Mladenka Šarić ([email protected])

Iako ratifikaciju Istanbulske konvencije u ovom trenutku onemogućavaju svjetonazorske rasprave, odnosno prijetnje ekstremno-konzervativnih skupina koje su  ucjenjivačkom strategijom zaprijetile političkim karijerama premijera Andreja Plenkovića i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, sileći ih da se odmaknu od vlastitih stavova i najava u korist ugrađivanja odredbi iz konvencije u domaće zakone, činjenica je da je taj dokument već dugo žrtva najprizemnijih političkih manipulacija.

SDP, trenutačno na čelu s Davorom Bernardićem, te Vesna Pusić i Anka Mrak Taritaš ovoga su časa na političkoj pozornici najprisutnija manekenska skupina koja zagovara brzu ratifikaciju Istanbulske konvencije i tjera na tanak led Plenkovićevu Vladu i koaliciju, prokazujući ih kao notorne nazadnjake kojima koljena klecaju pred klerofašistima.

Borba protiv nasilja nad ženama u središtu je političkih igara

SDP-ova POLITIKA LICEMJERJA

Gotovo da nema dana kad netko do spomenutih neće o tome govoriti, slikati se, pozirati pred kamerama i s dobro odglumljenim autoritetom pravednika inzisitirati na brzoj ratifikaciji konvencije. Istodobno ti isti ljudi su prije samo nekoliko godina imali u rukama vlast i mogli su bez ikakvih problema ratificirati taj važan dokument, koji obvezuje države koje to učine da u svoje zakone ugrade efikasnije metode borbe protiv nasilja nad ženama te da za to odvoje dovoljno novca. Mogli su, dakle, ali – nisu. Imali su potreban broj ruku, sve stranke koalicije su za konvenciju… Reklo bi se da je to bila prilika koju nitko pametan i pošten na poziciji vlasti ne propušta. No, propustili su je. Sad pozivaju nasljednike na vladajućem tronu da učine ono što oni nisu htjeli. Da, sve je to dio politike. Točno – politike licemjerja.

Sljedeći put kad neka žena bude ubijena zato što sustav zaštite ne funkcionira, vi ćete, dame i gospodo iz politike, koji ste u svoje vrijeme propustili prilike da ga unaprijedite i vi, koji danas kukavički podvijate rep pred ucjenjivačima, biti za to krivi. Njihova krv bit će i na vašim rukama…

Da, reći će netko, ali tada je šef SDP-a bio Zoran Milanović, a ne Davor Bernardić. Točno, ali Bernardić je bio saborski zastupnik i šef najveće stranačke organizacije u zemlji i valjda je mogao ponešto riskirati time što bi tražio da se taj dokument potvrdi u Saboru. Da, reći će drugi, kriva je Milanka Opačić, koja je kao resorna ministrica za socijalnu politike i obitelj, spriječila izglasavanje konvencije tvrdnjom da u hrvatskom proračunu za to nema novca. No, ako ga nije bilo tada, otkuda bi ga bilo sada? Hrvatska je i dalje na dnu razvojnih ljestvica, siromašna danas, kao što je bila i prije tri-četiri godine.

Aha, ali ima se za vojne avione, uskočit će neki promatrač s komentarom. Točno, ali i u vrijeme SDP-a obnavljan je, recimo, limuzinski vozni park. Dakle, i kad se nema – ima se. Nađe se za prioritete. Nekome su to automobili, nekome avioni… Borba protiv nasilja nad ženama uspostavljanjem efikasnog sustava, nažalost, nije prioritet – nikome. No, dobro, danas su razvojni pokazatelji ipak pozitivni, izvući će netko treći krunski financijski argument zašto je danas pravi trenutak za ratifikaciju Istanbulske konvencije. Da? Nisu li ono ministri u vladi premijera Zorana Milanovića govorili da su pozitivni pokazatelji pojavili za vrijeme njihova mandata? Jesu, naravno da jesu.

