dr. sc. Desanka Sarvan

Hrvatska je zemlja bogata pitkom vodom i zaštita toga prirodnog bogatstva jedna je od iznimno važnih tema koje će zasigurno doživjeti burnu društvenu raspravu.   Prema podacima Svjetske banke, Republika Hrvatska je u 2014. godini prema raspoloživim obnovljivim resursima na per capita bila na 10. mjestu u Europi (iza Islanda, Norveške, Finske, Švedske, Irske, Estonije, Bosne i Hrecegovine i Albanije) sa raspoloživih 8.894, 89 m3 vode po stanovniku godišnje i na 52. mjestu u svijetu, što je na ljestvici država prema bogatstvu vodom svrstava među države bogatije vodom.

PRIMJER SLOVENIJE

Voda je u RH jedan od najznačajnijih nacionalnih resursa, pa ipak sve do nedavno pitanje zaštite voda nije bilo u središtu društvene pozornosti. Samo je 875 građana RH sudjelovalo u Europskoj građanskoj inicijativi za ljudsko pravo na vodu 2012.-2013. Kao članica međunarodne zajednice Hrvatska je ostala suzdržana pri glasovanju u Općoj skupštini UN o prijedlogu Rezolucije o vodi za piće i sanitarne potrebe 2010. godine.

Pitka voda je elementarno ljudsko pravo i mora biti dostupna svakome čovjeku pod jednakim uvjetima

Aktivnosti nevladinih organizacija i civilnog društva pretežno su se ograničavale na prigodno obilježavanje Svjetskog dana voda 22. ožujka i diseminaciju informacija o upravljanju vodnim uslugama temeljenom na antiprivatizacijskim zahtjevima. Primjerice, Udruga za zaštitu okoliša Zelena akcija iz Zagreba, zajedno s projektnim partnerima, objavila je u listopadu 2014. godine publikaciju o stanju u sektoru vodoopskrbe u RH. Pa ipak, kako u svijetu raste interes za zaštitu globalnih resursa vode i jamstvo dostupnosti vode za piće svakom stanovniku planete, formuliran kroz zahtjeve novog globalnog socijalnog pokreta za definiciju novog ljudskog prava – ljudskog prava na vodu tako i u Hrvatskoj raste društveni interes za zaštitu tog „obiteljskog srebra“ – vode.

kad je riječ o pitkoj vodi, vodoopskrbi, koncesijama i privatizaciji, u hrvatskoj je primjetno veliko nepovjerenje građana u pogledu dobrih namjera vlasti

Nakon što je Državni zbor Republike Slovenije 17. studenoga 2016. godine usvojio konsenzusom Ustavni zakon o dopolnitvi III. poglavja Ustava Republike Slovenije (UZ70a), kojim je u tekst Ustava Republike Slovenije uneseno ljudsko pravo na vodu, javljaju se inicijative za konstitucionalizaciju ljudskog prava na vodu u Hrvatskoj. Primjerice, tijekom 2016. godine Zelena akcija i Institut za političku ekologiju i partneri izdali su publikaciju „Poruka u boci – Analiza javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu“. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Znanstveno vijeće za državnu upravu, pravosuđe i vladavinu prava je u travnju 2016. godine održalo tematski okrugli stol o pravnoj zaštiti voda u RH, te je izdala knjigu o prezentiranim izlaganjima. Krajem godine objavljena je knjiga autorice dr. sc. D. Sarvan „Ljudsko pravo na vodu – pravno uređenje i implikacije implementacije“, te je 27. siječnja 2017. u Novinarskom domu u Zagrebu održan je okrugli stol u organizaciji HSLS-a, na temu “Pravo na vodu je ljudsko pravo”.

