Hana Konsa, novinarka i spisateljica

Ne znam kada mi je neki tekst bilo teže napisati kao ovaj povodom nedavnog Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama. Pokušavam već danima, i svaki put kada mi se čini da imam glavnu misao vodilju koja će me vinuti do poruke koju vrijedi podijeliti s čitateljicama učini mi se nedorečenom. Možda zato što se pred nasiljem teško obraniti mišlju, pa i emocijom.

Rezanje klitorisa djevojčicama u Somaliji, trafficking, silovanja, incesti, zatočeništva u podrumima… Svi ti brutalni događaji, koji se svakodnevno događaju po zakutcima gdje god žive ljudska bića, imaju zajedničke nazivnike u dvije riječi – sila i seksualnost. Riječi koje bi u svom sukusu trebale biti u apsolutnoj koliziji, u tim se slučajevima morbidno preklapaju. Zlo koje se manifestira mora imati svoj korijen. U tom začetku mora biti rješenje. Ili krenimo ovako.

Kad je majka izložena nasilju, ni djeca nisu pošteđena

DOK DJECA SKUPLJAJU IGRAČKE

Prije par godina sjedila sam s poznanicom na ručku u restoranu. Pozvala me povodom jednog tek dogovorenog posla. Bila je, i još je, vrlo uspješna direktorica u jednoj banci. Visoka, vrlo zgodna plavuša, nervozna i napadna ponašanja. Nije mi se sviđala i nisam prema njoj osjećala osobitu naklonost, ali došla sam na taj ručak smatrajući to poslovnim zadatkom. Konverzacija je tekla uobičajeno kurtoazno dok se žena nije odjednom našla, nečim ponukana, pričati mi o svom bivšem suprugu.

Teško sam zadržavala mučninu dok mi je pričala detalje. Jednom prilikom, a bilo ih je više, dok je još pokušavala očuvati brak, ježim se te sintagme, ali ima žena koje to unatoč svemu pokušavaju, dakle bila je s dvoje djece izbačena iz kuće. Kao po pravilu, bila je noć, padao je hladni zimski pljusak a ona je sa sinom od osam i kćeri od pet godina prenoćište pronašla kod jedne prijateljice. Iako su joj roditelji živjeli u istom gradu, tako mokra, u spavaćici i s djecom u pidžamama osjećala je sram pokucati im na vrata. Noć je provela kod prijateljice čiji muž nije bio najsretniji da mu se „tamo neka“ vuče po kući. Kroz jutro je uspjela naći smještaj za narednih tjedan dana.

Jednom prilikom, a bilo ih je više, dok je još pokušavala očuvati brak, Ta je moja poznanica s dvoje djece izbačena iz kuće. vani noć, padao je hladni zimski pljusak a ona je sa sinom od osam i kćeri od pet godina prenoćište pronašla kod jedne prijateljice. Iako su joj roditelji živjeli u istom gradu, tako mokra, u spavaćici i s djecom u pidžamama  sramila se pokucati im na vrata

Trebalo je doći do stana i uzeti odjeću i školske potrepštine, knjige, školsku torbu, pernicu… za sina te odjeću za djevojčicu. Iako je bio logično da po stvari ode sama ne želeći djecu izlagati dodatnim stresovima, ona su je nekako izmolila da odu s njom. Bili su željni svojih igračaka koje su bile razasute po njihovoj dječjoj sobi.

Mislila je da će uštedjeti vrijeme i uspjeti što brže pokupiti osnovno od odjeće ako djeca sama uzmu igračke. Znate kako mališi to razbacaju, pa dok nađe konzolu, plejić, lutku… Kad je pozvonila na vrata on je otvorio, djeca su stajala iza nje i na njenu molbu da uzmu stvari nakon što je desetak sekundi šutio rekao je: “Možeš uzeti stvari ako mi popušiš”. Na to je mirno otišao u njihovu bračnu sobu, ona za njim, i iza zatvorenih vrata popušila mu je, dok su djeca u svojoj sobi spremala igračke u svoje dječje ruksake. Nakon toga je otišla u privremeni smještaj da bi mu se još dva puta vraćala pokušavajući… Ne znam što.

Dolazi li u čovjeka zlo koje ga tjera na nasilje rođenjem ili odgojem?

GDJE SE RAĐA ZLO?

Da, to je crtica iz bračnog života jedne od žena koje žive oko nas. Pitam se gdje je korijen i što mora da je u glavi, srcu, mozgu tog muškarca. Gdje je zapelo u njegovu odgoju, koju to priču nije pročitao, koja ga se to glazba nije dotakla, što to nije shvatio u odrastanju. Je li to bio trenutak u kojem je u djetinjstvu sudjelovao u mučenju životinja, ili trenutak u kojem je na njegovu bol netko odgovorio surovošću… Gdje je odgovor, gdje se rađa zlo koje desetljećima nakon biva manifestirano kroz nanošenje boli drugom ljudskom biću.

Znanstvenici već dugo pokušavaju naći odgovor na pitanje rađa li se zlo ili ga dobivamo odgojem. Želim vjerovati da se odgaja i da su majke i očevi sijači dobrote. I živim u dubokom uvjerenju da se transferom ljubavi može utjecati na svijet oko nas. I iako je naravno svako roditeljstvo slava životu, oni koji odgajaju sinove imaju i dodatni zadatak. Učiniti ih plemenitima u njihovoj fizičkoj nadmoći nad ženama.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here