U SDP-u kažu da je zbog tvrdnje da za to nema novca M. Opačić kriva što Milanovićeva vlada nije ratificirala konvenciju

GRIJEH PROPUSTA V. PUSIĆ I A. MRAK TARITAŠ

Što se tiče Vesne Pusić i Anke Mrak Taritaš, njihova poziranja pred kamerama i isticanja važnosti konvencije, sjetimo se samo da je prva bila u vrhu HNS-a, glavne strateške stranke u koaliciji, potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova, dok je druga bila također u vodećim tijelima stranke te ministrica graditeljstva… Dakle, poštovane dame, niste učinile ništa i grijeh propusta je apsolutno na vama! Kao strateška stranka HNS je mogao pritisnuti SDP, mogao je pronaći saveznike u medijima i nevladinom sektoru, mogao je predložiti preraspodjelu proračunskog novca kako bi se pokrile obveze koje bi nastala ratifikacijom Istanbulske konvencije. Mogli su, ali nisu napravili ništa. Sramotna nula! Jer im to nije bilo važno. Tada im to nije bila politički “napeta” tema.

i SDP I HDZ ISTANBULSKU KONVENCIJU RAZMATRAJU SAMO U OKVIRU SVJETONAZORSKIH BORBI ZA POLITIČKU DISKREDITACIJU DRUGE STRANE…

Manipulacijama s Istanbulskom konvencijom, s predumišljajem kako će time politički diskreditirati protivnike s ljevice, intenzivno se bavio i HDZ. Prije tri godine javno su pozivali SDP i partnere da ratificiraju konvenciju, upozoravajući na sav glas da nasilje prema ženama treba obuzdati i da to odgovornoj vlasti mora biti važno. Glumili su da im je to stvarno važno i da Istanbulsku konvenciju smatraju ključnim dokumentom za promjenu loše prakse.

Pred naletom konzervativnih skupina predsjednica i premijer podigli su ručnu

HDZ USTRAŠEN TEZOM O SPOLOVILIMA

Ta zabrinutost za žene žrtve nasilja trajala je dok nisu došli na vlast. Onda su naglo utihnuli. Odjednom nasilje nad ženama nije bila tema. Nakon prve HDZ-ove vlade, u kojoj je bio Tomislav Karamarko, došla je na scenu i druga. Plenković je obećao da će ratifikacija uslijediti do kraja ove godine. I Kolinda Grabar Kitarović se s predsjedničke pozicije zauzela za ratifikaciju. No, nada da bi moglo tako i biti jenjala je kad su se probudile skupine koje su dijelu društva naklonjenom HDZ-u počele puniti uši kako će ratifikacijom Istanbulske konvencije Hrvatska otvoriti vrata javnih zahoda muškarcima koji će se deklarirati kao žene, slobodno vaditi iz gaća spolovila i mahati njima pred nosom užasnutih djevojčica. Kako je kampanja protiv Istanbulske konvencije jačala, tako su se Plenković i Kolinda polako povlačili. Podigli su ručnu i čekaju što će biti dalje. HNS, koji je sad strateški partner HDZ-u, međutim, najavio je da će inzistirati na ratifikaciju… Uskoro ćemo vjerojatno vidjeti misle li ozbiljno.

Istanbulska konvencija neizmjerno je važan dokument, koji u Hrvatskom saboru treba ratificirati i čije odredbe namijenjene zaštiti žena treba ugraditi u zakone i proračun. Mreža sigurnih kuća koje će imati financijsku stabilnost, jer će u proračunu biti stavka namijenjena njima, meni je osobno važnija od borbenih zrakoplova. No, nemam ništa protiv toga da se kupe i oni, jer svaki segment države ima svoje potrebe i logiku razvoja. Neka se pronađe model za jedno i za drugo. Sigurna sam da je to moguće, jer raznih smo se vratolomija u sastavljanju proračuna i rebalansima koji bi uslijedili dosad nagledali. No, ono što ne mogu prihvatiti i što ne želim prešutjeti je političko poigravanje stranačkih garnitura s temom koja nekim ženama i njihovoj djeci znači – život. Sljedeći put kad neka žena bude ubijena zato što sustav zaštite ne funkcionira, vi ćete, dame i gospodo iz politike koji ste u svoje vrijeme propustili prilike da ga unaprijedite i vi, koji danas kukavički podvijate rep pred ucjenjivačima, biti za to krivi. Njihova krv bit će i na vašim rukama…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here