ZAŠTITA OD PRIVATIZACIJE

Aktualni interes hrvatske javnosti usmjeren je primarno na rasprave o zaštiti voda od privatizacije i ograničavanju davanja koncesija za zahvaćanje vode radi stavljanja na tržište u izvornom obliku ili u prerađenom obliku, u bocama ili drugoj ambalaži. Zabrinutost javnosti raste uslijed spoznaja da bi koncesije za zahvaćanje vode za proizvodnju botiljirane vode radi stavljanja na tržište, koje su do sada bile odobrene domaćim trgovačkim društvima uslijed vlasničkih promjena u strukturi tih pravnih osoba prijenosom koncesija mogle doći u ruke stranih investitora, a uznemirenost javnosti potaklo je i donošenje novog Zakona o koncesijama, koji je u javnosti percipiran kao zakon koji široko otvara vrata liberalizaciji koncesija i privatizaciji nacionalnih dobara, pa tako i vodnih resursa. Aktualne aktivnosti civilnog društva ukazuju na iskreno nepovjerenje građana u tijela javne vlasti u njihovoj funkciji zaštite javnog interesa, ali je prvi korak u izgradnji tog povjerenja potrebna bolja informiranost građana o pitanjima koja se dotiču nacionalnih vodnih resursa, pa i o aktualnoj zakonskoj regulativi.

Mogućnost privatizacije javne opskrbe vodom za piće i odvodnje otpadnih voda u hrvatskoj  je isključena već Zakonom o vodama iz 2010. godine, ali je javnosti ta činjenica malo poznata. Ta je mogućnost isključena u EU još samo u Nizozemskoj…

Prema međunarodno prihvaćenoj definiciji, ljudsko pravo na vodu ovlašćuje svakoga na dovoljne količine sigurne, prihvatljive, fizički i financijski dostupne vode za osobne potrebe i potrebe kućanstva. Za ostvarenje tog prava smatraju se ključnim su dvije pretpostavke: očuvanje vodnih resursa i ograničenje privatizacije djelatnosti javne opskrbe vodom za piće i sanitarne potrebe. Prema mom mišljenju, interes hrvatske javnosti za implementaciju ljudskog prava na vodu krenule su u pogrešnom smjeru. Naime, u 2015. godini za potrebe javne vodoopskrbe javni vodovodi koristili su 508.541.000 m3 zahvaćene vode iz okoliša, dok su koncesionari koji proizvode botiljiranu vodu za piće u 2015. godini koristili 455.052 m3 zahvaćene vode tj. manje od 0,1% količina vode u odnosu na količine vode zahvaćene za potrebe javnih vodovoda. U tom smislu zahvaćanje vode temeljem koncesija za proizvodnju botiljirane vode radi stavljanja na tržište očito ne ugrožava nacionalne vodne resurse.

POLITIKU POD KONTROLU

Zaštita voda je jedna od tradicionalno prepoznatih vrijednosti zakonodavstva RH još od 19. stoljeća. U aktualnom je zakonodavstvu voda u okolišu 1997. godine proglašena općim dobrom koje ne može biti u ničijem vlasništvu, već je za njeno korištenje potrebno odobrenje tijela javne vlasti tj. koncesija. Mogućnost privatizacije javne opskrbe vodom za piće i odvodnje otpadnih voda isključena već Zakonom o vodama iz 2010. godine, ali je javnosti ta činjenica malo poznata. Ta je mogućnost isključena u EU još samo u Nizozemskoj.

Hrvatska je među bogatijim zemljama svijeta po zalihama pitke vode

Kako su u pravilu zakoni podložni promjenama uslijed promjena političkih opcija, konstitucionalizacija ljudskog prava na vodu predstavljala bi čvrstu i trajnu osnovu jamstva dostupnosti vode za piće i sanitarne potrebe za sve građane prema načelu jednakosti kao temeljne društvene vrijednosti. S druge strane, unošenje odredbe o obavljanju djelatnosti vodnih usluga po javnim isporučiteljima u Ustav Republike Hrvatske, predstavljalo bi čvrstu i trajnu osnovu jamstva ograničenja poduzetničke i tržišne slobode privatnih isporučitelja u obavljanju djelatnosti javne opskrbe vodom za piće i odvodnje otpadnih voda, kao temeljnog društvenog opredjeljenja.
Stoga se zalažem za dopunu našeg Ustava novim ljudskim pravom – ljudskim pravom na vodu.

  • Autorica je doktorirala na primjeni ljudskog prava na pitku vodu i jedna je od vodećih stručnjakinja na tom području

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here