvrde Slaven i Jelena, i još kažu da će naši umjetnici i stručnjaci biti pravovremeno uključeni u programe i projekte. U to ime razmijenili smo i neke kontakte. I eto sada mi ostaje da pratim i čekam. Kaže Barbarić da sam naivna kao francuska sobarica, a ja ipak mislim da treba uvijek biti pozitivan i dati svakome šansu. Znat ćete tko je bio u pravu!

I dok čekamo da se u EPK uključe perjanice našeg grada pozitivci ne miruju. U gradu se događaju prekrasne stvari. Naravno da sto facebook komentatora ima sto i jedno mišljenje o događanjima. Iz fotelje naravno, ali jedno je sigurno pozitivnih ljudi ima. Na žalost, mediji nas radije moče u toću zvanom kaljuža nego da nam opet i iznova serviraju svijetle točke našeg društva. U ovo blagdansko vrijeme, u mom zadnjem blogu ove godine s njima bih i završila.

BRAVO POZITIVCI, SAMO NAPRIJED

Prvo, znate li da je jedna žena, uz pomoć par ljudi (manje od prstiju jedne ruke), u tri mjeseca uspjela skupiti cca 170.000 za opremanje OŠ Drenova pametnim pločama? Poslala je na tisuće mailova, obavila još više telefonskih poziva, snimila filmić, animirala pola Hrvatske i uspjela! Na stranu što netko misli o pametnim pločama, ali da vam je netko rekao da se za jednu lijepu priču može u tri mjeseca sakupiti ovoliki novac vlastitim trudom i zalaganjem, rekla bih teškim kopanjem i rovarenjem, što biste mu rekli? Pretpostavljam što i ja: “Nisi normalan”. Bravo Jasna Baraba! Treba nam više takvih kao što si ti! Više o projektu možete pratiti na FB stranici https://www.facebook.com/AkcijaPametnePloce/ . Ako imate koju kunu viška molim Vas uplatite, pomognite im da uspiju.

Pjevački zbor mladih “Josip Kaplan” i ove je godine posjetio Centar za rehabilitaciju Fortica u Kraljevici. Ti prekrasni, mladi ljudi više od deset godina nalaze vremena između mnogobrojnih nastupa u prosincu i odlaze u dom za osobe s posebnim potrebama kako bi im razveselili jednu večer pjesmom i smijehom. Bude tu Božićnih pjesama iz njihovog repertoara, ali i pjesama po želji štićenika. Hvala vam, dragi moj,i što ste ovako divni, hvala i tebi draga Doris Kovačić što si dala dio sebe da bi oni postali ovo što jesu. Ponosni smo na Vas! A Vas drage Riječanke i Riječani pozivam da dođete i poslušate ih na jednom od koncerata koji održavaju ovih dana. Datume možete vidjeti na njihovoj stranici https://www.facebook.com/PZM-Josip-Kaplan-127229670624645/. Vjerujem da ćete uživati.

Gradski bor s kuglicama dobrih želja namijenjenim humanitarnoj prodaji

Kitili smo gradski bor! Dvije mlade studentice biotehnologije, Nika Pavlović i Lea Radošević pokrenule su humanitarnu akciju Kuglice dobrih želja. Okićen je, tako, bor ispred Gradske uprave na Korzu kuglicama s božićnim porukama građana, a prihod od prodanih kuglica biti će iskorišten za nabavku sportske opreme za Sportski savez osoba s invaliditetom. Bravo cure! Pratimo Vas i dalje što radite!

Ove godine prvi je u čast Božića okićena Trsatska gradina. Možemo se sada raspravljati je li nam taj kič trebao ili ne, je li gradina kičasto ili u pravoj mjeri uređena, ali ljudi dragi, Božić je sam po sebi kičast i upravo to šarenilo budi u nama dobre, pozitivne vibracije. Svjedok sam svakodnevnim rijekama ljudi koji dolaze na gradinu i uživaju u kako je moja prijateljica Željana rekla sajmu sa najljepšim pogledom na svijetu. Ako ništa drugo Riječani su izašli iz kuće, prošetali po buri, susreli prijatelje, uživali u prekrasnom pogledu, smijali se i družili. Bravo svi mi!

Prvi put okićena je i Trsatska gradina

Mogla bih još divnih ljudi i akcija nabrojati, možda su neke i važnije od gore navedenih, ali eto meni su ove gore prve pale na pamet i na njima ću stati…

Uživajte dragi moji u predstojećim blagdanima. Družite se, smijte se, pjevajte, pomažite jedni drugima! Ugodni vam i veseli blagdani u krugu obitelji i najdražih. Onima koji rade želim što manje briga i stresa u blagdanske dane, a svima nama bolju i mirniju Hrvatsku u 2018. godini. Puno tolerancije i mudrosti, a ponajprije rada jer kada radimo gluposti nam ne padaju na pamet. Sretna Vam Nova!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here